Popkulturna regresija u '90-e nastavlja se punom parom povratkom Beavisa i Butt-heada na MTV četvrtkom uvečer. Beznadno nezreli protagonisti nisu ostarjeli ni dana, ne promijenivši ni dlaku na svojim proleterskim kokoticama koje Mike Judge još uvijek crta namjerno primitivnim stilom. Judge je davno izjavio da je završio "Beavisa i Butt-heada" (1997., nakon sedam sezona) jer je htio prestati prije nego što se humor istroši. No, nikad nije kasno za novi početak.

Dvojica headbangera sjede na istoj izlizanoj sofi ispred istog glomaznog televizora. Koščatih koljena uperenih u ekran, analiziraju MTV-jev program u istom obilato sarkastičnom tonu. Smeđokosi Butt-head i dalje izgleda kao glavni gubitnik u njihovu odnosu, koji centimetar viši, neznatno ciničniji i neusporedivo zlobniji od svog drugara. Još uvijek je neizmjerno glup (i ponosan na to), no sposoban za izljeve pronicljivosti. Plavušan Beavis, kojem bi i dalje dobro došao recept za Ritalin, nije se skrasio. I dalje je nemiran, grozničav od hormona, loše hrane i patološke potrebe za Butt-headovim odobravanjem. Taman dovoljno ne-glup da prepozna svoje granice, sposoban je za trenutke mudrosti i povremenu umiljatost. Dinamika njihove prijateljske međuovisnosti nije se promijenila i još se uvijek čini mogućim da, na jedan duboko potisnuti način, među njima vlada nikad izražena ljubav.

U prvoj od novih epizoda, obuzeti žudnjama ravno iz "Sumrak sage", zamijene beskućnika za vukodlaka i zamole ga da ih ugrize kako bi se transformirali u likantrope kojima se cure bacaju pod noge. Gospodin im poslušno sažvače žgoljave udove, a dečki kao posljedicu toga zarade niz boleština i završe u bolnici gdje se, iako u komi, smijulje i kikoću svaki put kad im sestra dođe promijeniti kateter. (Ovo je najuspjelija šala u ovom odlomku zbog aluzije da je smijuljenje i kikotanje jedini način utvrđivanja da su dečki još živi, budući da cijela serija počiva na premisi njihova trajnog vegetativnog stanja.) Drugi isječak započinje neugodnom slučajnošću. Dok par gleda finale natjecanja u udvaranju u stilu "Savršenog mladoženje", Beavis otkriva komadić luka - "nekakvo povrće ili tako nešto" - u glibu svog hot doga s čilijem. To ga natjera da zasuzi, a Butt-heada da provede sljedećih nekoliko minuta rugajući se njegovu izljevu emocija. Ovo bi moglo izmamiti par tankih osmijeha gleda li se u okruženju studentske spavaonice.

Ali što je s funkcijom ove dvojice morona - povijesno gledano njihovom najvrednijom ulogom - kao televizijskih kritičara i društvenih promatrača? Što znači činjenica da su Beavis i Butt-head obnovljeni u istom trenutku kad je i "Pop-Up Video" vraćen na VH1? Proživljavaju li i diplomanti humanističkih znanosti iz '90-ih nostalgiju za metatekstualnom samokritikom? Već je zamorno napominjati da su glazbeni videospotovi nestali s MTV-ja nedugo nakon "Beavisa i Butt-heada" pa su momci morali proširiti vidike. Jedan jedini glazbeni spot koji komentiraju u svom debiju potječe iz 2003. (Promovirajući sintetičke repetitivne zvuke house glazbe, spot se sastoji od niza dobro nauljenih mladih žena koje se bave drvodjeljstvom zaštićene samo naočalama. Butt-head primjećuje da su uspješno podigle konstrukciju u njegovim hlačama.) Bacivši oko na reality show "Trudna sa 16" - "Ovo bi bilo bolje da su ih prikazali za vrijeme procesa zatrudnjivanja" - Beavis i Butt-head su vrlo dobro raspoloženi.

Svejedno, čini se da su momci malo zakasnili s izrugivanjem "Jersey Shoreu". Nije li u tome cijeli smisao "Jersey Shorea", da bude predmet izrugivanja lijenčina s kauča? Prelako. Trebalo bi biti jasno da su ovi "Beavis i Butt-head" suvišni. Pitamo se zašto je Mike Judge - nakon uspjeha serije "King of the Hill", bavljenja zrelijim temama u realističnoj drami "Kako dati nogu" i hvaljenog dokumentarca "Idioti budućnosti" - posvetio svoj talent ovom prežvakavanju? Kome je namijenjena ova serija? Tinejdžerima koji gaje antropološki interes za život ranijih civilizacija?

Ispod ustajale korice novog "Beavisa i Butt-heada" postoji, upečena s njegovim egzistencijalističkim svjetonazorom, jedna osobita turobnost. Naša kolegica Dana Stevens nije jedina koja je zamijetila "gotovo beckettovsku čistoću dosade koja prožima spokojno prazne živote Beavisa i Butt-heada". Ovo je TV emisija o stanju mirovanja. Televizija Beavisa i Buttheada prikazuje samo bijeli šum, a tuga im se pridružuje na putovanju natrag kroz vrijeme i u ništavilo.

Napisao: Troy Patterson

Preneseno s portala Slate