Objavljeno u Nacionalu br. 832, 2011-10-25

Autor: Marko Biočina

Intervju: Markus Ferstl

'Nismo više banka za kreditiranje nebodera'

Predsjednik Uprave Hypo Alpe-Adria banke govori o novoj strategiji temeljenoj na posvećivanju banke građanima i malim poduzećima, a ne ulaganjima u megaprojekte

Markus Ferstl vodi Hypo Alpe-Adria banku u
Hrvatskoj od 2008. godineMarkus Ferstl vodi Hypo Alpe-Adria banku u Hrvatskoj od 2008. godineU tjednu u kojem su u Hrvatskoj održani prosvjedni skupovi po uzoru na onaj na newyorškom Wall Streetu, udruga dužnika u švicarskim francima podnijela kolektivnu tužbu protiv banaka, a jedna oporbena stranka predstavila izborni program u kojem se predlaže uvođenje novog poreza na aktivu banaka, svakako nije tjedan koji će hrvatski bankari pamtiti po dobrom. Ipak, za Markusa Ferstla, 37-godišnjeg Austrijanca na čelu hrvatske ispostave Hypo banke, takav tjedan zapravo je posve uobičajen.

Kad je 1. siječnja 2008. imenovan na tu poziciju, njegova zadaća trebala je biti jednostavna – voditi proces inkorporacije Hypo banke u sustav bavarskog Bayernische Landesbanka, koji je nedavno prije toga kupio cijelu Hypo Grupu. Ipak, stvari su krenule krivim smjerom. U bilanci Hypo banke otkrivene su goleme dubioze, što je posljedica kontroverznih poslovnih i kreditnih aranžmana, od kojih bi neki uskoro mogli dobiti i sudski epilog. Ubrzo se BLB povukao iz vlasništva Hypo banke koju je od propasti nacionalizacijom spasila austrijska država, a Ferstl se našao u situaciji da mora provesti restrukturiranje banke i svih njezinih dubioza, i financijskih, i reputacijskih. Gotovo tri godine nakon početka tog procesa, može se reći da je on uspješan.


“Zaboravite Hypo od prije nekoliko godina, ovo je posve nova banka”, kaže Ferstl dok sjedi u svom moderno uređenom uredu na 10. katu Hypo centra na zagrebačkoj Slavonskoj aveniji, “više ne želimo ulagati u megaprojekte, želimo biti banka okrenuta građanima i malim poduzećima”. Ta strategija, čini se, pokazuje se uspješnom. Hypo banka svakog mjeseca dobiva tisuću novih klijenata, a depoziti građana samo ove godine porasli su za 150 milijuna eura. Unatoč tome, Hypo aveti prošlosti još uvijek su tu, materijalizirane u obliku debelih registratora s natpisima “Dioki”, “TLM” i “Hoteli Novi”, pedantno poslaganih na polici u Ferstlovu uredu. Ti registratori vjerojatno su razlog što je Ferstl, po vlastitom priznanju, tijekom četiri godine boravka u Hrvatskoj vidljivo posijedio, no posljedice bi bile i teže da Hypo kroz restrukturiranje nije ojačao svoje financijsko stanje do te razine da se danas radi o možda i najbolje kapitaliziranoj banci u Europi. Cijena toga je profit, znatno niži od dobiti konkurentskih banaka na tržištu, što daje sasvim novi pogled na Hypo banku. Ako hrvatski građani i pojedini političari danas prosvjeduju protiv bankarske pohlepe, njihovih golemih profita, spekulativnih investicija i sprege s interesima uskog kruga kapitalista, onda bi vjerojatno trebali cijeniti banku koja bilježi manji profit, ali zato svojim klijentima – građanima - pruža iznimnu sigurnost njihova novca te konzervativne i povoljne usluge.

Igrom sudbine, ista banka koja je do prije koju godinu bila simbol onoga protiv čega prosvjeduju, danas je zapravo simbol onoga za što se zalažu, a na čelu te metamorfoze stoji upravo Markus Ferstl.

Zaobilazite li ovih dana središte Zagreba, s obzirom na velike prosvjede protiv pohlepe banaka i korporacija koji se tamo održavaju?

- Sigurno je da bankari nisu baš popularni među prosvjednicima, no zapravo dijelom i razumijem taj globalni trend jer su se banke ispred kojih se danas na Wall Streetu prosvjeduje, do izbijanja prve financijske krize 2007., uistinu znale ponašati neodgovorno. Bankari često nisu razumjeli komplicirane financijske derivate kojima su međusobno trgovali, vodile su se iznimno liberalne politike kreditiranja i ulaganja temeljene na nerealnim prognozama budućeg rasta. Kad se sustav urušio, Amerikanci su trošili više nego što su zarađivali, osobna štednja pala je na oko jedan posto, a kad nisu mogli vratiti kredite, na tisuće ljudi ostalo je bez doma, ušteđevine ili čak mirovina, a bankama je dana državna pomoć da bi ih se spasilo od propasti. Da bi se ti troškovi financirali, država je bila prisiljena povećavati poreze, pa je i taj trošak pao na leđa građana. Ipak, nekoliko godina nakon toga čini se da se puno toga nije promijenilo te da neke banke i dalje posluju po predkriznom modelu i bilježe goleme profite. Razumljivo je da onima koji su platili trošak neodgovornog poslovanja banaka u prošlosti, a to su građani, to nije prihvatljivo. Ali u Hrvatskoj je situacija drugačija.

Kako drugačija?

- Za razliku od SAD-a, gdje je kriza u financijskom sektoru i izbila, u Hrvatskoj banke su zapravo bile ključna potpora ublažavanju utjecaja globalne recesije. Treba uzeti u obzir da je Hrvatska tzv. plain vanilla tržište na kojem većina proizvoda spada u kategoriju osnovnih i standardnih financijskih instrumenata poput štednje, kredita, obveznica, swapova... tako da na ovom tržištu nije bilo puno egzotičnih usluga kao u slučaju američkog. Banke u Hrvatskoj nisu zapale u dugove i nije ih morala sanirati država novcem poreznih obveznika. Dapače, banke su kreditirale državu, a pritom ni profit banaka ni bonusi nikad nisu bili ni približno usporedivi s SAD-om ili nekim zapadnoeuropskim državama. Razumijem da je banke lako kriviti, ali argumenti zbog kojih prosvjeduju ljudi na Wall Streetu ne stoje u Hrvatskoj. Govorite o niskoj profitabilnosti, a bankarski sektor u Hrvatskoj je 2010., u jeku krize, ostvario bruto dobit od 4,6 milijardi kuna. Mnogi smatraju da je to previše. Hrvatska ima jedan od najnižih povrata na kapital, a banke su srednje profitabilne i brojke to neporecivo dokazuju. Primjerice, dok je krajem 2010. povrat na uloženi kapital u Češkoj, Slovačkoj i Poljskoj bio oko 14 posto, u hrvatskom bankarskom sektoru iznosio je 6,7 posto. Taj stupanj profitabilnosti mnogo je manji nego u drugim sektorima ekonomije. Bilo bi dobro kad bi se o toj problematici raspravljalo isključivo argumentima, bez populizma. Naime, netko može tvrditi da je i ova razina profitabilnosti banaka u Hrvatskoj previsoka, no mora biti svjestan posljedica pada dobiti banaka. Većina hrvatskih banaka dio je međunarodnih grupacija.

Vjerujete li da bi bile spremne ulagati kapital u državi gdje ne ostvaruju dobit? Biste li vi bili spremni uložiti novac u banku koja ne posluje s dobiti?

- Društvena klima je danas takva da su bankari krivi za sve i to je nešto s čime ćemo morati živjeti, ali to nije realno ni činjenično stanje. Ipak, ne možete tvrditi da su banke u Hrvatskoj bile bezgrešne? Netko bi mogao tvrditi da su neki proizvodi na tržište došli prerano. Uzmite, primjerice, kredite u švicarskim francima. Iz današnje perspektive očito je da bi bilo bolje da su banke provodile selektivniju i konzervativniju politiku kreditiranja u švicarcima. No okolnosti su još 2007. bile potpuno drukčije i tada nitko nije mogao ni predvidjeti nedavni razvoj događaja oko CHF-a niti eurozone. U cijelom sektoru, a i na velikoj većini uglednih međunarodnih investicijskih konferencija, vladalo je uvjerenje da će Jugoistočna Europa biti regija s dugoročno visokim stopama gospodarskog rasta, tek nešto nižima od Azije, i da je imperativ poslovati ovdje. Sad vidimo da su te procjene bile preoptimistične.

Govoreći o greškama banaka, kod Hypo banke teško je zanemariti i afere vezane za neke projekte u kojima je banka u prošlosti u Hrvatskoj sudjelovala, a koji su izazvali i financijsku i reputacijsku štetu banci. Kolike su te štete i jeste li se od njih oporavili?

- Uvjeren sam da smo se oporavili i brojke to podupiru. Dapače, današnja Hypo banka 'Društvena klima je danas takva da su
bankari krivi za sve, ali to nije realno stanje', kaže Markus Ferstl'Društvena klima je danas takva da su bankari krivi za sve, ali to nije realno stanje', kaže Markus Ferstlpotpuno je drukčija institucija od one koja je poslovala prije nekoliko godina. Promjene su se dogodile na svim razinama, počevši od vlasničke, gdje je banka nacionalizirana od strane Republike Austrije, preko primjene nove strategije i poslovnog modela, dolaska novog menadžmenta pa do promjena na lokalnim tržištima. Veliko restrukturiranje u Hrvatskoj zapravo je započelo pripajanjem Slavonske banke 2009. godine. Napravili smo bitne promjene u menadžmentu, doveli nove ljude, ali i promijenili način na koji poslujemo. Hypo banka u Hrvatskoj nekoć je imala imidž banke za posebne i velike projekte i bila je fokusirana na usku tržišnu nišu i to smo bili odlučni promijeniti. U posljednje tri godine posvetili smo se razvoju segmenta poslovanja s građanstvom, malim i srednjim poduzetništvom, javnim institucijama te proizvodno i izvozno usmjerenim poduzećima. Napravljene promjene omogućile su nam da uspješno razvijamo poslovanje, povećavamo tržišni udio i na strani aktive, i na strani depozita, broja klijenata te ostalih segmenata, a to ne bi bilo moguće bez jasnog prekida s prošlošću i povjerenja klijenata.

Znači, više ne bismo trebali očekivati Hypo banku u ulozi financijera golemih nekretninskih projekata, kao nekoć?

- Mi više definitivno nismo banka koja će kreditirati gradnju nebodera, hotelskog kompleksa ili nekog drugog projekta od 50 ili 100 milijuna eura. To ne znači da nećemo sudjelovati u takvom projektu, ali isključivo u suradnji s drugim bankama s kojima dijelimo rizik. Nas interesiraju hrvatski građani i svakodnevne potrebe - stambeno pitanje, kupovina automobila, kako štedjeti, u što uložiti ušteđevinu. To su “konzervativni” proizvodi, ali uvjeren sam da po kvaliteti usluge možemo biti tržišni lider. Odluka da se posvetite poslovanju s građanstvom u situaciji kad je banka bila suočena s nizom afera i lošim imidžom u javnosti, mnogima se činila riskantnom. Reputacija nam svakako tada nije bila onakva kakvu smo željeli, no naporno smo radili da to popravimo i čini se da nam je uspjelo. Primjerice, s krajem rujna ove godine premašili smo brojku od 1,52 milijardi eura ukupnih depozita sektoru građanstva te smo u 2011. samo u ovom sektoru ostvarili rast od 128 milijuna eura. Svakog mjeseca dobivamo i tisuću novih klijenata, a od početka godine otvorili smo 19 tisuća novih tekućih računa i izdali 13.750 kreditnih kartica. Rastemo i u segmentu malog i srednjeg poduzetništva, gdje imamo tržišni udjel od 10 posto, a od početka ove godine novih 1360 poduzetnika koristi naše usluge. Prema tome, bez obzira na slučajeve koji nikako nisu povezani s današnjim poslovanjem, građani imaju sve više povjerenja u Hypo banku, a jedan od razloga tome vjerojatno je i činjenica da je banka nacionalizirana, što ljudi doživljavaju kao zalog dodatne sigurnosti.

Ipak, iako ste riješili reputacijske gubitke, gubici zbog nekih nenaplativih kredita iz prošlosti još uvijek su u vašoj bilanci. Koliko takvi krediti opterećuju vaše poslovanje?

- Činjenica je da je udjel takvih kredita u našem portfelju nešto veći nego što je prosjek u bankarskom sustavu, gdje iznosi oko 12 posto. To je uistinu posljedica nekih loših poslovnih odluka u prošlosti, a prognoze rasta problematičnih kredita na razini industrije nisu dobre ni za koga. S time da treba istaknuti da je bankarski sustav u Hrvatskoj iznimno dobro kapitaliziran. Minimalna stopa adekvatnosti kapitala banaka iznosi 12 posto, dok je kod većine banaka i viša. Hypo banka trenutačno sa 28 posto ima najvišu stopu adekvatnosti kapitala od svih velikih banaka na hrvatskom tržištu, a mislim i jednu od najviših i u cijeloj Europi, što našim klijentima pruža dodatnu sigurnost.

Vaš profit je nizak, a građanima su kamate i dalje previsoke. Kako pomiriti te dvije krajnosti?

- Mogu razumjeti građane koji bi željeli niže kamate i poduzetnike koji se žale na preskupi kapital, no ne mogu očekivati da će se to bitno promijeniti dok se ne popravi rejting države. To je jedina istina. Iako rejting agencije još nisu snizile hrvatski rejting, na tržištu se to već dogodilo. Primjerice, cijena CDS-ova - osiguranja kreditnih plasmana koje kreditori plaćaju da bi izbjegli gubitke u slučaju da onaj kome su posudili novac defaultira – je oko 4,6 posto. Za usporedbu, 2007. je bio 0,5 posto, a zadnjeg dana prošle godine 2,5 posto. Dakle, ako vlada prodaje državne obveznice uz kamatu od 6,35 posto, kamate na kredite tvrtki i građana ne mogu biti niže. Ključ za snižavanje kamata je u boljem rejtingu zemlje, što će omogućiti jeftinije izvore financiranja za državu i za banke, a samim time i za krajnjeg korisnika.

Nova vlada, bez obzira na to tko u njoj bude sjedio, morat će se ovim problemom pozabaviti u vrlo kratkom roku. Svi zazivaju strukturne reforme, no za takve reforme treba vremena. Vlada će, ako želi spriječiti snižavanje kreditnog rejtinga, morati poduzeti nešto čime će vratiti povjerenje ulagača u vrlo kratkom vremenu. Što se može učiniti?

- Reforme se ne mogu provesti istog trena, ali se može donijeti uvjerljiv plan provedbe. Ključno će biti donijeti plan restrukturiranja potrošnje, koji će s jedne strane donijeti uštede, a s druge poticaj gospodarskom rastu. To nije lako, ali uvjeren sam da je izvedivo. Problem je što će Hrvatska, ako joj padne rejting, ispasti iz okvira država povoljnih za investicije. To ima konkretne posljedice, jer niz velikih svjetskih investitora više uopće neće razmatrati mogućnost ulaganja u Hrvatsku. To bi vjerojatno značilo i novi pad investicija, a država s resursima i zemljopisnom pozicijom poput Hrvatske, na rubu ulaska u EU, definitivno ne bi trebala imati manje stranih ulaganja od Srbije i Crne Gore, kao 2010. godine.

Može li se situacija popraviti ulaskom u Europsku uniju?

- Načelno, ulazak u Uniju trebao bi biti veliki poticaj za hrvatsku ekonomiju. Iako ne samo zbog stupanja u EU, prema našim procjenama u prvoj punoj godini članstva pozitivni efekti bi mogli biti u razini 2 posto gospodarskog rasta, a Hrvatskoj će biti na raspolaganje stavljena i financijska sredstva iz fondova EU-a u iznosu od 3 do 4 posto BDP-a godišnje. Ipak, bez strukturalnih reformi sve to nije garancija da će ekonomsko stanje u državi biti bolje niti da će građani živjeti kvalitetnije. EU zapravo bi mogla biti izvrstan poticaj za Hrvatsku, kroz poboljšanja investicijske klime i kroz veću pravnu sigurnost za ulagače, a kroz Sporazum iz Maastrichta velika pozornost bit će posvećena proračunu, zaduživanju i održavanju fiskalne discipline. Živim ovdje već četiri godine, naučio sam jezik i osjećam se kao kod kuće, pa mislim da imam na temelju čega tvrditi da Hrvatska i dalje ima velik razvojni potencijal. Ako opet počne ostvarivati visoke stope rasta, građani će više raditi i zarađivati, kamate će biti manje, a profiti banaka veći, tako da je na svima nama zajedno da učinimo sve što možemo da bismo opet postigli gospodarski rast.

Vezane vijesti

Hrvati u prva tri mjeseca deponirali prosječno 920.000 eura dnevno

Hrvati u prva tri mjeseca deponirali prosječno 920.000 eura dnevno

Hypo banka je tako tijekom 64 radna dana prosječno privukla oko 920 tisuća eura dnevno te je zaključno s ožujkom imala 1,596 milijardi depozita u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika