SPORT
Četvrtak, HRT 1, 19.53
Četiri kaktusa
Već u utorak, dva dana prije večerašnjeg HRT-ovog poziva na pogrom nad Nacionalom, javio se vitki, visoki, pametni, pošteni, jedan od najboljih naših sportskih reportera svih vremena, čovjek koji je u tu profesiju domišljato uveo financijski značajne novitete, ukratko: Ivica Blažičko. Domišljan je prenosio Ivičino skijanje i poručio naciji sve najgore o Nacionalu. Dobro, bila je to Nova tv osobno i prosipanje njene masne nečisti, što se može događati jer blaženi Blažičko je tamo veliki šef, ali da vidimo što će reći prava, velika, javna i objektivna, nacionalna televizija.
A što je HRT rekla naciji postalo je jasno odmah po završetku emitiranja priloga Brune Kovačevića Frizure u emisiji «Sport». Sasvim u skladu s polustoljetnom tradicijom tv novinarstva izostao je mali malićki podatak, a taj je bio da je mladi Kostelić izjavio ono što je izjavio i da je Nacional to objavio. Uskrativši nam «tko, što, gdje» (Ivica Kostelić, nacizam je bio zdrav sistem, u Nacionalu) glavna urednica HRT-a i ravnatelj HRT-a su nam, putem Brune Kovačevića Frizure, obilno nadoknadili taj manjak: čuli smo kako striček Frizura govorom mržnje obrađuje mrski mu jedan naš tjednik. Taj «jedan naš tjednik» je termin vrijedan svake pažnje, jer su ga u doba HDZ-a iznjedrile marketinški osviještene jake snage HRT-a, poučene lošim iskustvom s napadima u Dnevniku u kojima se, imenom i prezimenom, spominjao Nacional i slične tiskovine. Bolje besplatne reklame ne bijaše, no bilo je potrebno samo nekoliko godina da to shvate i veleumovi Tuđmanova političkog marketinga na čelu s Obradom Kosovcem. Nacional je u četvrtak u Dnevniku, Sportu, Meridijanu 16 i još nekim emisijicama, opet bio «jedan naš tjednik», što je, budimo pošteni pa priznajmo, stvarno dirljivo i budi mnoge nježne uspomene na razdoblje živovanja najdražeg pokojnika.
Čuli smo i telefoniranje u kojem se mladi skijaš Ivica K. ispričava na dosta čudan način: žao mu je ako je nekoga nečim povrijedio, upotrijebio je «nespretnu metaforu», bio je pod utjecajem ratnog filma, ali svejedno, da se zna: njegove riječi istrgnute su iz konteksta, to su učinili zli ljudi itd. itsl.
U poslu kojim se HRT bavi od 1956. godine nezamislivo je da sad, pošto su se Skijaš i Frizura očitovali na identičan način, hrvatski gledatelji čuju što je to pisalo u jednom našem tjedniku i da vide odgovornu osobu tog tjednika koja će im to reći. Budući da to nije učinjeno, večerašnji mišung vijesti, komentara i HRT-ova kriminala najniža je točka do koje je u svojoj novijoj povijesti stigla naša slavna javna tv i njeno mudro rukovodstvo. Posebno simpatičan štih ovom njenom dostignuću daje činjenica da se zločinačkom (gebelsovskom i pogromaškom) metodom ustaje u obranu antinacističkog lika našeg najboljeg skijaša, a u tom smislu lijep je i početak: Kostelići idu nedirnutom, a Bruno Kovačević idealizira taj prizor i njegove junake, baš kao u najboljim filmskim uradcima iz tridesetih godina prošlog stoljeća u jednoj zemlji čiji su vojnici bili jako spremni jednog 22. lipnja. S obzirom na legendarnu opću kulturu sportskih novinara, bilo bi čudo da je kolega Frizura smislio drugačiju početnu intonaciju vlastitoj Blut und Boden svinjariji.

MILIJUNAŠ
Četvrtak, HRT 1, 20.06
Četiri kaktusa
Urednica «Milijunaša», prepametna Maja Jurković, nije se ni u novinama ni drugdje oglasila isprikom zbog toga što su čak dva odgovora bila točna, umjesto samo jednog. Čitamo u «Jutarnjem» njeno objašnjenje da je pogreška nastala kod unosa koji se radi mjesecima unaprijed, «unijet» je Franz Kafka umjesto Franza Werfela, što može značiti samo to da gđa urednica nema vremena obaviti svoju jednostavnu dužnost: pročitati pitanja ili dati nekome meritornom da ih pročita prije nego što će to učiniti g. Danica Filipović, zvan Tarik.
Sve je to nevažno, osim kao slučajni i zakoniti dodatak općem rasulu, kaosu i srozavanju svih kriterija, na čemu je g. ravnatelj Galić (izjavom «to nije bio moj izbor») počeo raditi u sekundi u kojoj je za novu glavnu urednicu programa izabrana Jasna Ulaga Valić. U tom Ratu dviju ruža (Galić protiv Valić) došlo se i do sada nemogućeg: erozije kredibiliteta ni manje ni više nego kviza, te stijene na kojoj mi pučani i pretplatnici dva put tjedno gradimo svoju malu kuću znanja. Sad su nam i to razorili.

SPORT
Petak, HRT 1, 19.55
Četiri kaktusa
Pošto su jučer naciju nahuškali tako temeljito da telefoni u uredništvu jednog našeg tjednika još i danas sipaju kletve na njegove novinare do u deseto koljeno, večeras su naši medijski stratezi perverzno dali riječ i drugoj strani.
U četvrtak se postiglo sve što se htjelo, pa neka sada u petak g. Pukanić izvoli izgovoriti što god želi. Kako ne bi bilo nikakve sumnje u sjajno raspoloženje u taboru Sportskog programa HRT-a nakon jučerašnje briljantne pobjede nad osnovama novinarstva, Pukanićeva izjava prekinuta je u pola riječi, pa je prilog završen slikom govornika koji ima širom otvorena usta, što je, ako znamo formate koji su to smislili, vrlo duhovito, da pukneš od smijeha.

VRIJEME JE ZA JAZZ
Četvrtak, HRT 1, 23.02
Četiri kaktusa
Malo reda stvarno ne bi škodilo Hrvatskoj tv, jer evo već se bune i najkrotkije ovčice, onako, na svoj krotki ovčji način svojim ovčjim umom. Emisija je, vjerovali ili ne, počela malim priručnim intervjuom s ravnateljem HRT-a, Mirkom Galićem Duvanovićem koji još uvijek na poslu drži ne samo Mirjanu Lovrić nego i Hrvoja Hrengeka, Branku Kamenski, pa čak i Branka Kovačevića, što je u redu.
Prema zamisli jazz urednika Žarka Černjula, voditelj emisije Davor Hrvoj najprije nam je ispričao da je njihova novogodišnja jazz emisija bila tako silno i strašno i super dobra, čak štoviše u tolikoj mjeri odlična da im i na dan današnji, petnaest dana poslije emitiranja, još stižu čestitke oduševljenih gledatelja. Sad ćemo vam emitirati nešto što nije prikazano u toj emisiji, reče voditelj i pusti snimku svojeg ljubljenog ravnatelja kako na ulazu u malu dvoranu Lisinski do mile volje razglaba o tome što je za njega jazz (uživanje u ritmu), što mu čini jazz (čini ga manje napetim), po čemu je jazz različit (prima se lakše, pitkije) i još koješta čemu se nismo nadali od jedne usko specijalizirane emisije. Čim se ravnateljko napričao, eto nas opet u studiju gdje se voditelj, osokoljen tolikom ljubavlju prema jazzu, otvoreno požalio svekolikom gledateljstvu da im emisija od sada ide samo jednom u dva tjedna i da oni ne znaju zašto i čemu tolika nepravda, ali u svakom slučaju «vidimo se za četrnaest dana» (umjesto za 14 godina, op.a.).
Ove gorke rječce upućene su, prešutno, na adresu glavne urednice Jasne Ulage Valić, što je začuđujući nedostatak dobrog odgoja, ali nemojmo od Ulaginih urednika očekivati previše. Onih njenih deset mizerija već se pokazalo u raritetnom svjetlu, pa zašto ne bi i urednik Černjul jr. iskoristio, kao i Brankica Kamenski, svoju emisijicu za svoju dobrobit. Umjesto da samo pušta jazz ili čini neko slično glazbeno zlodjelo, Junior se ziheraški, nakon debelog uvlačenja ravnatelju, žali na glavnu urednicu, ali ne privatno, uz kavicu, nego drito u kameru, jer takva su danas vremena i bolji običaji na HRT-u. Budimo pametni, rekao je sam sebi urednik Žarko Černjul i shodno tome ispravno zaključio: čemu drugom može služiti emisija o jazzu nego tome da se njen urednik žali na nedostatak termina.

POLA URE KULTURE
Petak, HRT 1, 21.51
Četiri kaktusa
Kod Hrvatske televizije i njenog najkulturnijeg eksponenta (urednice njene najkulturnije emisije) stvari su se vratile u kolotečinu. Opet anketu radi «Ana Hanak», ništa zato što je Nacional objavio da Ana Hanak ne postoji, nego da je to pseudonim kćeri izdavača Josipa Pavičića i supruge mu Elizabete, Baš kao pravi sportski novinar koji nije objavio što je skijaš Kostelić rekao u Nacionalu, tako se i urednica naše najkulturnije emisije (i velika ljubiteljica tenisa i Miće Dušanovića) oborila isključivo na karakterne mane (zlobni su) nekih ljudi u Nacionalu. I tako, budući da je sasvim izvjesno kako HRT nikad ne će objaviti da «Ana Hanak» ne postoji, više je nego normalno da je knjiga njenog tate i poduzeća joj tatinog i maminog večeras opet na prvom mjestu. Dugo je nije bilo, dobrih mjesec dana otkako se o toj čudnoj «anketi» piše, pa je lijepo i u idealnom skladu s osnovama hrvatskog tv novinarstva da polusvijet opet pobjeđuje na svim top listama svega prvog na Valić-Galićevoj televiziji. Periklovo doba bilo je nula u usporedbi s ovim našim hrvatskim procvatom i blagostanjem.