Objavljeno u Nacionalu br. 379, 2003-02-19

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA - Denis Latin

Kočenjem privatizacije Račan i Tomčić čuvaju monopol kapitala koji im je platio dolazak na vlast

Samo naivci misle da se oko Sunčanog Hvara i sisačke Željezare vode bitke za poštenu i transparentnu rasprodaju obiteljskog srebra: svojim nedjelovanjem i zaštitom interesa u pljački nastalog kapitala Račan i Tomčić blokirali su nastanak efikasnijeg tržišta, jer bi tuđmanistički derivirani kapitalisti izgubili svoje monopolističke pozicije

“Danas već gotovo svi građani Hrvatske vide kako to stoji s tom Račanovom ‘socijaldemokracijom’. Na jedno pitanje u vezi s tim već sam prije dvije godine jednom odgovorio: ‘Ako je Tuđman bio elementarna nepogoda za ovu zemlju, onda je danas Račan – katastrofa’. Čime? Odgovor glasi: Upravo ničim! U odlučnom, gotovo povijesnom trenutku za Hrvatsku on nije učinio doslovno ništa, pa sada slijedi pravi pakao.” Tako britko i najsažetije moguće filozofski etičar Milan Kangrga ocjenjuje etapu koju Hrvatska upravo pokušava okončati besmislenim najavama izbornog okršaja. Svi promašaji jedne krajnje nesuvisle i nedjelotvorne politike pokušavaju se sakriti u neku nepredvidivu budućnost, a bezidejnost i apatija prikriti tezama o poslu koji se svakako mora dovesti do kraja.

Aktualni privatizacijski ratovi i podmetaljke razotkrivaju svu koalicijsku nemoć i nepripravnost za razrješenje temeljnog hrvatskog problema: uzdizanje iz tuđmanističke žabokrečine i ustrojavanja propozicija bilo kakvog rasta i razvoja. Privatizacija po Račanu i Tomčiću nema za cilj otvaranje novih radnih mjesta, privlačenje svježeg kapitala i razmah konkurencije, već samo taktiziranje oko vlastitog pozicioniranja i čuvanja monopola kapitala koji im je platio dolazak na vlast. Samo naivci misle da se oko Sunčanog Hvara i sisačke Željezare vode bitke za poštenu i transparentnu rasprodaju obiteljskog srebra. Da je tako, kriminalni rezultati privatizacije i pretvorbe bili bi sankcionirani, strani kapital prisutniji, radno stanovništvo zaposlenije, a odnos javnost prema daljnjoj privatizaciji puno pozitivniji. Svojim nedjelovanjem i zaštitom interesa kapitala nastalog u pljački Račan i Tomčić dobro su ogadili nastanak efikasnijeg tržišta. Razlozi su prozaični – tuđmanistički derivirani kapitalisti izgubili bi svoje monopolističke pozicije, a političari, koji ih tako dobro pokrivaju i zastupaju, pozicije odrađivača zadaća iz Bančeve močvare. Nered i kaos što ga svojom politikom prema javnosti odašiljaju dva vodeća koalicijska gurua planiran je i programiran. Nedostatak pravila i propozicija za kojim hrvatsko tržište čezne namjeran je: njime se dobro gnoje izdanci tuđmanističke pljačke i izolacionističke politike.

U hrvatskim hotelima ove sezone neće biti nijednog novog kreveta. Od prošlog ljeta nije privatiziran ni jedan hotel. Svaki strani interes za ulaganje, kako pokazuju primoštenski i hvarski slučajevi, dočekuju se na nož. Svaka strana investicija doživljava se i tumači kao izraz teškog neprijateljstva, ali se istodobno zaboravlja koliko je toga pokradeno, uništeno i izvučeno iz zemlje. To su temelji politike s kojom se pokušava izvući Zlatko Tomčić. Treba ga razumjeti, ali i diskvalificirati kao produktivnog političara. Uzroci njegova privatizacijskog divljanja nacionalno su pogubni, a uzroci vrlo egzaktni: prema posljednjem istraživanju koje je na zagrebačkom uzorku načinio pouzdani Institut “Ivo Pilar” HSS ne prelazi izborni prag: HDZ je najjači s 20 posto, a u igri su još jedino HNS i SDP s 19 posto. Tumači haesesovske nagle brige za nacionalno blago bili su posve u krivu. Privatizacija se u hrvatskoj politici još uvijek koristi samo za politokratske interese.

