Činjenica da je državni kazneno-progoniteljski tandem DORH-USKOK odlučio službeno obznaniti vođenje istrage protiv HDZ-a kao institucije, zbog koruptivnoga kriminala, znatno je otežala predizbornu i sveukupnu situaciju toj neobičnoj stranci, koja sad doista ne zna što bi sama sa sobom poduzela. U tijeku istrage protiv Sanadera nedvojbeno se pokazalo da postoje razlozi za podvrgavanje njegova izvornog političkog kruga istoj pravnoj proceduri, no promatrači su pretpostavljali da će Državno odvjetništvo nastupiti s takvim potezom eventualno tek nakon izbora, kako bi izbjeglo hadezeovske prozivke za dramatično interveniranje u njihov ishod. Osim toga, postojala je možda i neka vrsta neformalnoga dužničkoga odnosa tog odvjetništva prema premijerki, bez čije političke akcije ofenziva protiv korupcije nikad ne bi mogla dobiti takav tip zamaha. S obzirom na dvije spomenute okolnosti, prirodno se očekivala nominalna istražna suzdržanost prema HDZ-u kao takvom, dok ne završe buka i bijes izborne kampanje.

Ništa od toga, međutim. Objava istrage hladno je stigla u najosjetljivijem trenutku, što je vrh HDZ-a - psihološki potpuno razumljivo - bacilo u stanje konfuzije i panike. Zašto se Državno odvjetništvo odlučilo na takav timing, znajući kakve će posljedice izazvati? Pa vjerojatno upravo zbog tih posljedica. Ako se s istragom HDZ-a uoči izbora drastično podrivaju izgledi HDZ-a na izborima, takav scenarij može se tretirati kao dio cjelokupnoga dramskog koncepta. Trenutak odabran za akciju Odvjetništva i USKOK-a segment je u operaciji demokratskoga rušenja HDZ-a s vlasti. U vodstvu HDZ-a svjesni su te činjenice, ali na nju više ni na koji način ne mogu utjecati. Netko će tu aktualnu nemoć jedne pseudoreformističke stranke, da obrani samu sebe od nasrtaja duha koji je pustila iz boce, doživjeti kao historijsku tragediju, netko kao trijumf pravde, no irelevantno od specifičnosti doživljaja na djelu ostaje činjenica da je HDZ podvrgnut railroadu koji ga sukcesivno udaljava od mogućnosti da se - nekakvim dogovorima, koalicijama i nagodbama - eventualno dočepa novog mandata za vođenje države.
Sofisticirane analize situacije nesumnjivo su utjecale na senzacionalan nastup Državnoga odvjetništva i USKOK-a. Najavom proširenja istrage na HDZ u trenutku koji maksimalno pogoduje protivničkoj koaliciji glavni državni odvjetnik definitivno je osigurao svoj ostanak na položaju i nakon promjene vlasti, što ukazuje na njegovu procjenu da je ta promjena vlasti neizbježna. Da nije siguran u to, morao bi kalkulirati. Zoran Milanović, gnjevan zbog malverzacija u državi povezanih s HDZ-om, prijetio mu je svojedobno promptnom smjenom ako postane premijer, optužujući ga za taktizerstvo i oportunizam. Inozemni arbitri, smireniji od predsjednika SDP-a, koji su gospodina Bajića doživljavali u bitno drugačijem svjetlu, izravno su u međuvremenu utjecali na promjenu Milanovićeva drastičnog stava, a pozitivnu ulogu odigrala je i Bajićeva eskalacija istražnih postupaka koja je u Hrvatskoj zapravo kreirala kolektivni osjećaj neminovnosti promjene. Državni odvjetnik razvio se danas u gotovo karizmatsku društvenu figuru, koja je svojim
odmjerenim, ali u završnici odlučnim potezima kvalitetno utjecala ne samo na pravosudni nego i na psihološki profil suvremene Hrvatske.


Vodeći svoje operacije protiv kriminala koji je uživao razne forme lokalne političke zaštite, državni odvjetnik minuciozno je odmjeravao podršku Europe i Amerike, sa sviješću da se strateške odluke o definiciji hrvatske interne scene značajnim dijelom donose izvan Hrvatske. Najava istrage protiv HDZ-a vjerojatno je i proizvod utjecaja međunarodnih činilaca. Kao što su svojedobno iz pozadine prisilili Sanadera na ostavku, inozemni arbitri odlučili su danas - preko mehanizama Državnoga odvjetništva i USKOK-a - uskratiti HDZ-u mogućnost da ostane na vlasti, procjenjujući da bi takav razvoj događaja Hrvatsku doveo u opasno nestabilno stanje. Nikakve "zasluge" Jadranke Kosor nisu mogle ublažiti predočenu neemotivnu analitiku. Gospođa premijerka dostojno je odigrala svoju zadanu ulogu i vrijeme je sad da ode zajedno s cijelim svojim klubom, obilježenim vrebajućim dossierima, bogatstvima nepoznatog porijekla,
neraščišćenim koruptivnim aferama, prizemnim populističkim savezništvima i atmosferom retrogradnosti u kojoj pojačana nacionalistička retorika samo produbljuje nerješiv sukob s duhom vremena.

Vidljivo pogođena razvojem događaja, koji očito tumači kao znak nepoštivanja svog reformističkog doprinosa, Jadranka Kosor emotivno je izjavila da HDZ može, zatreba li, ponovno krenuti "iz barake na Jarunu". Teško je zamisliti da bi u današnjem HDZ-u netko bio posebno zainteresiran za sudjelovanje u takvom revolucionarnom scenariju uskrsavanja. Jarun je bio komična epizoda i kad ga je Tuđman - koji je u dogovaranjima s tajnom službom i Ivicom Račanom tada već gotovo osigurao dolazak na vlast - iskoristio kao teatarsku underground-scenu za pozersko glumljenje ilegale. U aktualnim okolnostima mogao bi funkcionirati eventualno samo kao politička art-dosjetka ili konceptualna parodija parodije.

Svojevrsnu parodiju proživljava i šef MUP-a Tomislav Karamarko, koji se pompozno reaktivirao u HDZ-u uoči otvaranja istrage nad strankom. Osvojio je time rijetku priliku da sam neposredno istražuje svoj stranački kolektiv, i samoga sebe zajedno s njim.