2002.
Ponedjeljak, HRT 1, 23.03
Vijenac
Objavljeno je već da je donator tristo tisuća kuna za cestu od Splita do Zagreba, umirovljenik, imunolog, da živi u Zagrebu i da se zove dr. Pavao Miletić. U potpuno promašenom i nikom potrebnom «pregledu događaja koji su obilježili 2002. godinu», u zamisli već sto godina bolesnoj i dosadnoj pojavilo se ono što je trebalo odmah učiniti: otišlo se u donatorov stan i snimilo se ono što umirovljenik ima reći. Učinio je to novinar Miro Aščić, čuli smo kako intervjuiranom gospodinu Miletiću titra glas dok spominje svoju domovinu Hrvatsku i njenu cestu i dok najavljuje da će u prvih šest mjeseci ove godine davati pola mirovine Hrvatskim cestama.
Ako je Aščićev prilog najbolji, a jest, jednako nedvojbenu ocjenu, najgoru moguću, ima osvrt gospođe novinarke Ivane Petrović na prošlu godinu i njenu crnu kroniku. Naša dosadašnja kolegica tu reče svoj sud o svim novinarima koji su pratili splitsko suđenje osumnjičenima za zločine u zatvoru na Lori: «Umjesto da se analizira tko je Lozinu postavio, mediji su se bavili njegovom prošlošću».
Nezainteresiranoj javnosti preostalo je samo da pita gđu Petrović kako je zadovoljna radom svojeg tv kolege iz Splita, neustrašivim Dominikom Strizeom koji je objavio ukupno ništa o atmosferi u sudnici, o čemu su pisale dnevne novine. Ista ta glupa javnost očito ne shvaća da izraz «mediji» ne obuhvaća HRT, jer tko bi pametan radio na tv i kritizirao tv. Stoga povlačimo pitanje o Strizi i najavljujemo prelazak gđe Petrović iz novinarstva na novu dužnost bilo gdje i bilo kamo. Izmislit će se nešto odakle će ona još slobodnije raspaliti po novinama i novinarima.

DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
Kaktus
Drage očice koje ovo štiju, neka znaju da je današnji četvrtak, 2. siječnja, bio dan velikih nepravdi u splitskom studiju Rvacke televizije, o čemu smo primili evo ovo pisamce:
«…nismo mogli a da Vam se ne javimo. Povod je tome Vaša nedavna ocjena za prilog iz splitskog studija HTV-a o otvaranju pučke kuhinje bez puka kojemu ste dali, zasluženi, vijenac. Zaslužio ga je u prvom redu novinar koji ga je unatoč protivljenju nekih «kolega», napisao i montirao upravo na takav način da je postao «najbolji Božićni dar splitskoj sirotinji». Riječ je o novinaru vanjskom suradniku, honorarnom robu koji nema pravo glasa, a koji je zbog toga, a posebno nakon Vašeg vijenca, doživio šikaniranje. «Kolege» koje su dan nakon emitiranja prilog prostim rječnikom gadili na sve strane, sada na sebe preuzimaju sve pohvale autoru, tvrdeći kako su upravo oni zaslužni jer su, kao, tom honorarcu oni napisali tekst.
Najgore se dogodilo jučer, 2. siječnja, kada je pučka kuhinja napokon otvorena za one kojima je namijenjena. Na snimanje je poslan taj isti novinar, a kada se vidjelo kakvim materijalom raspolaže uzeta mu je kazeta i prilog je napravila v.d. urednica splitskog studija, koja inače prati rad splitskog Poglavarstva, jer da će ona to bolje, a zapravo da bi ublažila kritike koje su joj uputili njezini prijatelji iz splitske vlasti. Njemu je pak dopušteno da napravi priloge za Panoramu i Hrvatsku danas, uz upozorenje da pazi što piše, čemu se nije pokorio, pa je ponovno «dobronamjerno» ukoren. Ispričavamo se što pišemo anonimno, ali to Vam najbolje govori u kakvim uvjetima se radi u splitskom studiju HTV-a.»
Sad kad su drage odgovorne očice direktora i glavne urednice pročitale pisamce, neka se svom svojom moći obore na pisce, neka istraže tko su ti koji anonimno blate svoju ustanovu, a kada to učine neka ih smjesta otpuste, a usput neka oderu Nacional koji je u prošlom broju jako nahvalio priču o ždranju lokalnih političara u pustoj pučkoj kuhinji svečano otvorenoj samo zato da bi ti dovitljivi splitski gradski poglavari i tog dana imali besplatan ručak. V.d. urednicu koja uredno vodi tv bilješke o uspjesima gradskih vlasti treba unaprijediti u pravu urednicu i smjesta joj ukinuti ono «v.d.», jer tko uopće zna što ta slova znače, možda kraticu za izraz «vrla otimačica kazeti koja će zbog toga uskoro doći pred Sud časti Hrvatskog novinarskog društva», ako takvo postoji, a postoji.

HTV PRIKAZUJE
Petak, HRT 1, 19.00
Vijenac
Nekad, u dragom socijalizmu, mnoge naše tvornice imale su svoje novine, tvorničke novine, draga djeco, u kojima se lijepo pisalo o tvornici, njenim uspjesima i njenim izdavačima, tj. direktorima tvornica. Do večeras, dok se nije pojavila emisija «HTV prikazuje» (i u njoj dobrodošla Doris Vučković), imala je i draga tv svoje tvorničke novine koje su pod raznim imenima, posljednje je bilo «Pod povećalom», bilješkarile o svakom novom proizvodnom uspjehu. Večeras se napokon pojavila nova emisija, radikalno svedena samo na najave programa. Izgleda da je nekome napokon sinulo da je bezobrazno trošiti HRT novac na razgovore s raznoraznim HRT urednicima. Na tom dobrom smjeru, od duge Televizije o televiziji, preko kraćeg Povećala, do najkraćeg HTV prikazuje, potrebno je učiniti još samo jedan korak: ukinuti i to golemo desetminutno smeće, jer HTV nekoliko puta na dan objavljuje istu tu stvar, samo puno kraću. U uzaludnom očekivanju takvog pozitivnog rezultata utakmice unutar tipične uredničke lubanje (pobjede razuma nad melasom), bilježimo se sa štovanjem.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
Kaktus
Nastavlja se još jedna davno začeta smradna tradicija: obljetničarenje. Ovaj put su na uobičajeno svečan način obilježene «tri godine koalicije», kao da to ikog zanima i kao da treća obljetnica zaslužuje išta više od usputne rječce. Zanimljiviji od političarske obljetnice bio je protekli tjedan pun vijesti o novoj osobnoj iskaznici. Najprije predivna najava o brojnim prednostima nove isprave, zatim vijest o neviđenoj gužvi na policajnim šalterima u Zagrebu i zatim, treća i završna vijest o tome kako «nepotrebne gužve još traju». Nadam se da će neki moj čovjek na HRT-u objaviti u nekoj svojoj emisiji prijedlog da se osobne moraju mijenjati svakog tjedna. Očito je da ima manijaka koji uživaju mijenjati osobnu, pa ljudima treba udovoljiti.

POLA URE KULTURE
Petak, HRT 1, 21.46
Četiri kaktusa
Redovitijim čitateljima javljamo da je uredničina omiljena knjiga, tj. fukarina knjiga, sada na petom mjestu. Nastavio se čudesan i neobjašnjiv trend započet desetog prosinca prošle godine, kada je knjiga bila prva i kad je na ovoj stranici prvi put objavljeno da anketu o traženosti knjige radi njen izdavač. Sedamnaestog prosinca knjiga je treća, dvadeset četvrtog prosinca knjiga je četvrta. Zatim su se emisija i njena urednica dva tjedna odmarali. U tom razdoblju u Nacionalu je, unutar velike ankete o prošlogodišnjim nakladničkim uspjesima, objavljena notica o svjetski rijetkom kulturnom pothvatu jedne kulturne emisije: listi bestselera na kojoj mjesecima pobjeđuje knjiga izdavačkog poduzeća koje sastavlja listu.
