Tko određuje pravila internetske sigurnosti?Pod velikim mjerama sigurnosti, preko puta Westminsterske katedrale, diplomatski predstavnici 60 zemalja, dužnosnici industrijskih sektora i aktivisti okupili su se u Londonu kako bi razgovarali o problemima globalne internetske sigurnosti. Na seriji panel-diskusija na Londonskoj kibernetičkoj konferenciji zatvorenoj i za javnost i za medije, ali dostupnoj uživo preko interneta, sudionici su diskutirali o različitim temama - od internetskih sloboda preko zakona koji reguliraju internetski kriminal do međunarodne sigurnosti.

Dvodnevnu konferenciju organiziralo je britansko Ministarstvo vanjskih poslova. „Britanija je predložila set od sedam principa kao osnovu za efikasniju suradnju država, gospodarstava i organizacija" rekao je ministar William Hague. „Oni su neophodni kako bi vlada mogla djelovati i u internetskom prostoru, u skladu sa međunarodnim zakonima."

Grupe aktivista upozoravaju da su svega nekoliko mjeseci ranije europski političari pozvali na jačanje restrikcija povodom pobune u Engleskoj. „Lako je braneći ljudska prava od diktatora odrediti što je crno, a što bijelo, ali čim je stabilnost u našim, zapadnim zemljama dovedena u pitanje, sloboda izražavanja postaje promjenjiva kategorija", ukazuje John Kampfner, izvršni direktor organizacije „Indeks cenzure". „Mora postojati samo jedno pravilo, koje vrijedi i za zapadne vlade."

Kampfner i ostali međunarodni pisci i aktivisti objavili su otvoreno pismo upućeno britanskom Ministarstvu vanjskih poslova u kome traže da vlada Ujedinjenog kraljevstva ne može primenjivati dvostruke standarde.

„Početkom ove godine premijer je predložio da mora biti više mehanizama kako bi se blokirao pristup društvenim mrežama. To je ideja koju je Kina objeručke prihvatila. Postoje također planovi za uvođenje moćnijih sredstava nadgledanja kako bi se pristupilo osobnim informacijama", stoji između ostalog u pismu.

Internetska sloboda

Posljednjih mjeseci Britanija je prva među zapadnim zemljama po zahtjevima da se uvedu neka pravila u internetski prostor. Uz njih su odmah Sjedinjene Američke Države i Izrael. Mnogi stručnjaci vjeruju da su prošle godine upravo oni upotrebili prvo internetsko oružje protiv iranskog nuklearnog programa. Virus Stuxnet je unazadio započeti proces obogaćivanja urana u Iranu za bar nekoliko mjeseci.

Državna tajnica SAD Hillary Clinton još je ranije iznijela svoj stav po pitanju sigurnosti i interneta. Ona je to povezala sa onim što je u 18. stoljeću bila era prosvetiteljstva i slobode izražavanja. Problem međutim nastaje prilikom pokušaja da se pomire koncepti slobode izražavanja i tradicionalno shvaćanje političke suverenosti.

Rusko i kinesko viđenje stvari

Usprkos političkoj retorici sjevernoameričkih i europskih lidera, „slonovi" u internetskom prostoru ostaju autoritarne zemlje poput Rusije i Kine, koje podržavaju najsofisticiranije sisteme nadgledanja interneta u svijetu. Te se države, koje skoro pa da nisu bile zastupljene na londonskoj konferenciji, već dugo smatraju odgovornima za neke od najpodmuklijih napada na računalne mreže širom svijeta.

Posljednjih tjedana i ruska i kineska vlada promoviraju njihovo viđenje globalne internetske politike. Prošlog tjedna je ruska ambasada u Londonu na svojoj internet stranici objavila „Koncept konvencije o međunarodnoj informatičkoj sigurnosti", koji predviđa da države zadržavaju suvereno pravo po pitanju internetske politike na njihovim teritorijama.

„Veliko pitanje u vezi sa cenzurom je što se zapravo cenzurira", rekao je na konferenciji Atiaf Alvazir, jemenski aktivist i poznati bloger. „Facebook i Twitter još nisu blokirani, ali mi imamo stalne restrikcije struje. Nje u glavnom gradu ima svega jedan do dva sata dnevno."

Ni u Britaniji nije sve sjajno

Peter Breadwell, jedan od sudionika konferencije i aktivist za internetske slobode, ocjenjuje za Deutsche welle da je britanska politika po pitanju internetske sigurnosti konfuzna: „Možda je za Ministarstvo vanjskih polova lakše da primjete koliko je važno očuvanje ljudskih prava i na internetu. Možda je za Ministarstvo unutrašnjih poslova teže da primjete kako ove međunarodne standarde zapravo možemo da ugroziti našim lokalnim politikama."

Zato, kaže Breadwell, „internetske slobode počinju kod kuće". Ne može Ministarstvo unutrašnjih poslova filtrirati sadržaje na internetu u Britaniji, a onda istovremeno Ministarstvo vanjskih poslova dijeli lekcije po svijetu. Moraju prestati sa blokadama sadržaja, jer će dobiti jednostavan odgovor: 'A zašto vi to radite?'"