Jedan iskreni odgovor Vesne Pusić o totalnom obeshrabrivanju stranih investitora otkriva pravu bit privatizacijskog čvora. “Jedna od po mom mišljenju legitimnih kritika Hrvatskog fonda za privatizaciju jest da je, naravno, puno ranije trebalo napraviti jedan globalni projekt privatizacija, recimo, turističkog portfelja, pa da se vide različiti modeli koji odgovaraju različitim tvrtkama, ovisno o tome u kom su stanju. U neke tvrtke bi se možda isplatilo investirati samo toliko da ih se dobro proda, druge se možda odmah mogu prodavati itd. No, Hrvatska nema tu sliku”, tvrdi predsjednica HNS-a i tumači nam kako ne samo da nema jasnog odnosa prema kriminalnoj pretvorbi ni na razini ideje, a kamoli plana i programa, ne postoji model privatizacije i otvaranja konkurentnom kapitalu.

Privatizacija je i za SDP tek politokratski utrživi resurs kojim se manipulira prema stranačkim potrebama. Prošlotjedni Nacionalov dossier novinarke Jasne Babić o cijeni Linićeva državnog intervencionizma i privatizacijskog modela u njegovoj osobnoj režiji, koja se mjeri u milijunskim iznosima, nedvojbeno ukazuje da se Hrvatska nije ni milimetar odmakla od Pašalićeva voluntarističkog kupoprodajnog obrasca.

Mesićeva inicijativa za ulazak ruskih partnera u sisačku Željezaru, dočekana na nož kao nevjerojatni krimen, lijepo je izveden dokaz da Vlada i HFP nemaju jasno razrađene planove, natječaje i proceduru. Činjenica da je predsjednik primio i podržao jednog investitora i kupca da se natječe za ulazak u Željezaru, a da se to tumači kao petljanje u konačnu odluku, rasvjetljava nam kako oko privatizacije nema jasnih propozicija i objašnjava zašto nema rezultata, investicija, napretka, konkurencije i zašto je javnost prema svakom privatizacijskom postupku izrazito negativno nabrušena. Stoga se i vode isprazni razgovori o pravu prvenstva na kupnju ili podgrijava teza o rasprodaji nacionalnog bogatstva, a zaboravlja da je upravo političko arbitriranje, kako u slučaju kriminalno izvedene pretvorbe, tako i daljnje privatizacije, dovelo do apatije u kojoj se bilo kakav društveni napredak čini neizvediv.

No i u takvom izolacionističkom modelu tomčićevski podobne privatizacije događaju se iznimke koje samo potvrđuju pravilo. Boris Nemšić, jedan od vodećih stručnjaka za telekomunikacije u Austriji, na primjeru otvaranja konkurencije na tržištu mobilne telefonije plastično tumači sve prednosti uvođenja konkurencije i ukidanja monopola. “Kad smo došli na hrvatsko tržište, ono je bilo nerazvijeno. Mi smo ga razvijali. Sjećate se, još 1996. ili 1997. mobitel je bio luksuz, a oni koji su ga imali sumnjivi tipovi s bijelim čarapama. Što smo napravili? Taj smo proizvod naprosto približili svakome tako da je danas dostupan i na obiteljskoj razini. Mi jesmo osvojili 50 posto tržišta, ali smo istovremeno razvili to tržište. Pomogli smo i Cronetu, koji je sa 150 tisuća skočio na milijun i sto tisuća korisnika, nakon što je bezuspješno pokušavao sam razviti to tržište. Ključna riječ je konkurencija i stalno ulaganje u razvoj. Ako se propusti samo jedna godina ulaganja, nastaju ozbiljni problemi. A po poslovnim izvješćima, HT je prije nego što ga je kupio Deutsche Telekom ulagao više nego što ulaže danas. I to može biti odgovor na pitanje kako se VIPnet tako brzo razvijao. Mi smo ih pretekli u mobilnoj telefoniji i oko toga više nema dvojbe”, objašnjava Nemšić.

Konkurencija je zdrava i poticajna, a privatizacija jedino moguće rješenje za Hrvatsku. Račan i Tomčić to ne vole jer bi u toj situaciji vrlo vjerojatno bili izbačeni iz igre, kao nekonkurentni. Oni vole monopol, i to samo svoj.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika