Irac Pierce Brosnan kao James Bond: problemi s Korejcima sa sjevera koji žele ukinuti demilitariziranu zonu i ujediniti zemljuOKVIR
Mamac za Bonda
Osobito je subverzivna završnica u kojoj Halle Berry nagovara Brosnana da prisvoje dijamante otete od negativaca: hoće li se 007 uskoro odmetnuti iz državne službe u privatni biznis?

'Umri drugi dan', 20. jubilarno izdanje serijala o Jamesu Bondu, narativno je preglednije od prethodnika, filma 'Svijet nije dovoljan', no s manjkavim međuodnosima među glavnim protagonistima: ipak, atrakcija je u njemu dostatno da postane najuspješniji 'Bond' s Pierceom Brosnanom u glavnoj ulozi Znate li tko je prvi potpisao ugovor za “Umri drugi dan”, novi film iz serijala o Jamesu Bondu? Irac Pierce Brosnan, koji je dosad već triput glumio tajnog agenta 007? Pogrešno! Točan odgovor je američka kompanija “Ford”, koja u holdingu ima automobil britanske proizvodnje “Aston Martin”: u njemu se Sean Connery vozio još u prvim filmovima serijala, a legendarni Q (Desmond Llewelyn koji je preminuo 1999.) opremao je taj elegantni auto desecima ubojitih spravica. Otad je Bond bio za upravljačem koječega, no zadnjih godina se najugodnije osjećao u BMW-u. Mnogima nije promaklo da je agent u službi njezina veličanstva odabrao njemački automobil, a situacija je postala krajnje neugodna kad se kompanija BMW odlučila riješiti jedne od svojih akvizicija, britanskog “Rovera”, i time poslala na cestu tisuće britanskih radnika. Iako je ugovor s BMW-om bio vrijedan 128 milijuna dolara, nacionalni ponos je bio presudan: producenti Barbara Broccoli i Michael G. Wilson odlučili su da se u 20. izdanju serijala James Bond vrati “Aston Martinu”, dakako, ne zabadava. Filmovi o Jamesu Bondu već su sedamdesetih postali unosan marketinški biznis: veliki dio budžeta kompenziran je ugovorima s vodećim svjetskim tvrtkama za proizvodnju odjeće, obuće, parfema, satova, automobila i tko zna čega sve još ne. Recimo, “Umri drugi dan” stajao je, po nekim procjenama (ukupno s reklamom), nevjerojatnih 180 milijuna dolara, a 120 milijuna podmirili su marketinški partneri. Nitko u tom poslu zasigurno neće biti zakinut: “Umri drugi dan” samo u prvih 10 dana prikazivanja u američkim kinima ima bruto utržak od 100 milijuna dolara, što nadmašuje rezultate koje su ostvarili prethodni filmovi o Jamesu Bondu s Brosnanom u glavnoj ulozi.

Naglašavam važnost marketinga, jer je on jedna od ključnih odrednica zbog koje je serijal uspio proslaviti 40. obljetnicu i uvesti svog glavnog junaka u 21. stoljeće. Za razliku od “Nemoguće misije”, alternativnog serijala o svemogućem tajnom agentu u kojem glumac i producent Tom Cruise nastoji uposliti najkreativnije hollywoodske potencijale, filmovi o Jamesu Bondu su poput velikog korporacijskog projekta u kojem nije baš tako važno ni tko glumi ni tko režira. U ulozi Bonda već su se izredala petorica glumaca – od kojih nijedan nije bio rasna glumačka zvijezda kad se prihvatio tog zadatka – a nakon što je Brosnan prije dvije godine počeo pokazivati znakove nedoumice oko dugoročnog vezivanja za serijal, već je počelo objavljivanje kandidatura za njegova nasljednika (pjevač Robbie Williams bez premca je najsuludija kombinacija). Redateljske poslove uglavnom su obavljali filmaši kojima je to bio vrhunac u karijeri (uz iznimku Michaela Apteda, koji je prije “Svijet nije dovoljan” potpisao dva filma nominirana za Oscara – “Rudarevu kći” i “Gorile u magli”): individualci, naime, u tom serijalu nisu imali što tražiti.

Ponajprije stoga što je forma Bondovih filmova strogo zadana: cjelinu čine petnaest do dvadeset čvrsto strukturiranih epizoda, koje su njihovi poklonici – pojavom videa i DVD-a – mogli gledati do besvijesti, a da pritom rijetko kad pogledaju čitav film. Takva razlomljenost omogućavala je lako praćenje zbivanja na ekranu i izbjegavanje monotonije. Puno više od redatelja-umjetnika u serijalu su na cijeni profesionalci pustolovnih nazora – od kaskadera do vrhunskih sportaša – koji su u stanju smisliti pogibeljan prizor i izvesti ga tako da nitko na njegovu snimanju ne strada. Nadahnuti tradicijom nijeme komedije – u kojima su glavne zvijezde poput Harolda Lloyda i Bustera Keatona izvodile naizgled nemoguće akrobacije – producenti filmova o Jamesu Bondu neprestano su bili u potrazi za ludorijama od kojih će publici zastati dah: trikovi su se koristili samo kad ih se nije moglo izbjeći, međutim, svaki film iz serijala sadržavao je bar jednu do dvije kaskaderske ekshibicije – jedinstvene u povijesti kinematografije!

Ipak, krivo bi bilo ustvrditi da je čitav serijal samo nizanje vizualno-zvučnih senzacija: u njemu ima iznimno duhovitih situacija, intrigantnog profiliranja glavnog junaka, njegovih pobornika i pobornica, neprijatelja i neprijateljica. Već i sam trud da se Jamesa Bonda održi zanimljivim širokoj publici tijekom puna četiri desetljeća vrijedan je divljenja. Slogan filma “Umri drugi dan” glasi “He’s Never Been Cooler” i budite uvjereni da to nije nikakvo prenemaganje: Brosnan se u njemu doima neusporedivo sigurnije i zrelije nego u nastupnom “Zlatnom oku”, pa je posve sigurno da će ga mnogi klinci staviti na listu tajnih uzora koju otkrivaju samo najprisnijim prijateljima.

Filmovi o Bondu imaju poseban sustav vrednovanja: svaki bondoljubac objasnit će vam da je odmjeravanje filmova u kojima je tajnog agenta 007 glumio Connery i onih u kojima ga igra Roger Moore potpuno besmisleno, jer je riječ o različitim konceptima, napravljenim po mjeri svakoga od spomenutih glumaca. Izvolite uspoređivati “Goldfinger” s “Iz Rusije s ljubavlju”, jer je u oba Connery, a ne s filmom “Octopussy”!

Brosnanovi su filmovi iz serijala o Bondu stoga zasebna cjelina. Premda “Zlatno oko” ima najbolje ocjene na web siteu “Pokvarene rajčice”, najpouzdanijem mjeritelju ukusa američke kritike (čak 93 posto recenzenata dalo mu je pozitivnu ocjenu), to je stoga što je riječ o nastupnom Brosnanovu filmu: većina ih je bila impresionirana što se nakon šestogodišnje pauze Bond uspio vratiti u novom ruhu, s novim glumcem i što ga nisu dokrajčili pad Berlinskog zida i krah komunizma, na kojima je gradio svoju reputaciju posljednje slamke spasa za svjetski kapitalizam. Kad biste ih danas pitali koji je najbolji film s Brosnanom u ulozi Bonda, sumnjam da bi netko od njih spomenuo “Zlatno oko”. Među bondoljupcima najbolje kotira iduće izdanje serijala, “Sutra nikada ne umire”, koji je osim vrhunski elaboriranih akcijskih sekvencija umio ponuditi i zanimljive protagoniste, a najimpresivnije se doimala međuigra Brosnana i njegove partnerice Michelle Yeoh: među njima nije baš bilo erotskih iskrica, ali su kao borci bili dotad neviđen par. Bondice su (s iznimkom junakinja “Goldfingera” i “U službi njenog veličanstva”) uglavnom bile “fifice” kojima je Bond priskakao u nevolji i strasno ih grlio u završnici. Michelle Yeoh nije trebala Brosnanovu pomoć i to je bio presedan.

Obrazac jakih ženskih likova nastavljen je i u filmu “Svijet nije dovoljan”, u kojem je Bond poprilično traumatiziran kad mora ubiti glavnu negativku Elektru Bond (Sophie Marceau), jer je u nju zaljubljen. Čak ni koketa Christmas Jones (uzgred, atomska fizičarka!) u izvedbi Denise Richards nije tako bespomoćna. “Svijet nije dovoljan” napisali su Neal Purvis i Robert Wade i postali zamjena za nekadašnje scenarističke veterane serijala, Richarda Maibauma i Toma Mankiewicza: zapravo, svi su ti pisci – u suradnji s producentima – puno bolje oblikovali filmove o Bondu nego angažirani redatelji. Purvis i Wade unijeli su mnoštvo novosti, ponajprije vrlo zanimljive negativce, ali je konačan rezultat trpio zbog prezapetljane fabule i predugačkog trajanja filma (više od pola sata izbačeno je u zadnji trenutak).

“Umri drugi dan” njihov je puno sigurniji rad, bar što se tiče preglednosti zbivanja. Poigravanje lokacijama je također impresivno: radnja počinje u Sjevernoj Koreji (današnji klinci sigurno nemaju pojma da su u tzv. demilitariziranoj zoni, na granici između korejskog sjevera i juga, i danas zakopane tisuća mina, američki “dar” toj regiji kako bi se izbjegla komunistička najezda), premješta se u Hong Kong, zatim na Kubu, pa u London, potom na Island i naposljetku natrag u Sjevernu Koreju. Ženski su likovi opet zanimljivo profilirani: oscarovka Halle Berry igra lik koji po samodostatnosti i borilačkoj spretnosti podsjeća na Michelle Yeoh iz “Sutra nikada ne umire”, no između nje i Brosnana ovaj put zbilja ima erotske tenzije. Njezino prvo pojavljivanje na ekranu aluzija je na izranjanje iz mora Ursule Andress u filmu “Dr. No”: kao jubilarno izdanje serijala, “Umri drugi dan” sadrži više ili manje uočljive reference na 19 prethodnih filmova, međutim, njihovo otkrivanje namijenjeno je samo fanatičnim Bondovim poklonicima.

Novopridošlica Rosamund Pike glumi lik koji je suprotnost onome što ga igra tamnoputa zvijezda: koncept Bonda u krevetu sa svim glavnim junakinjama povratak je zlatnom pravilu iz Conneryjeva razdoblja; jedini je problem što su prizori seksa najavljivani kao prijelomni po serijal, međutim, u lovu na blaži cenzurni predikat sve su te scene prilično uškopljene. Za razliku od fino zaokruženog lika Halle Berry (koji je, čini se, dobio dozvolu za pojavljivanje i u sljedećim nastavcima serijala), Miranda Mraz Rosamund Pike vjerojatno je bila žrtvom završnog stezanja u montaži, jer se u vezi s njom spominju situacije kojih u filmu nema. Kraćenja su možda naštetila i nerazrađenom odnosu dvojice glavnih negativaca što ih glume Will Yun Lee (u alternaciji s Gustavom Gravesom) i Rick Yune, a ne doima se impresivno ni paralelna montaža borbe muških i ženskih junaka: taj su štos pobrali iz C-produkcija koje katkad nastaju s budžetima uloženim u jedan jedini kadar filma o Bondu.

Purvis i Wade vratili su u serijal ideološku provokativnost. Britanski i američki protagonisti otvoreno se prepucavaju oko uloge svjetskih policajaca (šef američke NSA kojeg glumi Michael Madsen bahat je i pomalo tupav tip), a najsubverzivnija je završnica u kojoj Bond i njegova američka kolegica vode erotsku igru na hrpi dijamanata. “Zašto ih ne bismo prisvojili?”, koketno pita ona, znajući da će blago završiti u riznici nekog muljatora. Bond sa smiješkom otklanja prijedlog, no na trenutak je ipak zaintrigiran: on, istina, ima sve – od najbržih automobila do najpoželjnijih žena, međutim, ništa zapravo nije njegovo. Tko zna, možda će u idućim nastavcima početi njegov proces odmetanja iz državne službe?! 40 godina rada za dobrobit drugih ipak je malo previše!