Objavljeno u Nacionalu br. 372, 2002-12-29

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA - Denis Latin

Presuda Pukaniću - udar na slobodu medija u Hrvatskoj

Nakon presude Ivi Pukaniću za izazivanje 'osjećaja straha, nesigurnosti i nespokojstva' kod Doktora, sloboda medija u Hrvatskoj ponovno je ugrožena uvođenjem verbalnog delikta. Tuđmanizam i pravosuđe ponovno su se našli oko zajedničkog interesa: ubijanja istine

Denis LatinDenis LatinAmerički Time izabrao je Sherron Watkins, Cynthiju Cooper i Coleen Rowley za američke osobe 2002. godine jer su vjerovale kako je istina stvar koja ne smije biti uklonjena iz knjiga i zauzele se da se to ne dogodi. Sherron Watkins je kao potpredsjednica Enrona upozorila na računovodstvene prijevare u toj tvrtki nakon čega je Kongres objavio njezina pisma. Coleen Rowley, agentica FBI-a, u svibnju je izazvala senzaciju napisavši pismo svom direktoru upozoravajući ga kako je služba odbacila upozorenja s terena da treba istražiti izvjesnog Zacariasa Moussaouija, koji je sada optužen za sudjelovanje u pripremi terorističkog napada 11. rujna. Cynthia Cooper pokrenula je cijelu lavinu informacija da je tvrtka prikrila gubitak od 3,8 milijardi dolara lažnim knjigovodstvom.

Argumentirajući svoj izbor Time objašnjava kako su ove tri žene započele razgovore bitne za čišćenje američkog načina života koji će uključivati povjerenje u institucije koje se brinu o sigurnosti Amerike i vjeru u poslovno poštenje tvrtki o kojem ovise tisuće dioničara. Tjednik zaključuje kako je riječ o običnim ljudima koji nisu čekali da viši od njih učine ono što je trebalo učiniti.

A kako stvari stoje s borbom protiv korupcije i rušitelja sustava zemlje u kojoj se kancelar i glavni vjerski poglavar punih usta zaklinju u borbu protiv tih najvećih zala, koji su Hrvatsku doveli do totalnog moralnog i gospodarskog rasapa?! Sličica iz crne kronike objavljena nedavno možda je najbolje uprizorenje licemjerja što ga državni i vjerski poglavari siju već godinama diljem Hrvatske rugajući se državi, sustavu i deklarativnom moralu.

Ivo Pukanić, predsjednik Uprave tjednika Nacional, osuđen je na dva mjeseca uvjetno na godinu dana zbog navodne prijetnje predsjedniku Hrvatskog bloka Iviću Pašaliću. Nepravomoćnu presudu donijela je Sanja Smiljanić, sutkinja Općinskog suda u Zagrebu, po optužnom prijedlogu općinskog državnog odvjetnika, nakon kaznene prijave odvjetnika Ante Vukorepe, zato što je Pukanić 26. siječnja 2001. prijetio Pašaliću, i to s ciljem da kod Doktora izazove osjećaje straha, nesigurnosti i nespokojstva, ako je tako nešto uopće moguće u zemlji u kojoj je solidarnost političkog ceha vrhunska neovisnost pravosuđa imaginarna kategorija, a društveni moral inačica za licemjerje najgore vrste. Najveća tragedija ove predstave stoji u njenom obrazloženju koje posebno naglašava osjećaje straha i ugroženosti zato što je osuđeni Pukanić u tom razdoblju objavio niz članaka i naslova o “oštećenom” Pašaliću, ozbiljno mu prijeteći da će mu uništiti društveni položaj. Pukanić nije poricao da je u sudnici izgovorio spomenutu rečenicu, ali je tvrdio da će “Pašaliću doći glave” samo svojim pisanjem.

Kao što je čitateljima Nacionala poznato, ovaj je tjednik objavio stotine stranica prvorazrednih i senzacionalnih članaka o poslovima i političkom izvaninstitucionalnom djelovanju bivšeg Tuđmanova specijalnog savjetnika, među ostalim i nezakonite ortačke ugovore koji su svjedočili o nedopuštenoj sprezi politike, kapitala i pretvorbenih nemoralnih izvan zakonitih dealova. U jednom od transkripata što ih je svojedobno objavio Nacional, nastalih na temelju razgovora bivšeg ministra pravosuđa Ivaniševića i ubijenog Marinova, postalo je očito kako današnji kancelar nije imao petlje suočiti se s bezakonjem i pljačkom iz vremena ortodoksnog tuđmanizma. Današnji raspored političkih snaga u Hrvatskoj pokazuje da je između Račana i Pašalića došlo do svojedobnog trgovačkog aranžmana, kojim se ovom drugom opraštaju sve nepodopštine, a prvom daje privid demokratske borbe u kojoj ovaj, boreći se s crnom, dirigiranom i namještenom Pašalićevom “desnom” oporbom, kojoj se nedavno priključila čak i Ana Lučić, namješteno odnosi pobjedu.

Svi dokazi su skriveni, istražne radnje stopirane, a oni koji su se poput Ankice Lepej ili Vesne Balenović drznuli progovoriti poput američke ženske trojke stavljeni su na sam rub poželjnoga društvenog ponašanja ili smaknuti poput Milana Levara.

Ankica Lepej bila je nagrađena mjestom brojačice sitniša među kolporterima Europapress holdinga i pridodana Alijansi za treću Hrvatsku koja se samo nešto drukčijom retorikom i na dulje vremenske staze namjerava pozabaviti istim ciljem: sveopćom anestezijom društvene memorije. Šef krkača trnjanske janjadi i privatizera onog što je preostalo od Pašalića i bratije, utjelovljen u potpredsjedniku Vlade, Vesni Balenović, koja je samo upozorila na neke nepravilnosti i nezakonitosti u “Ini”, odmah je ponudio radno mjesto osobne savjetnice. Ova je pak, kako i priliči borcima za istinu u knjigama, izabrala tako redovitu misiju nacionalne “luđakinje i veleizdajnice” kojom se nakitio i sam predsjednik države svjedočeći u Haagu protiv organizatora ratnih zločina, navlačeći na sebe bijes desne i klerikalne bratije, koja smatra da sve loše mora ostati unutar obitelji, jamčeći tako Hrvatskoj sigurno mjesto među najzaostalijim i najprimitivnijim zemljama Staroga kontinenta.

Nadbiskup Bozanić u svojoj je predbožićnoj poruci naglasio potrebu borbe protiv korupcije praveći se da sam ne zna za golemu podršku što ga dio svećenstva daje nelegitimnoj borbi protiv poštovanja zakona, suradnje s Haaškim sudom i ulaska Hrvatske u red civiliziranih europskih država u kojima se kao najviši kriterij morala, poštenja i regularnosti smatra upravo ispunjavanje međunarodno preuzetih obveza.

Na nadbiskupovu izjavu odmah se nadovezao i kancelar licemjerno tvrdeći kako zakoni protiv korupcije koje su donijeli nisu dovoljni, te da se još štošta dade učiniti na tom planu. Račan je pritom zanemario vlastitu ulogu u osovini zla koja je pristala na cementiranje rezultata pljačke stoljeća, korumpiranosti političara i dokazanih ratnih zločina. Vodeći esdepeovac izostankom davanja podrške trećesiječanjskom “popu pop, bobu bob” tako je nanio i veliku štetu onima koji solidno i marljivo rade svoj posao, poput ministrice Ingrid Antičević-Marinović ili poštenog i odgovornog Šime Lučina. Da je kancelar imao petlje, i njihovi bi napori bili danas i višestruko vidljivi i honorirani.

No nakon politokratskog koncenzusa i amenovanja rezultata statusa quo tuđmanističkog balkanizma, krivci hrvatskog rasula 90-ih mogu svoju formalnu aboliciju predignuti kod korumpiranog i konzerviranog tuđmanističkog pravosuđa. Sudstvo će im još jednom rado poslužiti u iste svrhe. Priča s Pašalićem i Pukanićem tek je početak. Nakon presude Pukaniću sloboda medija u Hrvatskoj ponovno je ugrožena uvođenjem verbalnog delikta. Tuđmanizam i pravosuđe ponovno su se našli oko zajedničkog interesa: ubijanja istine. Račan je svoje dao, na potezu su oni koji su već jednom srušili sve hrvatske nade.

Vezane vijesti

Matanić i Mafalani pravomoćno osuđeni za Pukanićevo ubojstvo

Matanić i Mafalani pravomoćno osuđeni za Pukanićevo ubojstvo

Vrhovni sud potvrdio je osuđujuću presudu Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju zbog sudjelovanja u ubojstvu suvlasnika "Nacionala" Ive Pukanića, a od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika