Objavljeno u Nacionalu br. 833, 2011-10-31

Autor: Zrinka Radić

Festival novog cirkusa

Klaunovski nos među praznim obećanjima

Ivan Kralj doveo je u Zagreb umjetnike koji cirkusantskim koreografijama oštro seciraju političku i društvenu zbilju ekvilibrirajući između prirodnih i društvenih zakona

Ivan Kralj, žestoki kritičar kulturnog establishmentaIvan Kralj, žestoki kritičar kulturnog establishmentaHrvatsku naveliko trese predizborna groznica i sve raspoložive reklamne prostore zauzele su političke stranke, a među njih se ugurao i jedan klaun u finom odijelu, koji uz domoljubni slogan "Zreli za ozbiljnu Hrvatsku!" poziva na podrobnije proučavanje predizbornog programa FNC-a. Upućeni su prepoznali još jednu provokativnu kampanju kojom se najavljuje najnovije izdanje Festivala novoga cirkusa u Zagrebu. No bilo je i građana koji su se javljali iskreno zainteresirani za program "stranke", otkriva ravnatelj festivala Ivan Kralj i dodaje: "Riječ je o subverzivnom komentaru, ali za nas i zanimljivoj detekciji građanske naivnosti. Klaunovski nos i našminkano lice postaju nevidljivi kad svakodnevno gutamo gomilu praznih obećanja."


Festival novoga cirkusa, u sedmoj godini postojanja, sazrio je u popularnu i cijenjenu međunarodnu kulturnu manifestaciju, koja publici nudi ozbiljne umjetnike i poruke. Tako je gostovanje proslavljene francuske novocirkuske skupine Les Colporteurs s potresnom i začudnom predstavom "Sur la route..." izazvalo oduševljenje publike u ZKM-u, jer utjelovljuje životni i umjetnički put Antoinea Rigota, velikog cirkuskog umjetnika koji je doživio nesreću, no uspio se rehabilitirati i usprkos invalidnosti nastaviti raditi predstave.
Pitamo Kralja u čemu je tajna i ljepota umjetnosti hoda na žici koja je u žarištu zanimanja ovogodišnjeg festivala? "Cirkuski umjetnici za umjetnost doslovce pri svakoj izvedbi riskiraju život i kroz povijest su uvijek prkosili i prirodnim i društvenim zakonima. Smatrani su svecima jer su se približili nebesima, ali su doživljavani i kao prijetnja. O tome svjedoče primjeri iz našeg filmskog dokumaratona: Philippe Petit među newyorškim tornjevima Blizancima razapinje žicu i po njoj hoda, a u Armeniji se na napuštenog dječaka prebacuje odgovornost za spas drevne vještine koja izumire i u najzabitijim selima Kavkaza u vrijeme globalizacije," podsjeća Kralj. Temu shizofrenije kroz novocirkuski žanr analizirala je splitska skupina Room 100, nekadašnji Positive Force, predstavom "C8H11NO2", koji su priznatiji u inozemstvu nego u domovini. Osobito uspješnim programom pokazao se i "Red Room Cabaret", koji već treći put u Zagreb dovodi vrsne burleske i varijetee. "Riječ je 'dekadentnoj noći' koja objedinjuje američke, australske i europske kreativne snage u projekt s 'queer' predznakom gdje se smijemo društvenim konvencijama, uz nemalu dozu provokacije," konkretan je ravnatelj festivala. Napokon je objavljena i bogato ilustrirana dvojezična monografija "Žene & cirkus", zasnovana na istoimenoj međunarodnoj konferenciji iz 2009. u Zagrebu.
Pojam novoga cirkusa kod nas je još donedavna bio slabije poznat, iako se počeo razvijati još 80-ih godina. "Novi cirkus upotrebljava cirkuske tehnike kako bi komentirao političku i društvenu zbilju. Riječ je o angažiranim, ozbiljnim produkcijama koje se na svjetskim pozornicama ravnopravno nose s kazališnim i plesnim predstavama," kaže Kralj. Hrvatske kazališne institucije novi cirkus još nisu prepoznale kao relevantnu umjetničku formu, ali i sporadični nastupi (do FNC-a uglavnom samo na Eurokazu) još jednom su pokazali da su umjetnici i publika daleko ispred onih koji, u njihovo ime, dodjeljivanjem proračunskih sredstava odlučuju o "javnim kulturnim potrebama".
Festival novoga cirkusa u sedam godina ima gotovo jednako dugotrajnu povijest nerazumijevanja državnih i lokalnih vlasti. "Što se tiče Ministarstva kulture i Grada Zagreba, mislim da oni još uvijek oprezno mjerkaju koliko će uspjeh ovog festivala ostati konstanta. Postoji neobjašnjiva zapreka da se njegovi programi, pa onda i programi cirkuske izvedbene umjetnosti općenito, valoriziraju kako i zaslužuju. Dotle će nam uspješne cirkuske skupine i pojedinci emigrirati, a naš festival biti cjenjeniji u inozemstvu nego kod domaćeg kulturnog establišmenta," veli Kralj i dodaje: "Naša kulturna politika, koja mi se katkad čini staračkom, valjda čeka da i mi postanemo stari i nezanimljivi kako bi podupirali takve projekte, među svim ostalim starim i nezanimljivim projektima. Progresivni projekti neovisne kulturne scene nalaze se na margini njihova realnog vidokruga." Tvrdi da je Festival novog cirkusa prvenstveno uspio kao privatna inicijativa, zahvaljujući entuzijazmu njihove volonterske zajednice i umješnosti malog organizacijskoga tima. Ne treba zaboraviti ni financijska ulaganja i potporu stranih partnera: "Gospodar javnog novca, koji novac za kulturu troši i na projekte upitnog značaja i vrijednosti, treba proći ocjenu javnosti", kaže. "No politički izbori mijenjaju figure u foteljama, ali se nijedna politička opcija nije fokusirala na kulturnu politiku. Ona je u neravnomjerno razvijenom društvu poput hrvatskoga katkad jednostavno - trivijalna suvišnost."
Kralj je često i preko svog Kupusova lista upozoravao na apsurde hrvatskoga kulturnog sustava. Iza njega je impresivan niz burnih javnih polemika s nekim od najistaknutijih ličnosti institucionalne kulturne nomenklature u Hrvata - bivšim ministrom kulture i vrhovnikom Histrionskog doma Zlatkom Vitezom, "željeznom lady" hrvatskoga teatra Mani Gotovac, intendanticom zagrebačkog HNK Anom Lederer... Jesu li problemi koji su prethodili tim slučajevima riješeni ili su samo "pometeni pod tepih"?
"Stravičan projekt 'Jesen u Zagrebu' jede gradski novac već četvrtu godinu zaredom, skandalima unatoč. Vitezovo kazalište i dalje je privatna oaza Histriona, iako je građeno s drugim namjerama. Kazalište Ane Lederer definitivno je najzaštićenija kulturna ustanova u našim kulturnim budžetima i to bi trebao opravdati ekstremno sjajnim rezultatima", nabraja Ivan Kralj. Smatra da je njegova odgovornost, kao javnog djelatnika, ukazivanje na nepravilnosti: "Pretpostavljam da mi osobna higijena ne dopušta da društvene anomalije prihvatim kao pravilo. Svjestan sam da je hrvatsko društvo kroz godine naučilo živjeti u atmosferi kaosa, gdje neodgovornost pojedinca nema nikakvu sankciju i problemi se rješavaju poznanstvima ili financijskim kontribucijama u omotnicama. Nema odgovornosti u mjeri koja bi nam jamčila minimum civilizacijskih standarda."

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika