Infografika je izrađena na temelju poznatih znanstvenih činjenica i objavljena je 2010. godine na webu. Od tada je zabilježeno više od 750.000 posjeta, uz više od 1000 primjedbi, pa je grafika više desetaka puta ažurirana. To znači da se toj sintezi u velikoj mjeri može vjerovatiSteve Jobs zažalio je što je 2003. izgubio devet mjeseci pokušavajući se osloboditi raka gušterače alternativnim načinom - posebnom dijetom. Njegove riječi čule su se prošle nedjelje s fonograma u CBS-ovoj emisiji "60 minutes". Objavio ih je Jobsov biograf Walter Isaacson koji je u toj emisiji predstavio Jobsovu biografiju koja je u prodaji od prošlog ponedjeljka.

Steve Jobs nije bio zatucani provincijalac. Naprotiv, bio je odlično obaviješten, radoznao čovjek. Ipak, priznao je, grozio se pomisli da ga kirurzi razrežu. Široj javnosti nije bilo poznato da je bio budist, živio je zdravim životom. U egzistencijalnoj krizi, pri spoznaji da ima smrtonosnu bolest, devet se mjeseci zavaravao. Sasvim ljudski. Onako kako samo odlažemo neotvorene dospjele račune za koje znamo da ih ne možemo platiti. Ako takva osoba može podlegnuti unutarnjem porivu da potraži iracionalno rješenje, što je s nama ostalima, običnim smrtnicima? Ništa. Mi smo tržište. Pokušate li u ljekarnama potražiti jednostavan, jeftin i koristan farmaceutski pripravak, kao što su primjerice AD-kapi koje su nam roditelji davali dok smo bili mali, nećete ih naći. No naći ćete desetke raznih pripravaka koji oponašaju prave farmaceutske pripravke, ali im je cijena itekako veća!
Cijeloj toj industriji dodataka prehrani prerušenoj u lijekove - dizajnom, pakiranjem i prodajom isključivo u ljekarnama te eventualno drogerijama - glavno gorivo prodaje je upravo ljudska slabost. Lakše je zavaravati se gutanjem pripravaka iz kutijica sa zapakiranim papirićima s obilnim pseudoznanstvenim tekstovima u sitnopisu. U reklamiranju jednog takvog pripravka koji se ne može nabaviti u Hrvatskoj, ali se za troznamenkaste iznose u eurima može kupiti već u Sloveniji, sudjelovao je i dr. Miroslav Radman. Istina, on se ogradio od reklamirana učinka, ali nije bježao od kamera i mikrofona. A i "nestašica" rađa potražnju.

Najstariji će se sjetiti kako se putovalo u Rumunjsku: švercali su se šuškavci iz Trsta i ondje prodavali da bi se tamo kupio Gerovital dr. Ane Aslan. Ako su ga pili i John F. Kennedy, Marlene Dietrich, Kirk Douglas i Salvador Dalí, zašto ne bi i tjeskobni vlasnik fiće? Mnogo više će ih se prisjetiti Tihomira Lelasa te njegova Megamina. Polemika o tom dodatku prehrani naglo mu je povećala prodaju. Njegova je proizvodnja benigne tvari iz Osijeka prognana u Villach, i to, pokazalo se, ne zato što se "u narodu pričalo da liječi rak", nego iz okrutnih političkih razloga. Ni danas inspekcije ne proganjaju, a ZET ne odbija, što zagrebačkim ulicama kruži tramvaj s reklamom o paleti pripravaka od "ljekovite gljive protiv tumora".

Kakva je onda razlika između "Džirlo-čaja" koji "jamči" mršavljenje od nekoliko kilograma mjesečno, a da se ne mijenja način prehrane, i "eliksira mladosti" zbog kojeg se dao slikati i naš francuski akademik? Prvoga navodno otpisuju "svi živi", a drugoga su u nas krivo pogledali jedino na znanstvenom portalu Connect. Iz ostalih osporavanja kao da osobni motivi nadglasuju racionalne. Takve reakcije, dakako, nimalo ne remete namjere onih koji ih ovako provode. Cijeli taj žanr dodataka prehrani, zakrabuljenih u farmaceutsko ruho, računa na zaradu od istoga onoga od čega se na devet mjeseci zagubio i Steve Jobs. A on je bio jedan od najoštroumnijih ljudi na svijetu, koji je itekako dobro znao dreknuti - "Ne!". Računaju na permisivnost društva prema onom što rade i iskušavaju gdje su granice.

Pedesetih godina, kad se i Salvador Dalí ispomagao Gerovitalom, čak su i liječnici, a bogme i medicinske sestre, reklamirali cigarete. Danas je drugo vrijeme. Više nema ni Marlborova kauboja, a ni riđokosoga pohabanoga mačo-muškarca koji je reklamirao Camel. Doslovce ih nema, jer su oba manekena, ironično, umrla od raka pluća. Tako se ni cigarete, čije je "tržište" navika, a potom ovisnost, više nigdje ne smiju reklamirati. Odnedavno se u SAD-u više ne smije reklamirati ni Nivein gel My Silhouette. Kompanija je dopunski još kažnjena sa 900.000 dolara zbog tvrdnje da sastojak kreme Bio-slim Complex potpomaže mršavljenje. Tajni sastojak nije bio ništa drugo nego kombinacija ekstrakata anisa i bijeloga čaja. Prije toga zabranjen je i Nivein oglas za kremu protiv bora samo zbog tvrdnje da se "37 posto žena uz njenu upotrebu osjeća poželjnije", a ključni je sastojak bio - zapamtili smo - Q10.

Zabranjeno je i reklamiranje Oreckova pročistača zraka koji je "smanjivao rizik od gripe i ostalih bolesti gotovo stopostotnim uništavanjem svih poznatih uzročnika bolesti i alergena" - kazna: 750.000 dolara. Presuda je glasila: nema kompetentnih i pouzdanih znanstvenih dokaza koji bi poduprli te tvrdnje.

No to nije ništa. Reebok je morao platiti 25 milijuna dolara jer je nabildanom manekenkom reklamirao tenisice za trčanje, hodanje pa čak i natikače EasyTone koje "samim hodanjem učvršćuju tetive koljena 11 posto, a stražnjicu do 28 posto više od običnih tenisica". I još su otvorene web-stranice za prijavu povrata robe.
Unatoč tome što je vodica za ispiranje usta Listerine, nakon što se kao antiseptik ždrijela prodavala od 1914., a još je 1976. proizvođač sudski kažnjen sa 10 milijuna dolara zbog neopravdanih tvrdnji da "uništava bakterije koje uzrokuju zadah iz usta, skida naslage sa zuba te sprečava propadanje desni", njen je proizvođač-nasljednik Pfizer morao povući reklamu zbog tvrdnje da je ista ta vodica djelotvornija od čišćenja zuba končićem. Švicarska tvrtka Dr. Clark morala je vratiti novac svim kupcima koji su se osjećali prevarenima jer je FTC dokazao da prenosive naprave pod imenima Zapper, Super-Zapper Deluxe i Synchrometer ne ispunjavaju tvrdnje da elektricitetom ubijaju uzročnike bolesti, pa i da liječe AIDS. Jednako su prošli prodavači raznih dodataka, poput narukvica, pojaseva i drugih trica koje se nose da se vide ili skriveno, a magnetskim ili nekim drugim putom uklanjaju ili smanjuju bolove. Ali lako za sve te šarlatane iz raznih TV-prodaja na koje se u nas nitko ne osvrće. Prošle je godine stradala i ugledna multinacionalna prehrambena industrija Dannon/Danone zbog tvrdnji da dijetni napitak Activia od jogurta s voćem pomaže protiv prehlada i gripe, a olakšava i privremene probavne smetnje.

Kazna: 45 milijuna dolara. Ni Kelloggove rižine pahuljice 2009., usred histerije zbog virusa, nisu prošle bolje svojom tvrdnjom da jedan obrok sadržava dva posto dnevnih potreba za antioksidansima, mineralima i vitaminima te da poboljšava imunitet. U plaćenom oglasu kao "isprici" lani su izrijekom spomenuli upravo H1N1 kao razlog zbog kojeg povlače tvrdnju s ambalaže. Tako je prošao i preparat ExtenZe čiji je proizvođač tvrdio da "liječnički odobrene i klinički testirane" tablete daju "maksimalnu snagu i maksimalno povećavaju muževnost". Sudska kazna: šest milijuna dolara zbog nezadovoljavajućih dokaza za te tvrdnje. Itd, itd...

Dok su im dopuštali, ljudska im je lakovjernost i tjeskoba bila "tržište". U nas je ono golemo. Oglasi slični spomenutima nekažnjeno harače po novinama i privatnim televizijama. Ta igra na sigurno, na nekoliko jasnih formula i jasnih zahtjeva, osigurava protok robe. Trgovcima isporuke i promet, medijima teme. Malo upućenijima, ako im se katkad na tu maskeradu probudi savjest, poput sedativa djeluje pomisao: pa to je odobreno kao hrana ili dodatak prehrani. Ne izdaje se na recept. Dakle, nema štete. A metoda slijedi jednak mehanizam kojim je prođa osigurana i pornografiji. Ni u tom filmskom žanru nitko se ne brine o kvaliteti ili o umjetničkom dojmu. Isporuči robu koju se traži do sljedeće isporuke. Jedina je razlika u tome što dodatke prehrani i oblak mistifikacija oko njih nitko nije prokazao sramotnima. Zapravo, upravo toj populaciji sjedaju pojednostavljena tumačenja o bezobzirno gramzivoj farmaceutskoj industriji. To je idealna podloga da se svojim bedastoćama, kao još jedan pripadnik "alternative", priključi i homeopatija. A tom je obrascu istodobno posve "prirodno" zapostavljati pomisao da je farmacija jedna od najstrože kontroliranih industrija upravo zbog ljudskoga zdravlja.

Amerikanci troše milijarde na vitaminske, mineralne i druge dijetalne dodatke prehrani, kao i na tzv. funkcionalna pića, koja kod nas nisu baš dobro prošla. Cijelo to tržište u SAD-u godišnje zaradi 20 milijardi dolara, a zarada još uvijek raste. A stručnjaci ističu da nam sve to ne treba ako se hranimo iole raznovrsno, osim kad liječnik prepiše dopune u razdoblju oporavka od bolesti. No predodžbe o parafarmaceutskoj potrošačkoj "preventivi" neumoljivo potiskuju pojam preventive, poput osnovne higijene. Nju, s druge strane, napadaju razni sektori kozmetičke industrije. U izdanju časopisa Archives of Internal Medicine 10. listopada objavljeni su rezultati opsežna istaživanja upravo ovoga područja "maskerade u zdravlje". Jedan od glavnih autora, prehrambeni epidemiolog sa sveučilišta Minnesota Jaako Murso, rezulate je sažeo za USA Today: "Glavna je poruka u tome što su istraživači otkrili vrlo malo ili nimalo dobrobiti od tih tvari. A naša studija pokazala je što druge slične studije nisu: povećanu smrtnost. Posebno su tim rizicima izložene starije žene koje uzimaju te dodatke. Za njih su smrtno opasne navike da se nekontrolirano i svojevoljno "osiguravaju" multivitaminskim pripravcima, vitaminom B6, pripravcima s folnom kiselinom, željezom, magnezijem, cinkom i bakrom. Kao razloge što ih uzimaju, epidemijski ugrožene gospođe navodile su "sprečavanje kroničnih bolesti". Činjenica je, međutim, da je upravo ta populacija znatno izloženija smrti od krvožilnih i malignih bolesti. Jedina dobra vijest je da su im pripravci na temelju kalcija smanjivali rizike od smrti.

Za mlađu populaciju koju roditelji znaju preventivno kljukati raznim dodacima prehrane jedan od istraživača ironično je rekao da je tu "glavni rezultat puno skuplji urin".
Tko se može sjetiti djetinjstva i oskudice iz pedesetih godina, sjetit će se i da su neka djeca dane provodila igrajući se u grupi na otvorenom te da su znala slatko grickati komade žbuke s trošnih pročelja. I onda i danas, bolje su od roditelja osjećala što im nedostaje u prehrani. Danas možda manje, jer ih roditelji izluđuju svojim potrošačkim navikama za koje vjeruju da su razumne.