McCoy Tyner kaže da se uvijek vraća svojim korijenima"Ne znam nazive ljestvica koje sviram. Jednostavno sviram i ne trudim se analizirati što i kako sviram jer mi je to suviše tehnički. Ne kažem da netko ne bi smio proučiti što ja radim, ali znam da to svakako neću biti ja. Jer kada bih to počeo raditi, bio bih gotov", tim je riječima opisao svoju iznimnu glazbenu percepciju McCoy Tyner, američki jazz klavirist i skladatelj koji će ovog četvrtka u zagrebačkom Kinu SC-a otvoriti sedmo izdanje Vip Zagreb Jazz festivala.

Ovogodišnji se festival može shvatiti i kao oblik tributea Johnu Coltraneu, s obzirom na prisustvo Pharoaha Sandersa koji je s legendarnim saksofonistom surađivao na njegovu posljednjem albumu, i naravno, McCoya Tynera s kojim je Coltrane, nakon razlaza s Milesom Davisom 1959. osnovao John Coltrane Quartet. Suradnja s Coltraneom pokazala se presudnom za Tynera čije se ime nedugo zatim našlo na listi najboljih (pratećih) klavirista svijeta. "John mi je bio kao stariji brat, puno više od vođe sastava.

Naučio me kako biti otporan glazbenik i ujedno i dobar čovjek", priznaje i danas Tyner i dodaje: "Vjerovao je u moj doprinos ukupnu zvuku sastava koji je imao u svojoj glavi i nikada mi nije govorio što da radim. Imali smo dobar osjećaj jedan za drugoga i sličan koncept sve dok je glazba bila u pitanju. John si je prilagođavao ritam sekciju sve do kontrabasista Jimmyja Garrisona i bubnjara Elvina Jonesa. U toj smo postavi dosegli vrhunac." Tada je i snimljen slavni album "A Love Supreme", uvršten među sto najboljih albuma 20. stoljeća, a prema Tynerovim riječima bio je vrh umjetničke zrelosti John Coltrane Quarteta, odnosno oblik suite u kojoj su kao kvartet dosegli najviši stupanj spiritualne i glazbene povezanosti.

NEISCRPNA COLTRANEOVA žudnja za promjenama i eksperimentiranjem rezultirala je potpunim slobodnim izrazom i udaljavanjem Tynera iz legendarnog kvarteta. U početku se Tyner, u osami, osjećao čudno. "U posljednje vrijeme, dok sam bio s Johnom, duboko sam uronio u glazbu; to je bila žestoka situacija, u smislu sudjelovanja u jakom stvaralačkom procesu i to na tako visokoj razini. Nisam se mogao samo tako rastati od svega. Iako sam namjerno odustao od poznatog, još je uvijek bilo puno toga što sam želio učiniti. Stoga sam se i onda, a to činim i danas, vraćao stvarima u kojima mi je bilo važno ne poreći vlastite glazbene korijene i utjecaje, nego ih unaprijediti." Vođen takvim uvjerenjem Tyner je do danas napisao brojna djela za vokale, gudačke sastave, kvartete, sekstete, pa čak i aranžmane te reinterpretacije popularne glazbe za big bandove. Neprestane pomake Tyner je činio i u formi klavirskoga trija, poglavito u intaktnom spoju s kontrabasistom Averyjem Sharpom i bubnjarom Aaronom Scottom. "Volio sam svirati s njima, uspostavili smo kreativnu cjelinu s dobrim zvukom. Radovao sam se radu s njima, jer sam uvijek osjećao mogućnost promjene smjera djelovanja i posvećenja nečem drugom," kaže. Drugi Tynerovi interesi bili su često vezani uz afričku, brazilsku i kubansku kulturu, te naglašenu upotrebu udaraljki koje je nerijetko koristio i u svojem sastavu. S Triom je često pratio iznimne gostujuće soliste, ponajprije saksofonista Michaela Breckera i vibrafonista Bobbyja Hutchersona, s kojima je u posljednjih 20-ak godina ostvario kvalitetnu suradnju, uspješne koncertne turneje i snimio sate izvrsna studijskog materijala.

TIJEKOM DUGE KARIJERE pronašao je "svoj klavirski zvuk", snimio 80-ak albuma i prikupio brojne nagrade poput četiri Grammyja, Jazz Mastera i Down Beatova Hall Of Famea, no ipak u nečem nije posve uspio. Za razliku od Parkera, Coltranea, Colemana i Davisa, Tyner se nikad nije odvažio na bitniji umjetnički iskorak, onaj rubni - u neizvjesno, tamno, ali i izazovno - na koji se bez razmišljanja odlučuju oni najveći, ne misleći pritom na mogućnost promašaja. Tyner je Coltranea dugo osluškivao i pratio, ali iz udaljenih kutaka utemeljena stila. U Zagrebu ćemo imati priliku uživati u aktualnoj Tynerovoj trio-kombinaciji. "U ritam-sekciji glazbenici se moraju odlično razumjeti da bi se uspostavila dobra glazba. Stoga već dulje vrijeme radim s basistom Geraldom Cannonom, dok za bubnjem imam dvije, podjednako kvalitetne opcije: obično je sa mnom Francisco Mela, no zbog zauzetosti će ga u Zagrebu zamijeniti Joe Farnsworth, također izniman glazbenik. Pridružit će nam se i ugledni solisti - pjevač Jose James i multiinstrumentalist i skladatelj Chris Potter", kaže Tyner čiji spoj karizme i iskustva jamči vrhunski koncertni doživljaj.