Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Ostvareni snovi Miroslava Šafera

Događaj godine je Čačićevo buljenje u golu sisu novinarke Josipe Pavičić, ali ne ćemo sad o politici, vrijeme je darivanja u ozračju ljubavi, pa smo samo za vas našli lijepu priču

MERIDIJAN 16
Ponedjeljak, HRT 1, 22.30
Kaktus
Gđica Iva Gačić najprije je lijepo i izdaleka pitala, ministra koji štiti okoliš i uređuje prostor, kakve sve opasnosti vrebaju od tankera koji će u Omišalj dolaziti po rusku naftu. Budući da joj je on na isti način odgovarao, nije joj bilo druge nego da na trenutak ugasi osmijeh i pita ga najizravnije moguće hoće li se neki stari tanker pun nafte raspuknuti i upropastiti nam more, obalu i otoke?
Takvi brodovi ne će uplovljavati u Jadran, rekao je ministar Kovačević i zaključio ovu izjavu i sav intervju nestašnim smiješkom, kao da ga je teta u vrtiću pitala hoće li se mali Božo popiškiti. Četiri dana kasnije objavljeno je da okolišar Kovačević postaje naš ambasador, poklisar i veleposlanik u Pragu, nedaleko Čeških Buđejovica. Dakle, zato se on onako čudno smiješio svima nama, ali ne brzajte sa zaključcima, nije se ovaj vrijedni čovjek veselio diplomatskoj dokolici i sličnim uživancijama. Njega sada, uoči odlaska u Švejkovu domaju, toliko muče svi ti tankeri koji ugrožavaju naš Jadran i uopće sva ta masna problematika, da mu je jednostavno silno drago što Češka nema mora.

OGLEDALO
Utorak, CCN, 23.23
Kaktus
Urednik i voditelj Niko Cvjetković proizveo je ovaj polsatni razgovor s Budišom za Riječku tv (RITV), a proizvodnja se odvijala u crikveničkom parku. Netko je iz svoje kuće ili restorana donio odvratni kvadratični stol, stavio na njega dva takva stolnjaka, najprije bijeli pa ukoso preko njega tamnocrveni i palo je prvo pitanje starješine Cvjetkovića: pratite li medije?
Drugo pitanje: vjerujete li medijima. Treće: isplati li se u životu iskrenost i poštenje? I zatim: vi uspijevate uvijek biti pošteni (izrečeno s upitnom intonacijom), na čemu se temelji vaš sustav vrijednosti, smatrate li da ste uspješniji političar, otac ili suprug, kako je biti djed, koji su vaši aduti pri osvajanju žena, smatrate li da su u ljubavi važne riječi, jeste li ikad patili zbog ljubavi, kako se to manifestiralo – je li bilo suza, osjećate li se ikada osamljeno, imate li neki životni moto, vi ste izdržljiv i uporan (upitno intonirana tvrdnja), na kojim je mitovima odrasla vaša generacija, jeste li optimist, i za kraj ovog našeg razgovora, jer ja uvijek pitam goste koje bi pitanje sebi postavili: što bi Dražen Budiša sebe upitao?
Kad bi Budiša odgovorio, vidjelo bi se da on dalje nešto govori, ali prizor bi bio snimljen crno-bijelo, a umjesto riječi čula bi se neka glazba po izboru autora emisije. Crno-bijela je i špica emisije u kojoj se voditelj odijeva i šminka za nastup i čim je on gotov emisija počinje. Voditelj je stalno sniman s leđa, pa ne možemo biti sigurni je li to onaj isti momak s početka, ali čim razgovor završi, eto njega, gleda u kameru i isti onaj glas, koji je trulom Budiši postavljao gnjila pitanja, sada nas pozdravlja i nešto nam savjetuje, da se pogledamo u ogledalo ili takvog nešto. Voditelj Cvjetković, kao i slične CCN-ove zvijezde, unosi cijelog sebe u posao, on vjeruje u svako svoje pitanje i sebe uopće, smatra da je s njim sve u redu i da je on kompletno i sasvim normalan, pa bi kritizirati njegov predan i iskren rad bilo isto tako divljački kao i rugati se poeziji nekog nepriznatog poete. Drugo su profesionalci s HTV-a, uvališ im četiri kaktusa i mirno spavaš, jer ipak su to ljudi koji svoju intimu znaju skriti.
Stoga mi zaboravimo tv Cvjetkovića, jer njegova je parkovna problematika bila samo uvod u tjedan Dražena Budiše. Isti značajan i hrvatskom narodu koristan individuum, Dražen Budiša, nastupio je sutradan navečer, u žutom širclu (traverši, pregači), u još jednom CCN-ovom dragulju, u «Auskoheraju», tj. «Političkoj kuhinji» u kojoj zagrebački Cvjetković koji se čak i slično zove (Minja Cvitković) kuha i jede s hrvatskim političarkama i političarima, dokazujući tako da ima ocjelni želudac (napomena mlađim štiocima: ocjel je čelik). U četvrtak je Budiša značajno zborio u kasnovečernjem «Meridijanu 16» kod Ive Hlačić, a u petak je ovog miljenika CCN-a preuzela Miroslavu Šaferu srodna duša: Željka Cvjetković Cvitković Ogresta. Željkin popularni Budiša kod nje je otvarao usta u nekoj klapi koja je, u totalnom neskladu sa konstantnom slikom Budiše u krupnom planu, pjevala «Radujte se, narodi».

TKO ŽELI BITI MILIJUNAŠ
Četvrtak, HRT 1, 20.05
Kaktus
Uvijek se dogodi nešto neprilično u javnim nastupima onih koji strahovito vole Zagreb, Zagrepčani su od prapočetka i govore onako kako su gospoda nekad govorila sa sluškinjama (dakle: zagrebački). Večerašnji kandidat za najvećeg i uopće u svemu idealnog Zagrepčana nije znao sitnicu: ime g. Fulira iz filma «Tko pjeva zlo ne misli», iz zagrebačke biblije za nepismene i pismene. Ernest, Ernest se zvao (u «Kiklopu» piše: «Azorka, Azorka se zvao», ali to je pas kod Dostojevskoga), to nije uspio izustiti upitani i dobiti petsto tisuća kuna. Taj naš večerašnji kandidat za milijun kuna i za najvećeg zg patriota izjavio je, usprkos pokojnom Franji Majetiću koji je Fulira zvao Ernest, da se Fulir zove Florijan.
Strahovito griješe oni sveznadari koji kandidatima predbacuju neznanje, umjesto da cijene besplatni statistički uzorak koji nam emisija servira četvrtkom i nedjeljom. Od deset ljudi, devet ih ima opću kulturu nula, a sve nam se servira u zabavnom tonu i još mi kao očajavamo, umjesto da to cijenimo. Stvarno smo razmaženi i zato budimo posljednji koji će osuditi fatalno neznanje gospodina, zovimo ga Florijan, koji nije znao da se Ernest zove Fulir. Da je g. Florijan na vrijeme zatajio da je iz Zagreba, sve bi bilo u redu. Ovako, tvrditi da se Fulir zove Florijan nije neznanje nego nepristojnost.

ČETVRTKOM OTVORENO
Četvrtak, CCN, 21.05
Četiri kaktusa
Miroslav Šafer, glavni urednik naše rvacke tv mreže, sjedi u foteljici, a desno od njega je trosjed luksuzno opremljen trojicom Šaferovih što urednika, što voditelja. Oni se međusobno intervjuiraju o svojim emisijama, javljaju se i razdragani gledatelji, ali ipak glavnu riječ vodi Miroslav Šafer. On je sigurno rođak onog Miroslava Šafera koji je zbog reklamiranja poduzeće svoje ženice u svojem prilogu za tuđu emisiju izletio čak s Hrvatske televizije, ustanove iz koje ni takvi marketinški mazi kao Sušec, Blažičko i Dušanović nisu najureni. Kola su se morala slomiti na nedužnom Šaferu koji sad radi kao arhivar u CCN-u, a njegov jednojajčani brat blizanac radi kao glavni urednik i slika se večeras sa svojim osobljem.
Odmah se vidi da su ta dva Šafera bliski rođaci, jer samo šaferoidu može pasti na pamet da sebe i svoje reklamira tako, jadno, nesuvislo i prozirno. Ne ćemo sad dirati šarm gostujućih voditelja i druge bolne teme. Ne ćemo spominjati ni trenutak u kojem je ekskluzivno za CCN-ovu trojku s trosjeda prikazana nova špica kompanije, a onda ih je Šafer slavodobitno pitao kako im se sviđa i ona im se, naravno, jako sviđala. Ono što treba istaći i pozdraviti i što sigurno nije jadno, nesuvislo i prozirno, jest to da je Miroslav Šafer konačno nastupio u emisiji u kojoj svoje stvari može hvaliti koliko god želi. Eto, još se jedna karijera primakla sretnom završetku.

MERIDIJAN 16
Četvrtak, HRT 1, 22.30
kaktus
Novinarka Gojan razglagoljala se o majci Terezi za koju će sveti otac Papa sutra potpisati dekret o blaženosti. Ništa zato što će blaženima jednog skorog dana (za Papina trećeg posjeta Hrvatskoj) biti proglašeni Ivan Merz i Marija Petković, ništa zato što su oni na istom papiru kao i Gojaničina planetarno poznata majka Tereza.
O Merzu i Petkovićki izvijestio je subotnji Dnevnik, subotnje dnevne novine i prokletnici u njima koji nisu proždrljiv prirepak informativnih servisa za veliki svijet.
Pravedno je da mi mali ništa sitnog ne ćemo čuti od u svakom pogledu velike naše novinarke, pogodite koje.

POLA URE KULTURE
Petak, HRT 1, 21.50
Kaktus
U proteklih skoro pa pedeset (46) godina razne su tv dame ginule da uspostave neke standarde odijevanja za nastup pred kamerama. Stoga je pravo osvježenje vidjeti suradnicu, k tome još i užasno kulturne emisije, koja sve te gordane bonetti, helge i olivere zgromi jednim svojim kompletom za šetnju u smjeru sjever – jug, zasnježenim trgom kralja Tomislava, a u društvu Josipa Mlakića, književnika ovdašnjeg. Bilo bi okrutno do u detalje opisivati opremu mlade suradnice, dovoljno je samo spomenuti crvenu zvonček kapicu koja je s ostatkom garderobe bila u raskoraku toli žalosnom da bi ga svaka urednica morala uočiti i na vrijeme spriječiti. Da ne bismo napadali svu pamet tog pametnog razgovora, moramo izraziti žaljenje zbog atmosferskih prilika: g. Mlakić i stilistica hodali su po teškoj bljuzgi, praćeni lakim mikrofonom koji je nepotrebno bilježio svaki šum, pa je svega bilo previše.
Uredničina najdraža knjiga, javljamo redovitijim čitateljima, sada je na četvrtom mjestu, što je strašno, jer još koliko jučer bila je prva, pa prošlog petka naglo treća, kao da emisiju ne uređuje uvažena Branka Kamenski, nego nekakva madame Foukara. Za dva tjedna, jer toliko će se sve drage emisije HRT-a odmarati, tko zna što će biti s madaminim najljubljenijim štivom?

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika