Vladimir Šeks rekao je da su optužnice za ratne zločine iz Srbije ništavneIzglasavanje zakona o ništetnosti srpskih optužnica za hrvatske građane optužene zbog ratnih zločina u Hrvatskom saboru i skidanje imuniteta zastupniku Željku Jovanoviću prečicom, usprkos glasovanju mandatnoimunitetskog povjerenstva tog istog Sabora, doista su presedani kakvima se, nažalost, ne može podičiti nijedna moderna europska država. Skidanje imuniteta Jovanoviću presedan je u povijesti modernog europskog parlamentarizma: nijedan slučaj dosad nije zabilježen da je jednom parlamentarcu skinut imunitet zbog govora, pa čak i zbog govora mržnje.

Primjerima govora mržnje obiluju slučajevi istupa desnih ekstremista, počevši od Geerta Wildersa u Nizozemskoj pa do susjedne nam Italije, pa ipak nitko od njihovih političkih protivnika nije tražio da im se zbog toga skine imunitet. Doduše, u tim zemljama ekstremisti su na vlasti kroz vladajuće koalicije pa je teško očekivati da bi oporba mogla u tome i uspjeti, čak i da hoće. No u modernoj Europi to se ne događa, jer postoji stoljetna praksa kojom se poštuje institucija parlamentarnog imuniteta zbog izrečenih riječi u parlamentu i izvan njega. Prvobitno je ta institucija branila parlamentarce od monarha, a zatim je branila manjinu, oporbu, od uspostave “tiranije većine”.

Postoje, doduše, kodeksi tzv. neparlamentarnog govora, uglavnom nenapisani i koje predsjednici parlamenta strogo poštuju. Tako je u kanadskom parlamentu neprilično i nepristojno nazvati drugog zastupnika svinjom ili nazivom bilo koje druge životinje, ali je dopušteno davati ocjene o političkom djelovanju drugih zastupnika, njihovih stranaka, pa čak i cijele države. Što se tiče Jovanovića, njegov je “magnum crimen” – veliki zločin – to što je izrekao nešto što se HDZ-u, odnosno njegovu vodstvu ne sviđa. Skidanjem imuniteta Jovanoviću je dana izvrsna prilika da na sudu iznese sve dokaze koji govore u prilog njegove tvrdnje. Zato mu neće trebati puno napora, dovoljno je da se pozove na Okvirnu odluku (Framework Decision) Europske komisije i Europola iz 2008. koja se odnosi na “radnu definiciju” zločinačke organizacije. Ta Okvirna odluka određuje jedanaest karakteristika organiziranoga zločinačkog pothvata, od kojih barem šest mora postojati da bi se moglo govoriti o organiziranu kriminalu.

IZNIJET ĆEMO ovdje koje su te karakteristike kako bismo vidjeli koje su “šanse” Jovanovića da to dokaže na sudu, i to samo na temelju postojećih saznanja i informacija koje su objavljene u medijima. Što se tiče Jovanovića, on će moći pozvati koga god hoće za svjedoka, a to znači baš one koji su cijelu aferu o korupciji unutar HDZ-a iznijeli na vidjelo, a sud će morati prosuditi zadovoljavaju li ta svjedočenja definiciju Europske komisije i Europola o zločinačkoj organizaciji. Kao prvo, u zločinačkoj organizaciji mora biti više od dvije osobe. Drugo, te osobe su se udružile ili djeluju unutar jedne druge organizacije da bi ostvarile svoje ciljeve. Treće, njihova se aktivnost mora odvijati u okviru dužeg razdoblja ili pak bez vremenskog ograničenja. Četvrto, sudionici te skupine dobrovoljno, disciplinirano i pod kontrolom obavljaju tu svoju djelatnost. Peto, riječ je o ozbiljnim kaznenim djelima, kažnjivim dužim zatvorskim kaznama. Šesto, djeluju na međunarodnoj ili transnacionalnoj razini, dakle, i izvan granica jedne zemlje (npr. sklanjanje ilegalno prikupljena novca ili drugih vrijednosti u inozemstvu). Sedmo, u obavljanju svojih dužnosti služe se otvorenom ili prikrivenom prijetnjom ili prisilom koja proizlazi iz njihova položaja. Osmo, povezuju se s poslovnim i poduzetničkim strukturama. Deveto, rezultat tih aktivnosti ogleda se u pranju novca. Deseto, takve aktivnosti utječu na politiku, medije, javnu upravu, pravosudna tijela ili gospodarske aktere. I na kraju, jedanaesto, sudionici u tom pothvatu motivirani su postizanjem dobiti i/ili osvajanjem moći (dakle, utjecajem na političku vlast).

Da se ispune uvjeti za primjenu Okvirne odluke o organiziranu kriminalu, potrebno je da od ovih jedanaest uvjeta bude zadovoljeno najmanje – šest. Naravno, već sada, na temelju podataka iznesenih u medijima iz svjedočenja stranačkog rizničara HDZa Mladena Barišića, direktorice Fimi-medije Nevenke Jurak i računovođe HDZ-a Branke Pavošević može se utvrditi ne samo šest, nego i gotovo svih jedanaest elemenata potrebnih za definiciju kriminalne organizacije.

ALI U OVOM trenutku ne treba se bojati da će se proces odvijati pred sudom ako do njega ikad i dođe. Mnogo je važnije simboličko značenje ovog čina, skidanja parlamentarnog imuniteta jednom zastupniku oporbe zbog izrečena mišljenja. Kako su ispravno zaključili i moji kolege politolozi i pravnici (Nenad Zakošek i Branko Smerdel, da spomenem samo neke od njih), ovo je izravan atak na parlamentarizam i može se doista interpretirati kao mali “državni udar” saborske većine na demokraciju, koja se time pretvara u poznatu pojavu u povijesti – u tiraniju većine. Baš zbog straha od monarhova apsolutizma i od moguće “tiranije većine” uvedena je institucija parlamentarnog imuniteta da zastupnici ne bi morali strahovati zbog izgovorene riječi. Što se tiče uvredljiva govora, ne treba zaboraviti ni da je takav demokrat kao Winston Churchill u parlamentu svoje protivnike nazivao živopisnim imenima kao što su vepar, zec, deva, krava i služio se ne samo cinizmom i šarenim metaforama nego i neposrednim osobnim uvredama, među kojima su “lažljivac” i “prevarant” bili samo najblaži oblici.

Pa ipak, nitko nikad nije Churchillu oduzeo parlamentarni imunitet, a ako već govorimo o “zločinačkoj organizaciji”, treba se prisjetiti parlamentarne retorike u talijanskom parlamentu, gdje je izraz “mafijaš” uobičajena titula kojom oporba oslovljava članove parlamentarne većine premijera Berlusconija. Što su, uostalom, i sudski postupci protiv tih zastupnika kasnije jasno i dokazali.