Pošto su se emisija i urednica odmorili, večeras su me baka Kamenski u pola ure njene kulture ljevičarski otvoreno napali da sam svojedobno prodavao karte NDH, a poslije toga su luđački mirno rekli nešto što je mene strah objaviti: fukarina knjiga, tj. biblija HDZ-a, sada je na petom mjestu. Najprije prva, pa treća, četvrta i sada peta. Ovo puko bilježenje silaznog trenda, od jedan do broja četiri, večeras je označeno kao karakterna slabost uvaženog Nacionalova tv kritičara koji si svašta umišlja. Stoga je luda hrabrost napisati to što je žena teškog prezimena, i svega ostalog tako lakog, večeras pročitala: da je knjiga peta. Ako napišem da je knjiga peta, tko zna što će bijesna baka reći u idućih pola sata svojeg gospodarenja eterom. Možda me ubije, nikad se ne zna što može učiniti osoba koja živi u uvjerenju da gledatelji njene emisije ne čitaju Nacional u kojem piše ono o čemu ona šuti. Nema veze, ni jedna žrtva nije prevelika kad treba podržati nakladnika koji sada s bolom u duši svoju knjigu samozatajno rivlje na peto mjesto, pošto ju je mjesecima, iz tjedna u tjedan, noktićem kažiprsta gurkao na vrh.
Da bi čitatelji stekli točniji dojam o emisiji, valja reći da je ona skoro pa sva, izim trtljanja o Nacionalu, potrošena na inventivnu ideju: idite, djeco moja, i snimite što će naši brojni kulturni djelatnici reći o Staroj i Novoj godini. To se radilo dva tjedna, a čim je gđa Stonehenge razaslala djecu suradnike na sve četiri strane svijeta, počela se domišljati čime da razbije dosadu i smislila pravu stvar. Njeno večerašnje baljezganje o svemu osim o tome da je njena anketa svinjarija zbog koje ju je trebalo davno suspendirati zaslužuje počasno mjesto u povijesti kaosa na HRT-u, razdoblje 1991 – 2000. Nekim čudom, baka Stonehenge objavila je svoje kaotično djelce tri godine prekasno, ali time, uz pjesmu «», već zadiremo u njene neosporne novinarske kvalitete, pa se ispričavamo i ostajemo u nadi da fukarina knjiga ne će idućeg petka biti šesta.

TV KALENDAR
Nedjelja, HRT 1, 12.10
Vijenac
Pisalo je pogrešno prezime glumice koja se ne zove Nina Varva Bach, nego Nina Vavra Bach, ali to će urednik Obrad Kosovac lako ispraviti na isti dan iduće godine, kad je već ispravio svu neuglednu i nepristojno staru odjeću ove prastare emisije koja se godinama nije niti prala niti presvlačila. Kosovac i njegovi suradnici su potpuno istu građu drugačije rasporedili, izmislili nove rubrike i nove špice, sve se to sada lakše gleda i djeluje zanimljivije.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Vijenac
Bravo za prvu vijest: staviti na početak Dnevnika pobjedu familije Kostelić, i to Dnevnika poslije kojeg će ići Dnevnik plus sa četrdesetak minuta Ivice Račana, e to stvarno znači da smo na području medijskih sloboda znatno odmakli od razdoblja ne HDZ-a, nego onog antiknog i srednjovjekovnog u kojem su moćnici ubijali glasnike loših vijesti, tj. prve novinare.
Slalomaš Ivica Kostelić lijepo je rekao da je ova njegova pobjeda u Kranjskoj Gori «za generacije i generacije hrvatskih skijaša koji su se ovdje lomili po raznim Vitrancima, među njima i moj stari, to je pobjeda hrvatskog skijanja». Bilježimo to u ime brojnih hrvatskih skijaša koji sada s manje straha stoje na vrhu snježne padine. Što brže do trenja, dame i gospodo, to je naš put.