Objavljeno u Nacionalu br. 373, 2003-01-08

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA - Srećko Jurdana

Praznična euforija kao Račanova "pobjeda nad oskudicom"

...

Premijer Ivica RačanPremijer Ivica RačanKad je o domaćoj javnoj sceni riječ, hrvatska poslovična ljubav prema neradu, koju neki vole dobrohotno tretirati i kao osebujan “životni stil” nacije, doživjela je zadnjih tjedana impresivan procvat. Razvijeniji dio domovine postojano i nepokolebljivo planduje u produljenome romantičnome razdoblju još od Svetoga Martina, zatim Prvoga Adventa, preko Svetoga Nikole, usput i Maloga Isusa, pa Drugoga i Trećega Adventa, Božića, Svetoga Štefana, Svetoga Ivana i Svete Nove Godine, sve do Sveta Tri Kralja pragmatično kombinirana s pravoslavnim Božićem (koji se u medijima politički korektno tretira kao potpuno uzgredan fenomen).

Snobovski festival razmetljivosti

Negdje u navedeni kršćansko-kalendarski serijal imena i blagdana indiskretno se ubacio i poganski Djed Mraz, pod Tuđmanom i Franjom Kuharićem neuspješno pretvoren u Djeda Božićnjaka. I tako to ide, iz slave u slavu, iz dućana u dućan. Spomenuta Sveta Tri Kralja ujedno su i uvod u kolektivni odlazak na skijanje u Austriju i Italiju, bez obzira na podatak da se ljudsko biće kao takvo, sumanuto emitirajući ugljični dioksid u atmosferu, uspjelo u velikoj mjeri odreći Božjega dara zdrave, hladne i bijele zime. Skijanje je u povodljivome i dekadentnome Zagrebu definitivno “in”, pa makar na plus dvadeset i makar raspoloženim putnicima carinici na schengenskim granicama natovarenu suhu hranu bacali u kontejnere.

Histerija zimskoga prazničnoga trošenja – univerzalni narodni običaj – dostigla je tijekom aktualne sezone kulminaciju, navodeći i Papu da napokon, s velikim zakašnjenjem, uputi sitome dijelu svijeta poruku o nužnosti discipliniranja psihologije divljega konzumerizma koja je temeljito kompromitirala tradicionalni božićni ritual ubavoga darivanja, izazivajući frustracije kod mnogih koji za društveno natjecanje u razbacivanju poklonima nemaju novca. I Crkva je, dakle, počela zapažati kako se “praznik skromnosti” razvio u praznik pokondirenosti u kojem se, među ostalim, neutaživa konzumacija lososa, bakalara i kavijara – najskupljih jela na svijetu – tretira kao oblik posta.

Razdoblje Božića i Nove godine u Hrvatskoj je odavno već pretvoreno u nešto poput tradicionalnoga snobovskoga festivala na kojem kasta novih bogataša i njihovih profesionalnih pratilaca, kasta tajkuna i javne pažnje gladnih političara, dezorijentiranih manekenki i loših zabavljača, umišljenih sportaša i preplaćenih trećerazrednih pjevača, popularnih situiranih penzionera koji love treću mladost i raznih “javnih likova” za koje nitko ne zna čime se bave, izmišlja sve agresivnije načine javnoga razmetanja, a uvijek servilni i jeftinih senzacija gladni mediji pri tom joj spremno pružaju razne vrste informativno-propagandnih usluga. Već mjesec dana u Hrvatskoj su udarne vijesti praznične aktivnosti tabloidnih idola. Zemlja koja ih ima, sretnom će se zvat.

Pseudoidila i kult dokonosti

Božićni “tulum” ovdje; “party” tamo; terevenka ovamo; orgija onamo. “Domjenak” kod Petra; “bakalar” kod Pavla; “susret” kod Zlatka; “druženje” kod Ratka. Ćiro je slavio s Janjom-Kirom, Ivica s dobrim drugom Muktimirom. Vesela Ingrid pala je sa stola, Vlatka se po običaju skinula do gola. Đurđa je zajahala konja, Nina još uvijek po Dioru vonja. Željka je solidno pokazala butinu, Branka je s tekom pojela svinjetinu. Zdravko je počastio sklone mu novinare, Vlado je grlio brze konobare. Marko je razvalio reportera, Todor je napio i kćer i šofera. Ispraznile su se vinoteke, bančilo se i kod Seke i kod Leke. Dobri Stipe bio je kod Bobe, i zaboravio Silveka još kod garderobe. Gradska elita skupila se na Trgu, pozorno odgledavši Sevinu čvrgu. Kod Vlahe je bilo dosta seksa, kod Frane se još uvijek eksa. U europska zimovališta sad hrlimo svi, jer nema razloga da prestanemo slaviti.

Opisana hrvatska pseudoidila koja se hrani kultom dokonosti i u kojoj jedva da ima javnoga prostora za ljude reducirane egzistencije, precizno se odrazila i u prigodnoj televizijskoj izjavi Ivice Račana kako je “vrijeme oskudica iza nas”. Premijer je optimist, više no ikad. Pod njim smo, kako se iz priloženoga vidi, napokon postali svijet, ako već ne po plaćama, onda barem po fasciniranosti životnim navikama onih kojima plaće ne trebaju. “U Hrvatskoj oskudice više nema.” Doista… Da nije već postao legenda po svemu drugome, Račan bi to nesumnjivo postao po citiranoj novogodišnjoj izjavi. U kontekstu razbijanja lokalnih političkih mitova – vjerojatno glavne svrhe ove kolumne – može se zaključiti da se hrvatski premijer spontano poveo za euforijom rastrošnosti i transegzistencijalističke hipnotiziranosti koje su oko Božića i Nove godine ciljano proizveli standardni medijski kreatori psihologije neukusa i falsifikatori hrvatskoga javnoga mnijenja.

Malograđanska strast za oponašanjem

Osim umjetno nametnutim prehrambeno-odjevnim ritualima i potrebama, populistički doživljaj Božića i Nove godine determiniran je i malograđanskom strašću za oponašanjem stila društvenih kvaziheroja, koja se u velikoj mjeri pokušava financijski zadovoljiti fikcijom zvanom kreditna kartica. Konglomerat svih tih sociopsiholoških i financijskih iluzija koje u Hrvatskoj prate božićno-novogodišnji štimung, premijer pragmatički tretira kao dokaz da je “vrijeme oskudice iza nas”. Stihijska navala na dućane, besmisleno cirkuliranje od izloga do izloga, potrošački stampedo u čijem je korijenu apstraktna potreba za oponašanjem i identifikacijom s masom, iskorištava se kao potvrda uspješnosti ekonomske politike Vlade.

Supstituirajući stvarnost prazničnim iluzionizmom, Račan zapravo agresivno iskorištava svoje razvijene makijavelističke sposobnosti. Iskoristimo euforiju – rezonira premijer – i prikažimo se kao pobjednici. Trenuci u kojima mnogi građani realan svijet žele zamijeniti svijetom ezoteričnih doživljaja, zvjezdani su trenuci i za inteligentnu Vladu koja želi prikriti svoje neuspjehe. Samo bi teški politički amateri za vrijeme Božića i Nove godine mogli lamentirati o stvarnome položaju nacije. Znalcima poput Račana ne može se dogoditi takav faux pas. Oni će urbanu konfuziju, buku, bijes i pune stolove u Sheratonu nepogrešivo na televiziji interpretirati kao oznake općega prosperiteta, pretpostavljajući kako će se u psihologiji mase – temeljito indoktrinirane medijskim ignisom festivusom – na dulje vrijeme zadržati dojam da vrag u Hrvatskoj doista nije crn kao što je izgledao.

O.K. Oskudicu smo, Vladi hvala, prevladali. Kamo dalje? U svijetlu budućnost, naravno, uz raskošnu pomoć koalicije koja nas je dovela do ovoga na čemu već jesmo. Ivica Račan i drugi vođe države okupili su se – s izuzetkom Ivana Jakovčića i jedne izdvojene institucije koja se zove Stipe Mesić – na postnovogodišnjem “radnome ručku” za pitoresknim stolićem u podsljemenskome restoranu, kako bi obilježili godišnjicu “pobjede trećeg siječnja” i usput naciji emitirali poruku da namjeravaju svoj mandat dotjerati do prirodnoga kraja. Poruka je doista utješna, ali prati je i mala nejasnoća oko pitanja što se tu zapravo trebalo proslaviti. Vrijeme je naime pokazalo da je preokret “trećega siječnja” bio jednaka iluzija kao i aktualno Račanovo “prevladavanje oskudice”.

STUPAC TJEDNA: AMERIKANAC PROSPER U ZAGREBU

Pierre Richard Prosper, američki čovjek za ratne zločine, najavio je dolazak u Zagreb tijekom siječnja kako bi hrvatsku vlast podsjetio da u Haag nije izručila generale Antu Gotovinu i Janka Bobetka. Prosper nadležnima donosi suptilnu poruku State Departmenta: optužene morate izručiti promptno; u suprotnom slijedi eskalacija izolacije. Prosperova “inicijativa” zapravo je kategoričan znak da međunarodna zajednica nije zaboravila hrvatske obaveze, premda se u domaćoj javnosti nastoji proširiti suprotan dojam.
Lokalna politika forsira fikciju kako je Gotovina neuhvatljiv, a Bobetko apsolviran žalbom i smještajem u bolnicu. Avaj; stvari su suprotne. Inozemstvo cijeni Račanove probleme i razloge, ali inzistira na ekstradiciji. Vlada je na američke poruke reagirala problematiziranjem američkoga stava prema vlastitim potencijalnim optuženicima, polemizirajući usput s anglosaksonskim pravosuđem: “Amerikanci moraju prihvatiti činjenicu da pripadaju sasvim drukčijem pravnom poretku”, itd., itd. Uglavnom, kad je o Haagu riječ, Hrvatska se opredijelila za strategiju bodenja s rogatim. State Department i sve međunarodne institucije pod njegovim utjecajem bit će nesumnjivo impresionirani pravnim lekcijama koje im stižu s Markova trga.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika