ZNAKOVI VREMENA
Srijeda, HRT 1, 20.05
četiri kaktusa
Tko je tjerao stanovitog Branimira Bilića da se svojedobno ulaguje Tuđmanu? Nitko. Tko je, dakle, tjerao tog istog slastičara Bilića, inače brata blizanca Branka Uvodića, da u izravnom prijenosu godine one, ljigavom uvodićevskom patetikom, tj. riječima «a sada, šećer na kraju» najavi govor tadašnjeg predsjednika države Franje Tuđmana? Bilićeva šećerna bolest izbila je u drugoj polovici onog istog razdoblja koje taj nesavitljivi cukerpek večeras svečano i vrlo zabrinuto naziva desetljećem nazadovanja Hrvatske. Ova Bilićeva neupitna ocjena dala je dodatnu živost njegovoj tradicionalno krajnje stupidnoj i dosadnoj emisiji, jer nije isto kad se nad propašću Hrvatske užasnut zabrine jedan od sudionika u tom lijepom starom poslu (slađahni Branimir Bilić) ili kad to učini osoba koja nije glorificirala poslovođu.
Šećerkovi gosti (šef «Plive» mr. Željko Čović i rektor riječkog Sveučilišta akademik Daniel Rukavina) nisu bili sitničavi prema domaćinu i vrlo su se ozbiljno uključili u njegov trud, ali da im je napor uzaludan svjedoče i oni tradicionalni pozivi gledatelja koji počinju dvostrukim pozdravom. Dok god u Hrvatskoj ima tih čudnih ljudi koji nakon «dobro večer» osjećaju neobjašnjivu i neuništivu potrebu da kažu i «pozdravljam sve u studiju», a ima i političkih lukavih selektora koji značajno pozdrave samo neke goste, e dotle u Hrvatskoj, zemlji primitivaca i Branimira Bilića alias Branka Uvodića, ne će biti napretka.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 22.30
kaktus
Gost u studiju kod urednika i voditelja Branka Nađvinskog bila je ministrica Željka Antunović koja je za 39 depresija u jednom danu Brankecu priznala da su «znak nezadovoljstva». Budući da je «Jutarnji list» još u ponedjeljak tih 39 za let subjektivno nesposobnih vojnih pilota proglasio pobunom u ratnom zrakoplovstvu, njena je izjava značila potvrdu pisanja «Jutarnjeg» i ostalih listova, pa nije čudo da se gđa idućeg dana sjetila što joj se omaklo. U roku odmah organizirala je tiskovnu konferenciju i pozvala državne tužitelje da malo preispitaju te novinare koji svojim lažima uznemiruju javnost, jer nikakve pobune nema i sve je u redu, naše je nebo navijeke sigurno. Da nije bilo Nađvinskog i njegove emisije, nikad mi ne bismo saznali za sve te revolucionarne obrate u glavama naših političarki. Nije to neki dobitak, ali umanjuje dojam opće odvratnosti.

TURBO LIMACH SHOW
Subota, HRT 1, 17.50
četiri vijenca
Nije sve izgubljeno, ima na televiziji i lijepih stvari, ako se slučajno pritisne daljinac baš u vrijeme kad neka djeca pjevaju kod Cmrka. Tena Vlašić, požeška Janice Joplin – tako je Siniša Cmrk najavio nastup 14-godišnje učenice osmog razreda požeške osnovne škole «Dobriša Cesarić» u finalu pjevačkog natjecanja. Cmrkove riječi bile su istina, jedna od rijetkih na HRT-u u dugom dugom razdoblju, jer to kako Tena Vlašić pjeva spada u čuda. Čudo je sa četrnaest godina (naša buduća velika zvijezda rođena je 15. srpnja 1988. godine) imati takvu zrelost i ljepotu glasa, savršen scenski nastup i sve ostale potrebne odlike i to u tolikoj mjeri da slušanje i gledanje požeške Janice Joplin (sličnost glasa je zaista nevjerojatna) predstavlja nezaboravan doživljaj.
Ovo finale je repriza emisije iz lipnja prošle godine, a prikazano je uoči nove Cmrkove serije koja počinje u subotu 1. veljače i zvat će se «Turbo cirkus». Cmrkovi najbolji pjevači, na čelu s djevojčicom Tenom Vlašić, nastupit će na «Dori», što znači da će se tu «Doru» isplatiti gledati.

GLAMOUR CAFE
Subota, HRT 1, 22.09
vijenac
Iz galerije bića zvanih Anto jedno je nastupilo kod ponovo razgolićene Josipe Pavičić. Zvalo se Kovačević, Anto Kovačević i stvarno bi bilo zanimljivo što je dva dana kasnije (ponedjeljak, «Obje strane» Melinde Kurilj) mislio čestiti Drago Krpina kad je pred Ankicom Lepej izrazio svoje veliko žaljenje što u Hrvatskoj i u Europi politika sve više izlazi na glas kao prljav posao. Zbog toga se, reče g. Krpina 27. siječnja kod gđe Kurilj popodne, politikom sve više bave ljudi koji to čine iz osobnog interesa.
Budimo logični. Budući da se javne nastupe g. Kovačevića (vrsta: Anto) javno ne može opisati riječima koje ne bi bile najcrnje svjedočanstvo o totalnoj propasti ljudskog roda (i kao takve utužive), to Krpina sigurno nije mislio na gosta gđe Josipe Pavičić, mada je Anto za jednu te istu fotografiju sebe polugolog, objavljenu u Nacionalu, Pavičićki izjavio a) da mu je ukradena iz njegova obiteljskog albuma i b) da je fotomontaža. Ovo ljupko proturječje nikad ne će moći biti razjašnjeno, osim mističnom riječju «anto». Nju će u dalekoj budućnosti rabiti istraživači našeg doba i običaja, u neke svoje nama nepoznate a njima vrlo precizne svrhe, već će oni i g. Krpina znati u koje.

ŽIVI ZID
Nedjelja, HRT 1, 17.20
četiri kaktusa
Sportski se program ponovo proslavio. Ne misli se pritom na ponovno divljanje Ivica Blažička (kojeg Torcida zove Prasičko) protiv Nacionala a u svrhu što jačeg ulagivanja sirotim Kostelićevima. Blažičkov (Torcida bi rekla Prasičkov) prijatelj sa velike tv (Božo Sušec) toliko se zanio u svojem izravnom rukometnom javljanju iz daleke turističke destinacije, da je zaboravio reći rezultat utakmice Hrvatska – Mađarska. No zato je na početku i na kraju rekao da je taj portugalski otok (na kojem on već tjedan dana dangubi o mojem pretplatničkom trošku), čujte dobro: «atlantski biser». Kad je drugi put izvalio taj svoj biser učinio je to s onim nehajem tipičnim za senilca, tj. kao da to govori prvi put.
Svoj doprinos kvaliteti sportskog tv novinarstva dao je i Drago Ćosić koji se javio stojeći tik uz mladunca Kostelića, ali je počeo govoriti o nekakvom Fincu, što je Ivica, kao i svi mi, stoički otrpio, jer ne viđa se svaki dan takva neosjetljivost na očito. Ako ti je Ivica u kadru, pričaj o Ivici, jasno je svima osim Ćosiću. No on u svom poslu nije sam. Da iza njega stoji moćna logistika sve samih umova vidjelo se u sportskom dijelu Dnevnika. Tamo je Ćosić, uz živog Ivicu ne samo pričao o Fincu, nego je uz tu priču puštena i slika tog istog nekakvog Finca (ako baš hoćete prezime mu je muško od palandre, da: Palander) kako skija. Umjesto da režu sve što je Ćosić istrkeljao na početku, imbečilei iz sportskog programa to još i podupiru slikom. To je taj nepogrešivi novinarski nos.

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 1 9.30
kaktus
Stjepan Mesić došao je gostovati kod Stankovića u «Nedjeljom u dva» (i ostaviti dobar dojam), pa kako predsjednik države ne dolazi baš svaki dan u Galić/Valić straćaru, odmah su ga posjeli u hodnik i snimili dvije izjave. U Mesićevoj pozadini, kroz veliko prozorsko staklo vidjelo se kako bukti život metropole, tj. promiču neki automobili, svako malo neki. Dnevnik je bio ispresijecan novinarskom domišljatošću urednika. Malo je išao Dnevnik, pa je malo Mesić govorio nešto o Hvaru, pa je opet malo išao Dnevnik, pa onda opet Mesić gostuje u nekoj novinarskoj temi (kolu oko Banca). Šteta je što se predsjednik pojavio tek dvaput, jer njegovo bi češće pojavljivanje dalo emisiji onu konzistentnost koja joj nedostaje. Jest da bi ta odlika podsjećala na dobra stara Tuđmanova i Titova vremena, uostalom kao i sve danas na vječnom HRT-u, pa ne bi bilo neke veće štete, osim međunarodne.

VIJESTI
Ponedjeljak, HRT 1, 12.00
Kaktus
Naša Galić/Valićkina javna kuća ne zna kako se točno zove Petar Kriste, prvi hrvatski ministar obrane. Petar Kriste je danas za namještenicu Lovrić (Mirjanu, urednicu milu) «Petar Kristo», Vasco da Gama je jučer (u srijedu navečer u emisiji «More») za voditeljicu Klaudiju Modrić Plantarić «Vasco di Gama», a jučer (u nedjelju popodne u «Živom zidu») američku glumicu Renee Zellweger hrvatska voditeljica Bojana vrlo upućeno, dvaput, zove «celvinger». Naravno da takvih stvari tjedno ima na tone, nije to nikakva novost, nego ih bilježimo tek iz puke kavalirštine, samo da bi urednici i čitačici današnjih podnevnih «Vijesti» Mirjani Lovrić bilo lakše, jer njen je «Kristo» ipak nešto drugo od bezazlenih lapsusa u neobaveznim emisijicama.
Vijesti su to, čovječe, naš živ Kriste se danas isprsio pred haškim sudom u procesu Miloševiću, nije tu riječ o američkoj glumici (daleko joj lijepa kuća) ili portugalskom moreplovcu, mrtvom od 1524. godine. Najmanje što možemo očekivati od raznoraznih vijesti i dnevnika su točna imena glavnih junaka, ali kad se već i «Milijunaš» prostituira svojim netočnostima, čemu da ga svojim poznatim radom ne slijedi vrijedna urednica i još vrijednija novinarka Mirjana Lovrić.