Ilko ČulićPrema teoriji postavljenoj negdje u Splitu, koju je nedavno preko Nacionala obznanio Dragan Lukić Lvky iz TBF-a, fenomen Thompson počiva na političkoj manipulaciji kakva dosad nije viđena u ovim krajevima. Ukratko, svih 40.000 posjetitelja trijumfalnog Thompsonova splitskog koncerta izašlo je iz autobusa. Nekoliko dana poslije isti ljudi su tražili parking blizu zagrebačkog Doma sportova, a potom je cijela povorka besposlenih desničara produžila za Frankfurt, stvarajući privid da je golema masa Hrvata zaluđena raspjevanim narodnim tribunom. Lvky je jedino zaboravio objasniti je li svaki navijački autobus dovezao osobno Ljubo Ćesić Rojs ili je u namještaljki sudjelovalo više profesionalnih šofera.

Severina je koncertnim dokumentarcem eliminirala sve konkurente za najgori album godine: čak ni najveći audiootpad iz domaćih studija ne može kontaminirati veću površinu od njezina live albuma Rapperi su unatoč El Bahatteejevom albumu 'Amen' i 'Slušaj mater' kojim je debitirao Edo Maajka u protekloj godini imali više teških promašaja nego atraktivnih zgoditaka Thompson, zbog čijeg je koncerta prekinuta i nastava u nekim zagrebačkim školama, vrlo je lako pronašao slušatelje među onima koji su odgajani na povijesnim falsifikatima iz filmova Jakova SedlaraTelevizijska snimka s Poljuda pokazala je publiku koja se dosad okupljala na stadionu samo zbog Hajduka, na pozornicu je izašao band primjeren kakvoj seoskoj zabavi, a cijeli happening doimao se kao loše režirana predstava s nabacanim elementima estradnog spektakla, pseudoreligijskog rituala i političkog mitinga. No na tribinama su bili fanovi upućeni u svaki stih Thompsonovih pjesama i to je realnost koja ne dolazi autobusima. Broj posjetitelja u Splitu i Zagrebu uglavnom se podudarao s brojem prodanih primjeraka albuma “E, moj narode”, koji se do kraja godine prometnuo u bestseler novije hrvatske diskografije. Uoči prvog zagrebačkog koncerta prekinuta je nastava u nekim srednjim školama, što bi moglo značiti da je Marko Perković već etabliran kao generacijski glasnogovornik. Premda gotovo sva svjedočanstva o poznatijim slučajevima rockerske rebelije isključuju mogućnost potpune identifikacije s tako nevješto sklopljenim porukama, njegov mitološki hajdučki rock vrlo lako pronalazi slušatelje među onima koji su odgajani na povijesnim falsifikatima iz filmova Jakova Sedlara. U takvim uvjetima Thompson može napredovati sve dok se ne pojavi podjednako velika koncertna atrakcija drugačijeg svjetonazora i urbanog profila, a to definitivno nije Đorđe Balašević. Veteran omladinskih radnih akcija vratio se u Zagreb kao ovlašteni ambasador dobre volje i teško ga je zamisliti u duetu s idolom lokalnih desničara, no ako se izbriše politički kontekst između njih dvojice, ostaje više upadljivih sličnosti nego nepomirljivih razlika. Kad na pozornicu izvodi Miroslava Škoru, Thompson preuzima znatan dio Balaševićeva tamburaškog backgrounda i za konačni rezultat je posve nebitno radi li to namjerno ili slučajno. Rasprodani koncerti u Domu sportova trebali bi biti potvrda potpune dominacije Thompsona i Balaševića, no proteklu godinu je zapravo obilježila ekspanzija hardcore narodnjaka koji nisu morali tražiti nikakvo medijsko pokroviteljstvo pokraj satelitskog programa beogradskog turbo-folk monstruma TV Pink. Nagli porast uvoza narodnjačkog trasha iz Srbije i Bosne potisnuo je u drugi plan manje atraktivnu domaću folk-produkciju, a invaziji su se uspješno suprotstavljali samo uporni Siniša Vuco i iskusni Duško Kuliš. Dakako, masovni povratak narodnjaka najviše je naškodio interesima zvijezda i zvjezdica lakoglazbenih festivala, ali znatnu štetu pretrpjela je i urbana pop-scena koja je usprkos svemu proizvela nekoliko jako dobrih albuma.

U godini bez izrazitog favorita treći samostalni album Darka Rundeka zaslužio je mjesto na samom vrhu, doduše s minimalnom prednošću ispred Gustafa. Multinacionalna pratnja sastavljena od francuskih, švicarskih, bosanskih i hrvatskih muzičara podigla je “Ruke” na razinu albuma “Apokalipso”, ali balkanski world music singl “Makedo” znatno je jače odjeknuo u Beogradu nego u Zagrebu. Premijerni beogradski koncert rasprodan je za nepuna tri sata, a euforija se proširila na čak pet nastupa u SKC-u. Međutim, bolji poznavatelji tamošnjih prilika upozoravaju da u Rundekovu najnovijem uspjehu nema nikakvog iznenađenja jer je već u srpnju na velikom novosadskom open air festivalu “Exit” bio okružen tjelohraniteljima koji su ga morali čuvati od pretjerano nasrtljivih obožavateljica. Gustafi nisu dobili pozivnicu za “Exit”, no čini se da im je znatno bolja prilika uskraćena u Zagrebu. U nekim kombinacijama spominjani su kao predgrupa za Manu Chao & Radio Bemba Soundsystem na Šalati, a onda je tu ulogu dobio marginalni Belfast Food. To ipak neće promijeniti prvi dojam kako su nakon albuma “Na minimumu” potpuno spremni za nastupe u najjačoj konkurenciji i prava je šteta što ih nije mogao vidjeti Manu Chao koji je svojim potpisom osiguravao prolaz nekim francuskim i španjolskim izvođačima sa znatno manjim potencijalom od Gustafa. Uostalom, njihova svirka na promotivnom koncertu u “Saxu” mogla se po svemu mjeriti s nastupima planetarno razvikanih live atrakcija u renomiranim europskim klubovima.

Bolje veze sa svijetom uspostavili su ovdašnji rapperi, ali to im nije puno pomoglo u snalaženju na domaćem terenu. Provjereno talentirani General Woo iz Tram 11 neoprezno se spustio na nivo Divasica, Baby Dooks iz Bolesne braće pokušavao je napraviti R&B album s Ivanom Kindl, a iz ruševina hip hop undergrounda pravodobno su se izvukli samo El Bahattee na albumu “Amen” i pojačanje iz Brčkog, Edo Maajka s debitantskim izdanjem “Slušaj mater”. Nekoliko originalnih rješenja ponudio je i Elemental na drugom albumu “Tempo velegrada”, te dubrovački trio 4,5,6 na prvijencu “Prije ovako bilo nije”, no kad se podvuče malo deblja crta, jasno je da su rapperi u protekloj godini imali više teških promašaja nego atraktivnih zgoditaka. Cubismo se preko albuma “Junglesalsa” prilično udaljio od zadanih obrazaca tradicionalne cubane i premda je tranzicija obuhvatila samo dio novog materijala, rezultati suradnje sa Zvonimirom Dusperom Dusom mogli bi uz malo sreće poslužiti kao propusnica za ulazak u uski krug eksteritorijalnih inovatora kubanske glazbe. Eddy & Dus objavili su miksani CD u austrijskoj ediciji “Playground”, a napravili su i nekoliko remikseva za poznatije producente s europske downtempo scene, no najbolja je vijest da ni kod nas više nisu osamljeni u kreiranju progresivne plesne glazbe. Iznenađenje se skriva iza imena Zvuk broda, a njihov album “tTRI” najzanimljivije je izdanje elektronske glazbe s etiketom nekog domaćeg izdavača nakon Boxerove “Future”. Povratnički album Gabi Novak “Pjesma je moj život” donio je mnogo više od nostalgičnog podsjećanja na hrvatsku Shirley Bassey, Stampedo je s “Pau Pau” potvrdio stabilnu formu, a mjesto među deset najboljih zaslužio je i Lvky solo-albumom “Ararita”. Ispod očekivanog rezultata ostao je Oliver na “talijanskom” albumu “Trag u beskraju”, no najveće razočaranje u protekloj godini ipak je priredio Dino Dvornik s vrlo slabim i potpuno nezapaženim albumom “Svicky”.

Naravno, Dino se ni u najdubljoj autorskoj krizi nije mogao približiti ozbiljnim kandidatima za najgori album godine. Nakon tijesne, ali treba li podsjećati potpuno čiste pobjede Colonije u 2001., Severina se puno bolje pripremila za novu sezonu. Objavljivanjem koncertnog dokumentarca eliminirala je sve najopasnije konkurente jer čak ni otvaranje najveće bačve s audiootpadom iz domaćih studija ne može kontaminirati veću površinu od njezina live albuma. Colonia je s najnovijim paketom jeftinih dance poskočica ipak zadržala visoko drugo mjesto, a na treće se pomalo neočekivano probio Electro Team. No kad se malo pažljivije pregledaju rezultati postignuti na albumu “Vision 5”, jasno je da se Boytronic već u sljedećem pokušaju može nadati šampionskoj tituli. Colonia ga vjerojatno neće zaskočiti koncertnim albumom jer je trenutačno više zaokupljena kloniranjem. Neizvjesnost oko kloniranja čovjeka možda će potrajati još neko vrijeme, ali projekt kloniranja Colonije već je daleko uznapredovao. Sitne pogreške napravljene na “Matrixu” ispravljene su do drugog albuma Karme, a neslućene mogućnosti genetičkog inženjeringa najbolje se vide u dance verzijama prastarih hitova Bijelog dugmeta i Plavog orkestra. Uz ovakvu produktivnost, za tri-četiri godine svaka bi diskoteka u zemlji mogla imati svoju Coloniju. Kad se količina prikazanog užasa pomnoži s faktorom štetnosti za okoliš, čini se da Ivan Mikulić nema nikakvih izgleda u ovako jakoj konkurenciji, ali peto mjesto je najmanje što zaslužuje album koji nosi antologijski stih “ja bih tebe odveo u viša stanja”. Ne, nije kantautorski rad, makar Mikulić ima i takvih pokušaja. Stihove potpisuje Inge Privora, koja je na top-listu najgorih dovela i Ivanu Kindl, a može se samo pretpostavljati kako bi izgledao konačni poredak da se angažirala oko još nekoliko albuma. Dražen Zečić pamti i bolje plasmane od šestog mjesta, ali neizmjerna dosada njegov je jedini pravi adut na albumu “U ime ljubavi”. Najveći uspjeh Dade Topića u posljednjih petnaestak godina bila je naslovna skladba iz TV serije “Bolji život”, a bučno najavljivani come back okončan je neopisivo lošim albuma “Otok u moru tišine”. Na kraju, kao i na početku – Thompson. Ovo je bila njegova najbolja godina, zaradio je nešto novca i sigurno si može priuštiti barem malo kreativnije suradnike. Njegova ikonografija je možda zastrašujuća, njegove poruke su možda podigle na noge pola Hrvatske, ali njegova glazba je još uvijek samo jad i bijeda.

Najbolji domaći albumi:
1. Darko Rundek – ‘Ruke’ (Menart)
2. Gustafi – ‘Na minimumu’ (Dancing Bear)
3. Edo Maajka – ‘Slušaj mater’ (Menart)
4. El Bahattee – ‘Amen’ (Dallas)
5. Cubismo – ‘Junglesalsa’ (Aquarius)
6. Zvuk broda – ‘tTRI’ (Egoboobits)
7. Gabi Novak – ‘Pjesma je moj život’ (Aquarius)
8. Stampedo – ‘Pau Pau’ (Croatia Records)
9. Elemental – ‘Tempo velegrada’ (Menart)
10. Lvky – ‘Ararita’ (Menart)

Najgori domaći albumi:
1. Severina – ‘Virujen u te (najbolje u živo)’ (Dallas)
2. Colonia – ‘Izgubljeni svijet’ (Croatia Records)
3. Electro Team – ‘Vision 5’ (Tonika / Croatia Records)
4. Karma – ‘Zavrti život’ (Menart)
5. Ivan Mikulić – ‘Ti si ona prava’ (Millenium Music)
6. Dražen Zečić – ‘U ime ljubavi’ (Scardona)
7. Thompson – ‘E, moj narode’ (Croatia Records)
8. Dado Topić – ‘Otok u moru tišine’ (Orfej)
9. Ivana Kindl – ‘Trenutak istine’ (Menart)
10. Doris – ‘Malo mi za sriću triba’ (Tonika / Croatia Records)