Nervozna reakcija Ministarstva vanjskih poslova na moju izjavu o nemoći hrvatske vanjske politike koja se tek 48 sati nakon teškog zločina na Badnjak u selu Kostajnica (BiH) nad obitelji Anđelić, prvih Hrvata povratnika, oglasila priopćenjem MVP-a, pokazuje barem tri stvari. Prvo, da Hrvatska nema jednu jedinstvenu državnu politiku prema BIH, a posebno prema Hrvatima u BiH. Drugo, da je hrvatska vanjska politika nekoordinirana. Treće, da oni koji su pisali priopćenje nisu razumjeli bit problema. Reakcija veleposlanika Vrbošića nakon stravičnog zločina u Kostajnici bila je korektna i javnost nema razloga ne vjerovati da je bila u suglasnosti i u dogovoru s ministrom Piculom. Problem je u tome da do danas o tom zločinu motiviranom vjerskim fanatizmom, koji dovodi u pitanje povratak hrvatskih izbjeglica u BiH i njihov opstanak, nije javno progovorio ni jedan najviši hrvatski dužnosnik: premijer, predsjednik Hrvatskog sabora ili predsjednik Republike. Bilo bi mnogo bolje da se ministar vanjskih poslova oglasio osobno, a ne priopćenjem MVP-a. To je obveza hrvatske Vlade i prema Daytonskom sporazumu i prema hrvatskom Ustavu.

Uhićenje Radovana Karadžića

Priopćenje MVP-a i aktivnosti veleposlanika Vrbošića bile su diplomatski korektne, ali ne i proporcionalne težini problema. Muamer Topalović počinio je planirani zločin motiviran slijepim vjerskim fanatizmom, bio je član dviju radikalnih islamskih organizacija, a barem jedna od tih organizacija bila je povezana s međunarodnim terorizmom. O tome je SAD prije nekoliko mjeseci obavijestio Vijeće ministara BiH. Uz otkrivanje logora za obuku radikalnih islamista, nakon ovog zločina Al Qaeda je zaista pred vratima BiH, kao što je rekla Vesna Pusić. Naravno, hrvatska vlast ne smije zaoštravati odnose Hrvata i Bošnjaka. Još štetnija bila bi bilo kakva osuda islama. Obrnuto, hrvatska Vlada treba podržati vlast BiH, od predsjedništva, parlamenta do Vijeća ministara, zbog brzog reagiranja na zločin i poduzete korake u istrazi. Posebno je važna solidarnost Islamske vjerske zajednice s Katoličkom crkvom u ovom slučaju, a ohrabruje i to što su Katoličkoj crkvi izrazili solidarnost i židovska i pravoslavna zajednica. Primjereno i odlučno reagirao je i visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown. Samo tako, uz odlučnu istragu, procesuiranje i kažnjavanje počinitelja zločina i njegovih poticatelja, moguće je ohrabriti hrvatske izbjeglice da se vrate u BiH i da zajedno s druga dva konstitutivna naroda izgrađuju modernu, pravnu i demokratsku BiH. Ali s islamskim fundamentalizmom povezanim s međunarodnim terorizmom nema kompromisa i Hrvatska se protiv njega treba boriti zajedno s međunarodnom zajednicom i legitimnim vlastima BiH. Hrvatska Vlada treba odlučnije tražiti uhićenje Radovana Karadžića, posebno od međunarodne zajednice, jer je jasno da nema dovoljno volje i suglasnosti među najutjecajnijim zemljama međunarodne zajednice, NATO-a i SFOR-a o tom problemu. To je velika sramota. O tome je govorio i Jacques-Paul Klein na odlasku iz Sarajeva. Zato najnovija izjava Paddyja Ashdowna, da će Karadžić biti uhićen kad oslabi politička podrška lokalnog stanovništva, obeshrabruje, licemjerna je i neće pridonijeti stabilizaciji i izgradnji BiH kao demokratske države, a posebno ne povratku izbjeglica, dakle Hrvata i Bošnjaka, u Republiku Srpsku.

Što se tiče moje osobne uloge i uloge MVP-a tijekom mog mandata, posebno u zaustavljanju sukoba Hrvata i Bošnjaka, rješavanju humanitarnih problema, potpisivanju Makarske deklaracije i Washingtonskog sporazuma, Bečkih dogovora, Splitske deklaracije i Daytonskih sporazuma, rješenju graničnih problema s BiH uključujući krizu oko Martin Broda te odlučnih stavova prema hrvatskom ekstremizmu, uključujući i osudu ratnih zločina hrvatske strane, govorili su i pisali brojni veleposlanici i svjetski državnici, uključujući i bošnjačke (Hollbrooke, Redmann, Christopher, Albright, Kinkel, Gallbraight, Montgomery, Silajdžić, Izetbegović), kao i brojni hrvatski političari iz tadašnje oporbe.

Javnosti je poznato da je politika Hrvatske prema BiH u proteklom razdoblju bila slojevita, ali MVP i ja osobno provodili smo jednoslojnu, transparentnu i službenu politiku u koordinaciji s međunarodnom zajednicom. Višeslojnost hrvatske politike prema BiH naškodila je Hrvatskoj. Sadašnja vladajuća koalicija ne samo da nema jedinstvenu i koordiniranu politiku prema BiH, nego u politikama aktualne vlasti prema BiH i Hrvatima u BiH ima strahova i neodlučnosti, pa i zatvaranja očiju za prave probleme. Hrvatsku Vladu na odlučnu i jasnu politiku prema BiH, susjednoj i prijateljskoj državi u kojoj je hrvatski narod jedan od triju konstitutivnih naroda, obvezuje Daytonski sporazum, Sporazum o stabilnosti i pridruživanju s EU, Sporazum o prijateljstvu i suradnji s BiH te hrvatski Ustav. Sporo se rješavanju i otvorena pitanja između dviju država, kao što su imovinski sporazum, sporazum o dvojnom državljanstvu, pogranični sporazum te konačni dogovor o Pločama i Neumu, koji je postignut uz podršku i pomoć SAD-a (platformu hrvatske Vlade o amandmanima na sporazum o Pločama i Neumu kojim se isključuje međunarodni predstavnik u nadzornom odboru, treba podržati, ali nije bilo potrebno brzopleto i jednostrano otkazati sporazum o posebnim odnosima s Federacijom, prije rješenja problema sporazuma o Pločama i Neumu).

Kloniranje

Tvrtka “Clonaide” sumnjive znanstvene reputacije obavijestila je američku i svjetsku javnost da se rodila prva beba klon te da se uskoro očekuje i druga beba klon u Europi. Vrlo brzo reagirali su vodeći svjetski državnici i znanstvenici od Jacquesa Chiraca do Georgea Busha. Posebno oštra u osudi tog čina bila je Sveta Stolica. Vodeći svjetski znanstvenici, javnost i političari gotovo su suglasni – reproduktivno kloniranje je nemoralno i vrlo riskantno. Zato ga treba zakonski zabraniti. Hrvatska Vlada ne smije otezati s prijedlogom takvog zakona, jer jedan drugi, kontroverzni talijanski liječnik (Antinori) već najavljuje rođenje bebe klona u Srbiji.

SDP, HSS i izbori

Odnos SDP-a i HSS- a bit će presudan za datum sljedećih parlamentarnih izbora. SDP-u odgovaraju izbori potkraj godine (studeni ili prosinac). O tome je javno govorio premijer Račan. A HSS neće imati velike koristi na izborima od brze privatizacije “Ine” i turističke privrede, dobre turističke sezone ili završetka gradnje pojedinih dionica autocesta Zagreb – Split i Zagreb – Rijeka. Zasluge za to svakako će prigrabiti HNS i SDP. S druge strane, očito je da će bez obzira na model izbornog zakona HSS izići sam na izbore. To je službeni stav predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića. Za taj model HSS-u treba barem tri, četiri mjeseca distance od Vlade ili barem nekih poteza Vlade i ostatka vladajuće koalicije. Sada je lako i prepoznati koje će to biti teme za raspravu: privatizacija, izborni zakon te obiteljsko i radno zakonodavstvo. To je i razlog HSS-ova blokiranja privatizacije turističkog kompleksa “Sunčani Hvar” zbog nove strategije HSS-a. Iz svega toga proizlazi da će datum novih parlamentarnih izbora ipak odrediti HSS i Zlatko Tomčić, ali hoće li se bez HSS-a moći sastaviti nova vlada, o tome će odlučiti birači, bez obzira na to što je HSS poželjan koalicijama i lijevog i desnog centra. Ozbiljna istraživanja javnog mnijenja (Markotel, Puls) upozoravaju da desni centar može pobijediti i bez HSS-a, a na to upućuju i brojni rezultati izbora za mjesne odbore. Zato je potpuno razumljiva sadašnja aktivna strategija HSS-a.