Pavla Mikolavčić solistica je Baleta zagrebačkog HNKSolistica Baleta zagrebačkoga HNK Pavla Mikolavčić uvrštena je među sto najboljih svjetskih plesača u sezoni 2010./11. Popis je objavljen u listopadskom broju prestižnog plesnog magazina Dance Europe, a rezultat je ocjena i nominacija čak 28 cijenjenih kritičara iz cijeloga svijeta. Pavla Mikolavčić je nominaciju "zaradila" za svoju izvanrednu interpretaciju u baletu "Air" koji je, na koreografiju Martina Müllera i glazbu Krešimira Saletkovića, Balet HNK praizveo ovoga travnja u sklopu Zagrebačkog biennala.

ROLA BIJELE DJEVOJKE, koja u modernom baletu "Air" ima ključnu integrativnu ulogu, bila je kao stvorena za mladu plesačicu: nježnu i dinamičnu, suverenu u ekspresiji, ali i u tehnici. Zahvaljujući listi Top 100 magazina Dance Europe, Balet zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta tako se našao među najpoznatijim svjetskim kućama poput Boljšoja ili Kirova, londonskog Royal Balleta ili Pariške opere, New York City Balleta ili Tokyo Balleta. A Pavla Mikolavčić, koja je balet učila u školi na zagrebačkom Ilirskom trgu, među imenima kao što su Ivan Vasiljev, Tamara Rojo, Sylvie Guillem, Lucia Lacarra, Uljana Lopatkina. Pitali smo je što joj znači ta nominacija, kako su reagirali kolege i njena matična kuća.

"Moram priznati da me jako iznenadila ova nominacija, naravno u pozitivnom smislu. Za nju sam saznala sasvim slučajno, preko prijatelja koji mi je javio da je vidio moje ime na popisu 100 najboljih plesača u sezoni 2010./11. Nisam službeno bila obaviještena o tome. Tu vijest podijelila sam s najužim krugom prijatelja i obitelji", skromna je Pavla Mikolavčić, ali ipak dodaje: "Nominacija je potvrdila da je moj trud i angažman prepoznala struka i izvan okvira matične kuće, što je za mene velika čast." Iako je, prema vlastitom priznanju, Balet zagrebačkog HNK mjesto njezina početka i kasnije karijere, Pavla Mikolavčić je nakon završene Škole za klasični balet u Zagrebu, u klasi profesorice Silve Muradori, vrlo brzo otišla u München. Kao mnogi mladi plesači, htjela je steći što više iskustva, pa je tijekom svoga šestogodišnjeg angažmana u Bavarskom nacionalnom baletu sudjelovala u svim modernim baletnim predstavama.

"Za vrijeme boravka u Münchenu radila sam sa svjetski poznatim i renomiranim koreografima, pedagozima i plesačima, poput Matsa Eka, Neumeiera, Cranka, van Manena, MacMillana, Kylliána, Forsythea… što je ostavilo jako velik dojam na mene kao plesačicu i kao umjetnicu." Tamo je završila, onako usput, i Visoku školu za glazbu, odjel klasičnoga baleta, u klasi profesora Prokofjeva. No od 2004. njen dom je opet Zagreb, a na daskama HNK plesala je u "Trnoružici" i "Orašaru", još u vrijeme Wacława Orlikowskog, u Bogdanićevu "Don Quijoteu", "Pjesmama ljubavi i smrti" Milka Šparembleka, "Labuđem jezeru", "Giselle"... a njezinu zreliju plesačku fazu obilježile su uloge ovjenčane nagradama i priznanjima: "Anu Roje" dobila je za svoju Swanildu u "Coppéliji na Montmartreu" Jurija Vamosa, ali i za Lisu u "Vragolastoj djevojci" Vladimira Derevianka, za koju je (kao i za Pepeljugu u koreografiji Dereka Deanea) dobila i Nagradu hrvatskoga glumišta.

"Svaka uloga na kojoj sam radila za mene je bila izazov. Naravno, osim tehničke izvedbe, uvijekU ulozi Bijele djevojke u baletu 'Air' za koju ju je Dance Europe uvrstio na listu Top 100 pokušavam što bolje osjetiti ulogu koju interpretiram. Svaki put kad izađem na scenu pokušavam što više otvoriti svoje srce dok plešem tako da su moji osjećaji i interpretacija što autentičniji i iskreniji", otkriva Pavla Mikolavčić način na koji promišlja svoje uloge. Također i kako joj je od svih dosadašnjih nagrada najdragocjenija upravo "Ana Roje" – dobila ju je za "povratničku" ulogu nakon devetomjesečnog oporavka od teške ozljede stopala.

VJERNI POSJETITELJI zagrebačkog HNK znaju da Pavla Mikolavčić sudjeluje kad god je na repertoaru neka moderna koreografija. Sjećamo se, primjerice, njenih nastupa u "Idi vidi" ili "Tišini mog šuma" Lea Mujića, "Varijacijama u f.ado molu" Huga Viere, Balanchineovoj minijaturi "Concerto Barocco", koreografijama njenih kolegica u okviru baletnih večeri Koreolabosa proteklih godina i, konačno, "Bijele djevojke" koja ju je i dovela među Top 100 plesača u svijetu. "Rad na baletu 'Air' bio je vrlo neobičan za mene. Ja sam klasično školovana plesačica, a u tom baletu od mene se tražio vrlo moderan pokret. To je značilo promijeniti stil plesa i način izvedbe. Martino je od mene tražio da ovaj put ne igram ulogu, nego da budem ono što jesam u interpretaciji 'Bijele djevojke'. Bilo je zanimljivo zaviriti u samu sebe i otkriti tko sam to ja ustvari.

Doista sam uživala radeći s Martinom, on je iz mene u toj ulozi uspio izvući stvari za koje nisam bila ni svjesna da ih mogu izvesti", pojašnjava ta svestrana balerina koja se očito, i dosta atipično, jednako ugodno osjeća i u klasičnim i u modernim formama: "Volim svaki oblik plesa, svaki stil ima svojih čari. Klasični balet ima vrlo točne i precizne pokrete i vrlo je zahtjevan. Točno se zna kako koji korak mora izgledati i kako se izvodi, za razliku od modernoga baleta gdje postoji određena sloboda u interpretaciji i tehničkoj izvedbi." U budućnosti mlada se zagrebačka umjetnica vidi kao baletna pedagoginja. Ili kao koreografkinja, budući da njeni dosadašnji radovi na tom polju predstavljeni u sklopu koreografske radionice članova Baleta HNK – poticajan duet "Aha, gdje sam ono stala?" i najnoviji "Handle with Care" sa šestero plesača – daju naslutiti talent i ozbiljan potencijal.