POLA URE KULTURE
Petak, HRT 1, 21.47
četiri kaktusa
Čim je prošlog tjedna ovđekarce rečeno da anketu, u kojoj je jedna knjiga neprekidno prva, radi slučajno baš nakladnik te iste knjige, večeras je nekim čudom ta knjiga skliznula čak na treće mjesto, što znači jedino to da se sirota Branka Kamenski počela urednički prenemagati. Da je knjiga, nakon iritantno duga tri mjeseca, stavljena na drugo mjesto, ajde-de, to bi se moglo shvatiti kao drskost prema onima koji imaju nešto protiv: evo vam, ako baš hoćete, neka svi vide da knjigu stavljamo na drugo mjesto, jer ne smije više biti prva. Treće mjesto već je koketno mala distanca od dragog predmeta, tobože mi je ispao bijeli rupčić, jer je tako moralo biti, no za tili čas će ga kavalir podići i svi će vidjeti da sam u cijeloj toj stvari ja potpuno čista, jer je to moja bijela maramica, kao što je uvijek i bila.
Stoga s nestrpljenjem očekujemo idući tjedan i novu poziciju Brankine knjige miljenice na ljestvici nakladnikovih želja zvanoj anketa.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 22.30
kaktus
Slatki i preslatki voditelj Branko Nađvinski uvodi nas u neku bolesno dosadnu turističku bljuzgu ovom svojom novinarski snažnom rečenicom: «Na drugoj strani telefona je Pave Župan Rusković koja je u Kanadi, te je uz pozdrav odmah pitamo»… Ovo Brankecovo užasno drsko «odmah» izaziva strahopoštovanje svekolikog gledateljstva i sigurno je to riječ zbog koje bi on za godinu dana mogao povući neku novinarsku nagradu, ali vratimo se mi nama običnima koji nemamo dara da budemo provokativni kao Branko Nađvinski. Umjesto da bezobrazno dokonu i rastrošnu ministricu koja obožava interkontinentalne letove pita kog to ona vraga opet radi u Kanadi, Nađvinski zna kako da je bolje pozove na red. On je nešto pita odmah, smrtno je isprepada, nema veze što je pitanje unaprijed dogovoreno, važno je da gospođa ispadne vrhunski autoritet za turističku problematiku i domoljub kojem nije teško čak iz Kanade pomoći sirotom hrvatskom turizmu i grubom Branku Nađvinskom, oštrom kao glazirani bonbon.

PP
Nedjelja, HRT 1, 13.55
Četiri kaktusa
Duh nekog vrlo ozbiljnog hrvatskog književnika ulazi u ured neke tete i kaže joj: «Htio bih se upisati u upisnik poljoprivrednih gospodarstava». Umjesto da mu teta činovnica odbrusi da je vrijeme gableca ili bar da je pogriješio sobu i kat i da dođe sutra, ona mu pruža neke papire i uopće sva je orna za suradnju, no tako je to u reklamnim kampanjama. Odmah na ekranu vidimo što je sve potrebno, neke četiri stvari, neka uvjerenja i izjave, nema veze, važno je kako si ministarstvo poljoprivrede zamišlja hrvatskog seljaka.
Hrvatski seljak je nadnaravna osoba koja je u stanju izgovoriti jezikolomnu rečenicu koju nitko živ, osim pokojnog Ljudevita Gaja i sličnih štokavski mrtvih književnika, ne bi poželio ni napisati ni izgovoriti, ali marketinški genij ministarstva poljoprivrede misli drugačije. Nije sve tako crno, jer rečenica, zato što je nerazumljiva, može poslužiti za vježbanje pamćenja. Pokušajte svakog jutra izgovoriti «htio bih se upisati u upisnik poljoprivrednih gospodarstava» i već nakon nekoliko dana primijetit ćete napredak.

RIESA: EP U PLIVANJU
Nedjelja, HRT 3, 15.10
Kaktus
Umjesto da u kanti prenosi ugljen iz podruma, pa po stubištu, pa u stan mušterije, sportski reporter Mićo Dušanović uhvaćen je kako danas popodne u fušu izravno prenosi prvenstvo Europe u plivanju. No dobro, može mu se oprostiti jer je bila nedjelja, neradni dan jednog izuzetno hladnog tjedna u kojem se Mićo punih šest dana mogao totalno posvetiti poslu za koji je rođen. Primio ga se jedne nedavne zagrebačke jeseni kad mu je s velike posljednje stranice starog Nacionala, i to u velikom naslovu, sugerirano da umjesto odbojke prenosi ugljen. Par dana nakon toga viđen je kako lopatom gura ugljen kroz podrumski prozor jedne stambene zgrade u središtu Zagreba i od tada se, tvrde najugledniji hrvatski teoretičari, Mićo Dušanović ne odvaja od lopate.
Zbog toga mu ne ćemo previše uzeti za zlo što se malo opustio i otputovao u Njemačku, neka ga, nek se i on malo odmori. Eto, dijele se medalje za najšira ženska ramena, a naš suvisli i nježni lopatar Mićo ima prikladnu riječ i za ovu priliku. Pobijedila je Slovakinja Moravceva, primit će već tko zna koju zlatnu medalju na ovom prvenstvu, vidimo je mi, ali vidi je i Mićo. On glasno razmišlja: «Ovako, sitno izgleda, a u bazenu je pravi morski pas, Martina Moravceva, ne da nikome ni blizu».
Već u ponedjeljak, dan poslije otkrića morskog psa u bazenu, Mićo je bio na svom starom ugljenarskom poslu, do novog vikenda i novih otkrića.

GLAMOUR CAFE
Nedjelja, HRT 1, 22.27
četiri vijenca
Rijetko se na tv vidi ministar koji izgubljeno bulji u dekolte sugovornice. Uz dekolte trebalo je dodati «izazovan», no to bi bio preblag opis. Ministar je Radimir, a sugovornica je genijalna Josipa Pavičić, novinarka i nova tv zvijezda pred kojom je HNS-ov balkanezer Čačić (Radimir) seljački lukavo stisnuo očice u uzaludnoj nadi da se ne će primijetiti kamo mu stalno bježi pogled. Budući da je Čačić neprekidno na televiziji, znamo kako se ponaša i kako govori. Ponaša se kao trijezna verzija Antuna Vujića, tj. želi ostaviti dojam da je savršeno upućen u ono što govori, za razliku od svojih neukih sugovornika. Ovom je prigodom Romeo Čačić bio neprepoznatljivo nježan partner u komunikaciji, suzdržavao se da išta određeno kaže, sve u strahu da ne povrijedi nečije osjećaje.
Kad ga je gđa Josipa Pavičić pitala koja mu je političarka najzgodnija, Čačić je jedva čujno propentao «mislite fizički». A-ha, znači tako se političari upucavaju novinarki, ženi i majki jednog djeteta, bilo je jedino što je, nakon idiotskog Čačićeva potpitanja, objektivni promatrač mogao pomisliti. Kad mu je Pavičićka, po svojim ustima i grudima savršeno čedo zlatne ere plastične kirurgije, ponovila pitanje, naš Romeo je to shvatio kao opasnost za jednu nježnu vezu koju je on počeo kad ga je ona pitala što misli o bračnoj nevjeri. Nije imao hrabrosti reći da je oženjen i da je protiv avantura, nego je ranjivost svoje komplicirane duše sažeo u jednostavan izraz «to ovisi o situaciji». Pritom se, iz njegova mutavog stranačkog piljenja (tj. piljenja sa strane) u njena golu desnu dojku, nije moglo zaključiti ništa drugo nego to da je nastupila «situacija». Da situaciju ne bi pokvario, Romeo je rekao da su mu najzgodnije dvije političarke, ali i tu je bio dirljivo obziran i nije htio ništa određeno i nadmoćno tvrditi. Onda ga je Josipa pitala koja mu je zgodnija. U tom se trenutku Čačić strašno snuždio i šutio najprije lukavo, a onda otvoreno glupo, toliko je duga ta šutnja bila. Na koncu je Čačićev osobni rekord u mučanju na javnom mjestu morala prekinuti novinarka koja je bila tronuta baš kao i svi mi. U naše ime reče mu ona nježno: «No, zar je to tako teško?» Tu se, kao od pitanja učiteljice, đačić Čačić malo lecnuo i protisnuo kroz svoje putene usne kako dvoji između Vesne Pusić i Jadranke Kosor, ali me nemojte pitati koja je zgodnija, jer lagao bih kad bih vam to rekao, reče izravni Čačić.
Lijepa, mlada i pametna gđa Josipa Pavičić, sudeći po primitivnom i krajnje komičnom ponašanju našeg vrlo urbanog ministra iz još urbanije stranke, točno je znala među kakvim čobanderima živi i djeluje i kako se treba odjenuti i stesati za tu radnu sredinu, stoga kazetu s Romeovim preplašenim upucavanjem genijalnoj Pavičićki treba čuvati kao dragocjen etno materijal. On nije nastao slučajno, pa kao takav ima i znanstvenu vrijednost.

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 23.41
kaktus
Taman kad smo već zaboravili koliko nam je bolje bez fraza o povijesnim zbivanjima, pojavio se voditelj i urednik Siniša Kovačić i ovako počeo svoje Vijesti: «Hrvatska je danas ispisala još jednu stranicu povijesti». Odmah se vidi da je to nekako defanzivno stilizirano, nema više dragog državničkog bića koje bi kliknulo «imamo Prevlaku» ili nešto slično u majestetičnom pluralu (gdje «mi» znači «ja»). No duh vremena se mijenja nekako u tom smjeru, pa je odnekud stidljivo iznikla «stranica povijesti», jest da se ne zna čije, ali važno je da je privremenom aranžmanu dano povijesno značenje, što zvuči dirljivo poznato.