Iako najavljivana kao najveći i najvažniji investicijski projekt sadašnje HDZ-ove vlade, 220 milijuna vrijedna koncesija nad Zračnom lukom Zagreb ipak će biti ostavljena na potpisivanje novoj vladi. Prema koncesijskom ugovoru koji je ponuđen u drugom krugu šestorim preostalim investitorima, sredina veljače sljedeće godine je krajnji rok za odabir najpovoljnije ponude, a zatim i zaključivanje ugovora o koncesiji. Taj i sve ostale uvjete Vlada čuva kao strogu tajnu i ugovor je, osim što se nalazi u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, proslijeđen samo konzorcijima koji su ostali u igri za izgradnju novog putničkog terminala u zamjenu za upravljanje Zračnom lukom sljedećih 30 godina. U međuvremenu, od ovog tjedna, desetak dana prije nego što koncesionari moraju dostaviti svoje konačne ponude, sindikati kreću u akciju nazvanu "Posljednji poziv za Zračnu luku", kojom žele upozoriti na štetne posljedice ugovora o koncesiji. Vladin plan da koncesiju nad Zračnom lukom predstavi kao važan uspjeh u predizbornoj kampanji, tako neće uspjeti.

Ponude se otvaraju zadnjeg dana listopada, a čak i da su propisali kraće rokove za odabir ponuđača, nakon raspuštanja Sabora vlada postaje tehnička i nema ovlasti za potpisivanje ugovora takve vrijednosti. U međuvremenu će se suočiti s nezadovoljstvom 1050 zaposlenih, a štrajk nije isključen, doznajemo u sindikatima u Zračnoj luci.
Nacional je saznao glavne odredbe ugovora o koncesiji koji ima preko 200 stranica i koji je čuvan u najstrožoj tajnosti. Također nam je potvrđeno da su u igri za koncesiju ostali indijsko-njemački konzorcij GMR Infrastructure - Zračna luka München, tursko-indijski IC-Incheon Intl Airport Corp, potom ADC & HAS - Alpine Bau - FCC Construccion, kao kombinacija upravljača i graditelja iz SAD-a, Kanade, Austrije i Španjolske, zatim grčki J&P Avax sa zračnom lukom Atena, francuski ZAIC koji čine francuski građevinar Bouygues i tvrtka za upravljanje Aeroports de Paris Managment, te u konačnici švicarsko-austrijski konzorcij Zračne luke Zürich i Strabaga.

Svima njima ponuđen je isti ugovor, koji se ne može mijenjati osim u dijelu oko samih tehničkih rješenja izgleda nove zračne luke. Najbolji ponuđač će se birati na osnovu ponuđenih koncesijskih naknada, a ljestvica je postavljena veoma visoko. Uz ulaganje od 220 milijuna eura u dvije nove faze terminala, budući koncesionar odmah mora uplatiti dva milijuna eura. Kroz 30 godina treba ponuditi naknadu po svakom putniku koji prođe kroz Zračnu luku, a ona ne smije iznositi manje od 50 eurocenti, odnosno oko 3,7 kuna po osobi. Uz to, mora ponuditi postotak od bruto prihoda koji će uplaćivati državi svake godine. Na sadašnjih 2,2 milijuna putnika, minimalna fiksna naknada po tim kriterijima bila bi 1,1 milijun eura, a kako je, recimo, lani Zračna luka ostvarila ukupno 379 milijuna kuna prihoda, kada bi naknada bila jedan posto, to je dodatnih 3,8 milijuna kuna. Naravno, s novim terminalom raste i broj putnika i prihod. Vlada inače računa na barem 200 milijuna eura prihoda od koncesije kroz 30 godina.

Također, iz ugovora je jasno da je Vlada, nakon pritiska javnosti, odustala od smanjenja kapaciteta prve faze izgradnje. Koncesionar za 192 milijuna eura mora u roku od tri godine izgraditi novi putnički terminal za pet milijuna putnika, ali više nije predviđeno 12 zračnih mostova, nego njihova izgradnja ovisi o broju operacija u vršnom opterećenju gdje se traži da 70% zrakoplova mora biti prikopčano na aviomostove. Druga faza se mora početi graditi kad Zračna luka dosegne pet milijuna putnika ili nakon 20 godina koncesije. Rok za njen dovršetak je dvije godine.

Uz veoma visoka jamstva, to su najvažniji financijski uvjeti. Kada se krene dublje u proučavanje ugovora koji je ponuđen konzorcijima, vidi se da je tvrtka koja najbolje prolazi, bez obzira na to koji koncesionar bude izabran, IGH - moćni institut kojem je na čelu bivši ministar graditeljstva Jure Radić. IGH je zajedno s arhitektima Brankom Kinclom, čiji ured je IGH i preuzeo, te Vladimirom Neidhartom, napravio pobjedničko idejno rješenje za izgled novog terminala Zračne luke. Oni nikada nisu potpisali ugovor za daljnju razradu tog idejnog projekta, ali ih je Ministarstvo direktno ubacilo u ugovor, čak i za drugu fazu gradnje koja uopće nije obuhvaćena prvim idejnim rješenjem i nema nikakve osnove da se prepusti IGH-u. Sve promjene koje se budu radile na pripremi terminala u obje faze, te kompletno projektiranje, mora biti prepušteno IGH-u i navedenim arhitektima, stoji eksplicitno u ugovoru. IGH je već napravio određene prilagodbe da se spusti cijena izgradnje, iako one u detalje nisu prezentirane javnosti. Ono što je sigurno jest da je kvaliteta usluge na aerodromu planirana na višoj razini kada je IGH pobijedio na natječaju, a sada ugovor otkriva da je spuštena za jednu razinu, minimum za europske standarde.

U svakom slučaju, budući koncesionar je unaprijed osuđen na suradnju s IGH-om koji si je na indirektan način osigurao poslove projektiranja, a to redovno znači i nadzora gradnje. Prema cijenama komore arhitekata, nadzor i projektiranje iznose između šest i osam posto ukupne investicije, što znači da su Ministarstvo i Zračna luka, koja je angažirala konzultante, ovom odredbom osigurali posao IGH-u vrijedan između 98 i 130 milijuna kuna.

Rokovi izgradnje iz ugovora su također veoma rastezljivi, iako se na prvi pogled čini da postoje jasna vremenska ograničenja. Tako stoji da vlada mora odabrati najpovoljnijeg koncesionara za 100 dana, odnosno do 8. veljače, a zatim zaključiti ugovor s njim u 10 dana. Međutim, rok samog potpisivanja ugovora nije definiran, nego je ostavljen na odluku vladi. Kada se ugovor i potpiše, to ne znači da bi odmah trebala početi gradnja. Vlada do danas nije sredila vlasničke odnose na zemljištu na kojem se treba graditi terminal, niti je lokacija točno definirana, nije napravljena ni valorizacija tla, nema projekta sanacije tla na kojem je bila vojna baza niti projekta zamjenskih objekata koji su za borbenu gotovost eskadrile neophodni, a zbog gradnje terminala se moraju ukloniti, nije napravljena studija utjecaja na okoliš, projekt nije u fazi da se na osnovu njega može izvaditi nova lokacijska dozvola. Sve se to prebacuje na koncesionara. Ako se bilo što od toga oduži, u ugovoru stoji da su to opravdani razlozi koji mogu odgoditi početak gradnje. Pitanje je zato kada će početi gradnja novog terminala, iako je posljednje obećanje glasilo da će se graditi u prvoj polovici 2012. godine. To je teško izvedivo, s obzirom na nove rokove, ali je barem definirano da kada gradnja prve faze jednom počne - mora biti završena kroz tri godine.

Međutim, dok se bude rješavala ta papirologija koju Vlada, Zračna luka i ministarstvo Božidara Kalmete moraju ponovno raditi, jer su dokumenti koji su već bili prikupljeni ili prestali važiti ili nisu bili dovršeni, koncesionar će imati puno pravo upravljanja postojećom zračnom lukom. Ona je izuzetno profitabilna, iako bilježi pad prihoda zadnje tri godine. Na računu tvrtke trebalo bi biti barem još 20 milijuna eura ušteđene dobiti iz prethodnih godina. Lani je Zračna luka ostvarila dobit s tvrtkama kćerima od 33,2 milijuna kuna, uz ignoriranje preporuka revizora po kojima bi ona bila bitno manja ili bi se čak zabilježio i gubitak u osnovnoj djelatnosti. Uz rast putnika, prihodi su im ipak padali zbog snižavanja cijena usluga, pa su lani imali 379 milijuna kuna, dok su prethodne dvije godine redovito prebacivali iznos od 400 milijuna kuna.
I upravo je to činjenica koju radnici smatraju najspornijom u cijeloj operaciji davanja zračne luke u koncesiju. "Koncesionar će dobiti postojeću zračnu luku i sve njene prihode i dobit, a onda može odugovlačiti s gradnjom novog terminala. Kada gradnja i počne, može je financirati iz dobiti i prihoda postojeće zračne luke. Nama je to preuzimanje, a ne koncesija", kaže Ante Dujić, predsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata aerodromskog operativnog osoblja. Dujić je i član povjerenstva za izbor koncesionara, koje uglavnom čine predstavnici Ministarstva, Grada Zagreba i Zračne luke. Ovoga petka Dujićev sindikat će zajedno s ostalima koji djeluju u Zračnoj luci organizirati skup na kojem će sve radnike obavijestiti da Vlada krši i zakon, ne konzultirajući se s njima oko tako bitne odluke. Inače, prije godinu dana resorni ministar Božidar Kalmeta je obećao i da će radnici sudjelovati sa 10 posto vlasništva u novoj tvrtki, ali to se pokazalo kao duda varalica za smirivanje radnika. Vlada je koncesionara obvezala tek da mora preuzeti postojeći broj radnika i poštovati kolektivni ugovor sljedećih pet godina. Sindikati se boje da bi čak i ta odredba mogla biti lako izbjegnuta pravnim manevrima, jer nema obveze da moraju raditi u samom poduzeću koncesionara.

Kada se sve zbroji i oduzme, Vlada je, s jedne strane, nametnula investitoru dosta visoke troškove koncesije i rizik, ali je, s druge, dala prostor da se te odredbe, ako se žele, mogu izigrati. Recimo, izgled terminala može se dodatno promijeniti ako se s tim složi Vlada. Zatim, koncesionar, uz njihovu suglasnost, može i formirati cijene usluga, odnosno podići ih, a može i prekršiti odredbu da ne smije imati udjele ili upravljati zračnom lukom u krugu 400 kilometara.

Postoje određene sumnje da se tako, na prvi pogled veoma restriktivan, ugovor poslao investitorima kako bi se destimuliralo više konačnih ponuda, a potaknuli oni koji znaju da će im vlada izaći u susret s izmjenama kroz svoje suglasnosti. U medijima je već više puta jasno naglašeno da Uprava Zračne luke lobira za konzorcij ADC & HAS, kojem su se pridružili Alpine Bau, koji zadnjh dana u Zagrebu ubrzano zapošljava veći broj inženjera različitih profila, te njihov španjolski vlasnik FCC Construccion. Zračna luka je za konzultanta izabrala kanadsku tvrtku Intervistas koja u brojnim projektima sudjeluje s američko kanadskim natjecateljima, što se vidi i po vijestima na njihovim internetskim stranicama. Direktor Zračne luke Tonči Peović je pozvao i potpredsjednika houstonske tvrtke HAS - DC na američko hrvatski gospodarski forum, te ga predstavio novinarima.
S druge strane, drugi ozbiljan konkurent je ZAIC, u kojem je ključni partner francuski Bouygues. Ta priča datira još iz vremena Ive Sanadera i njegova posjeta Francuskoj, kada im je otvoreno nudio projekt aerodroma. Premijeru je, navodno, obećana određena pomoć Francuske, koja je tada predsjedavala Unijom u rješavanju problema i sporova oko ulaska Hrvatske u EU, u zamjenu za olakšano investiranje.

Čelnik tvrtke Martin Bouygues je inače kum francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Isto tako, na tajnom sastanku u zagrebačkom restoranu Baltazar, čelnik Bouyguesa nudio je odabranim predstavnicima nekoliko ministarstava program javno privatnog partnerstva za izgradnju bolnica, zatvora i zagrebačkog aerodroma. Uz intervjue iz ADC & HAS-a, jedino su čelnici ZAIC-a lobirali i kod hrvatskih novinara i davali intervjue o tome što žele učiniti sa Zračnom lukom.

Novu vladu će, u svakom slučaju, dočekati moćni lobiji i niz neriješenih problema oko zračne luke, te investitori koji bi mogli naplatiti penale ako vlada odustane. Upravo je houstonski partner, kanadski ADC, poznat po tome što im je mađarska vlada 2002. godine, nezadovoljna ispunjenjem preuzetih obveza, jednostrano raskinula ugovor o upravljanju budimpeštanskomz račnom lukom. Tu svoju odluku su nakon izgubljenog spora platili 64 milijuna dolara, isplaćenih tadašnjem partneru ADC-a, zračnoj luci Montreal. Neslužbeno doznajemo da je direktor Zračne luke Tonči Peović, koji je Kalmetin kadar i jedan od najvećih zagovaratelja koncesije, već počeo lobirati kod istaknutih ljudi Kukuriku koalicije da u slučaju pobjede nastave s odabirom koncesionara po ovom natječaju. "Istina je da su održani određeni sastanci, ali mi ne znamo što je točno u ugovoru. Sve ćemo staviti pod povećalo i dobro proučiti jer dosadašnja iskustva s HDZ-ovim projektima nisu dobra. Tek nakon toga ćemo donijeti odluku", kaže Radimir Čačić, predsjednik HNS-a i vjerojatni potpredsjednik vlade u slučaju pobjede Kukuriku koalicije.

U svakom slučaju, odluči li nova vlada nastaviti postupak odabira investitora po ovom natječaju ili ga, pak, odluči poništiti, novi terminal još dugo neće biti sagrađen.