Objavljeno u Nacionalu br. 831, 2011-10-18

Autor: Renato Baretić

Ustajte prezreni na svijetu

Marx je imao pravo: zločin pokreće napredak, a višak vijednosti nastao u tom napretku završava opet u rukama zločinaca

Jednog utorka prije desetak godina doveo sam društvu za stol svojeg prijatelja Frédérica, Parižanina i redatelja eksperimentalnih filmova. Dok se upoznavao s okupljenima, ponosno je nekome spomenuo i da je - marksist. Ovi moji odmah su mu uzvratili objašnjenjem da smo mi Hrvati još 1990. Marxa preveli nazad na njemački i da nas to više ne zanima... Bome, kakva su vremena došla, mislim da bismo pod hitno trebali angažirati jake snage germanista da nam ga opet vrate na hrvatski!


Dok to oni ne naprave, nama sredovječnima i starijima preostaje da mladima (otprilike kao u završnoj sceni Bradbury-Truffautovog "Fahrenheita 451") prepričavamo ono što smo morali čitati u školama i na fakultetima iz predmeta "marksizam". Meni je sad, recimo, prva na pamet pala Marxova tvrdnja (iz, mislim, uvoda u "Teorije o višku vrijednosti") da je zločin temelj svakog društvenog napretka. Da nema lopova, bismo li ikad izmišljali brave i ključeve, i razvijali im sve sigurnije varijante? Da i lopovi, s druge strane, ne usavršavaju svoje provalničke vještine, bismo li imali policiju, zakonodavce, suce, odvjetnike, zatvorske čuvare i još cijeli niz zanimanja koja ne bi postojala da nema zločinaca? Liječnike, kemičare, farmaceute, biologe...? Da nema brezobzirnih prevaranata, vještih pljačkaša i brutalnih ubojica, koliko bismo manje imali novinara, pisaca, pjesnika, režisera, glumaca (danas i scenarista, montažera, snimatelja, tonaca...) i inih umjetnika koji zadovoljavaju narasle, i stalno sve veće, duhovne potrebe dalekih potomaka nekadašnjih robova i kmetova? Ovdje je riječ samo o individualnim zločinima i njihovim posljedicama, a gdje li su tek nacionalni i(li) državni zločini? Kolike li su tek njihove posljedice za napredovanje ljudskog roda?!

Ukratko, zaključuje Marx, a ja prepričavam, odnosno interpretiram po sjećanju: da nema onoga što nazivamo zlom, društvo bi degeneriralo, ili se čak raspalo od ustajalosti i bezrazložnosti. Zlo je zamašnjak društvenog razvoja, bez zla ne bi bilo ni rada. E sad, problem je stalno, i danas baš kao u Marxovo vrijeme, što rezultat tog rada u borbi protiv zla, taj famozni "višak vrijednosti", ne završava u rukama onih koji su ga svojim djelovanjem proizveli, nego u rukama - zločinaca. Nekih drugih, novih, ali svejedno zločinaca. Koji onda tim viškom vrijednosti generiraju i napredak, ali i nove, drugačije zločine, koji će potom generirati novi rad i daljnji prosperitet nakon kraćega kriznog perioda, pa opet nanovo u istu spiralu. Problem je, i onda i danas, jedino u tome što ta spirala postaje sve uža, što je cijena rada sve niža, a klub zločinaca sve ekskluzivniji i bahatiji... I eto nas sad tu gdje smo se našli, cirka 130 godina nakon Marxove smrti! Šteta je što nije bio u prilici proživjeti i cijelo dvadeseto stoljeće, jer u tom je vijeku je počinjeno najviše zločina u cijeloj ljudskoj povijesti, i individualnih i kolektivnih (mnogi od njih, i jednih i drugih - baš u ime staroga Karla, što je paradoks svoje vrste, jer mu teoriju negacijom potvrđuje!), a sociološki statističari tvrde da je u tom istom stoljeću ljudski um dopro do više otkrića i izuma nego u svim ranijim tisućljećima zajedno... Pa nek mi netko kaže da Marxa (i priku mu Engelsa, naravno, on je ipak bio ključan za teorijsku, filozofsku podlogu tog udruženog rada), ne bi zbilja trebalo prevesti nazad na hrvatski, ali i na sve jezike svijeta! Ili barem na one na kojima se u subotu podržavalo "okupatore" Wall Streeta.

Zašto toliko drvim po Marxu, pitate? Valjda zato što sam 15. listopada bio na splitskom okupljanju "ozlojeđenih" (hvala Inoslavu Beškeru na sjajnom prijevodu hispanizma "indignados"!) i shvatio da je cijela priča zapravo obično sviranje vitalnom organu, sve dok u ravnopravnosti javnog "plenuma" mogu jednako uživati i samonikli pjesnici i ekolozi i redikuli i đankiji i sveučilišni profesori, a da nikakvoga kolektivnog ultimatuma na kraju ne bude. Hoću reći, sjajno je to što se u gotovo tisuću gradova diljem svijeta istog dana govorilo o tome što nećemo, ali šteta je, možda i povijesno neprocjenjiva, to što nismo uspjeli definirati i sažeti ono što - hoćemo. Bude li se i dalje na sve strane inzistiralo na nepostojanju bilo kakve kreativne ideološke potke u cijelom ovom globalnom prosvjedu, ne pojavi li se uskoro neki multimeridijanski manifest, prihvatljiv za sve "prezrene na svijetu", poruke, slogani i natpisi s transparenata naći će se vrlo brzo na repertoaru stand-up komedijaša i u dijalozima holivudskih blockbustera...

A ako taj manifest uskoro i osvane, počet će vrlo brzo i dijeljenje pokreta na frakcije, na partije, počet će sukobi, krenut će zločinci i zločini sa svih strana i - zamašnjak napretka ponovo će se zakotrljati istim onim tračnicama što ih je, još u vrijeme parnoga stroja i prvih poluautomatskih tkalačkih stanova, postavio stari Karl...

Nego, baš si nešto mislim, ne čini li se i vama da su hrvatski vlastodršci, tajkuni, bankari i ini katoličko-domoljubni zločinci bolje shvatili i zapamtili Marxa nego itko od nas? Barem onaj, s početka, prolog "Teorijama o višku vrijednosti"? Dok smo se mi trudili biti odlikaši, oni su padali razrede i godine, pa nanovo utvrđivali gradivo. Bome, dobro su ga utvrdili.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika