U Zagrebu je održan sastanak Kvadrilaterale na razini premijera Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Italije te prvi bilateralni sastanak Ivice Račana i Antuna Ropa. Liječnici nastavljaju štrajk, Bush sve snažnije prijeti Saddamu Husseinu, inspektori UN-a pronašli su dokaze o posjedovanje raketa za kemijsko i biološko punjenje u Iraku, a Vlada nastavlja privatizaciju “Ine” unatoč protivljenja oporbe i većeg dijela javnosti.

Bez obzira na sve poteškoće u organiziranju sastanka Kvadrilaterale i njene ograničene domete, završna izjava vrlo je povoljna za Hrvatsku. Iznimno je dobro da je Kvadrilaterala dala prvu podršku Hrvatskoj za kandidaturu u Europskoj uniji, da ta podrška dolazi od susjednih država koje su članice EU (Italija) ili su pozvane u članstvo (Mađarska i Slovenija). S Mađarskom Hrvatska nema nikakvih ozbiljnih otvorenih pitanja, a s Italijom se nakon gotovo dvije godine zastoja u razvoju bilateralnih odnosa naslućuju moguća rješenja za problem imovine ezula koji nisu bili optanti i koji nisu obuhvaćeni Osimskim sporazumom i Rimskim dogovorima. Na tome radi zajednička komisija dviju država.

Prvi sastanak premijera Račana i njegovog slovenskog kolege Ropa nije donio ništa novo. Dogovor da će se najprije rješavati lakša pitanja, a nakon toga teža, diplomatski je izraz za to da nije ništa dogovoreno. To nije dobro za Hrvatsku, jer sva važna neriješena pitanja ostaju otvorena (sporazum o državnoj granici na moru, slovenska ratifikacija sporazuma o NE Krško i dogovor o vraćanju duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama i hrvatskoj državi). Slovenija namjerno oteže s rješavanjem tih problema do ulaska u EU radi pritiska na Hrvatsku da potpiše i ratificira sporazum o državnoj granici sa Slovenijom, iako ga je hrvatska Vlada odbacila pod pritiskom javnosti i oporbe, ali i članica vladajuće koalicije. Zato hrvatska Vlada treba hitno predložiti Sloveniji obvezujuću međunarodnu arbitražu o državnoj granici (razgraničenje na moru i ulazak kopnene granice u Piranski zaljev) te istu takvu arbitražu za problem zagrebačke filijale Ljubljanske banke (i radi neuspjeha pregovora u Baselu). Hrvatska treba odmah započeti arbitražu za rješavanje problema NE Krško i zatražiti na sudu odštetu od Slovenije za neisporučenu struju (zasad više od 80 milijuna dolara). Za te aktivne poteze hrvatske Vlade hrvatska diplomacija treba intenzivno lobirati, ali i cjelokupna hrvatska vanjska politika, od predsjednika Republike do premijera i Hrvatskog sabora. Svako čekanje može skupo koštati Hrvatsku.

Liječnici su potplaćeni i s pravom štrajkaju

Štrajk učitelja nije bio dobro pripremljen i nije imao podršku javnosti. Nije imao snažniju podršku sindikalnih središnjica te je neslavno propao. I oporba je bila suzdržana prema tom štrajku. Ali štrajk liječnika za Vladu je kudikamo ozbiljniji. Reforme u zdravstvu su potrebne. Ali njih treba provoditi pažljivo i uz dobre pripreme. U zemlji s velikom korupcijom prema međunarodnim ocjenama i mišljenju hrvatske javnosti korupcija se najčešće svodi na liječničku. Vrhunskim je liječnicima zabranjeno istodobno raditi u državnim bolnicama i privatnoj praksi, iako su mnogi od njih uložili znatna sredstva za opremanje ordinacija i poliklinika na temelju prethodnog zakona o zdravstvu. Sadašnja rješenja o privatnoj praksi liječnika iz državnih bolnica uglavnom se ne podudaraju s rješenjima u razvijenim zapadnim zemljama. U usporedbi s tim zemljama hrvatski su liječnici relativno potplaćeni. Sve se rjeđe o liječnicima i njihovim postignućima piše pozitivno, a stvarne afere u zdravstvu ne rješavaju se zbog političkih i drugih utjecaja. To su sve razlozi zašto liječnici štrajkaju i zašto je taj štrajk i opravdan i ozbiljan. Vlada bi posebno ozbiljno trebala razmotriti kompromisni prijedlog liječnika i naći zajedničko rješenje tog problema.

Bushov rat protiv Iraka i cijena nafte

Sve je više američkih snaga u Perzijskom zaljevu i na Bliskom istoku. Retorika američkog predsjednika Busha sve je oštrija, ali su i otpori američkoj intervenciji u Iraku sve snažniji. Prosvjeduje se u Parizu, Berlinu, Tokyju i Bruxellesu, ali i u samom SAD-u. Tony Blair putuje na hitne konzultacije u Washington jer ima problema u vlastitoj stranci. Ipak, sve smo bliži novom zaljevskom ratu, uklanjanju Saddama Husseina i razoružavanju Iraka. Ako inspektori UN-a u Iraku dokažu da na bojnim glavama ima tragova kemijskog ili biološkog oružja, to će za SAD biti dovoljan dokaz da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje i SAD neće čekati novu rezoluciju Vijeća sigurnosti. Na velikom iskušenju bit će američki saveznici, posebno Britanija i Francuska te Turska, ali SAD i Busha više nitko neće moći zaustaviti u ratu protiv Saddama Husseina.

Cijena nafte na svjetskom tržištu očekivano je skočila, bez obzira na intervencije OPEC-a. Tomu pridonosi nestabilna politička i ekonomska situacija u Venezueli gdje je zaustavljena eksploatacija nafte. Hrvatska to snažno osjeća, cijene naftnih derivata rastu jer Hrvatska nema značajne naftne rezerve, a ako ta kriza potraje, posljedice za Hrvatsku bit će teže. Osim korektnog priopćenja MVP-a nema znakova da je hrvatska Vlada dovoljno pripremljena za vjerojatni rat u Iraku i za poslijeratno razdoblje. Neke izjave najviših hrvatskih dužnosnika da će zbog rata u Iraku biti bolja turistička sezona nisu dovoljno ozbiljne ni za komentar, jer rat u Iraku imat će snažne posljedice za bliskoistočnu regiju, odnose SAD-a s arapskim zemljama, odnose unutar velikih sila te ukupne međunarodne odnose, sa snažnim refleksijama na svjetsko gospodarstvo, a posebno sve ono što je povezano s povećanjem cijene nafte.

Netransparentna privatizacija ‘Ine’

Vlada je javno otvorila tri obvezujuće ponude za kupnju 25 posto dionica “Ine”. Ponude su, kako se i očekivalo, dali austrijski OMV, mađarski MOL i ruski “Rossneft”. Ali unatoč tomu što oporba i veći dio javnosti smatraju da se “Ina” privatizira prerano, jer nije restrukturirana (premda nitko ozbiljan nije protiv privatizacije “Ine”) te da “Ina” nema strateški plan razvoja, Vlada nastavlja privatizaciju “Ine”. Javnost je zabrinuta nedovoljnom transparentnošću te privatizacije, kao i tome što još nije obaviještena o obvezujućim ponudama triju kompanija. Vlada je najavila da će to učiniti za dva tjedna. To izaziva sumnju u transparentnost privatizacije “Ine”, posebno zato što se odvija u predizbornoj godini. Bez jasnih kriterija na temelju kojih će Vlada odlučiti o strateškom partneru te bez potpune informacije Hrvatskom saboru Vlada ne smije donijeti konačne odluke o ovoj privatizaciji, a već je i sada upitno je li privatizacija legitimna, jer Vlada nije prethodno objavila na osnovi kojih će kriterija izabrati strateškog investitora. Tako izgleda da dio vladajuće koalicije prije izbora želi privatizirati “Inu” (25 posto dionica + jedan) kako bi i nakon izbora mogao nad njom zadržati kontrolu To moraju znati potencijalni strateški investitori “Ine”.

NACIONAL BROJ 375.