Hrvatske autoceste nakon 10 godina treba, zbog bankrota, potpuno razmontiratiHrvatske autoceste, tvrtka ponajviše opterećena aferama, od sljedeće će godine morati prestati funkcionirati u sadašnjem obliku jer su probili sve limite održiva zaduživanja. Davanje već izgrađenih autocesta u koncesiju uz skuplje cestarine, rezanje više od tisuću radnih mjesta i spajanje s tvrtkom Autocesta Rijeka-Zagreb zato su najizglednije mogućnosti ako na vlast dođe Kukuriku koalicija, ali i ako HDZ uspije zadržati vlast.

U KAKVU JE predbankrotnom stanju tvrtka koja upravlja s 880 kilometara hrvatskih autocesta najbolje svjedoči posljednji primjer. Zadnji dan prije raspuštanja Sabora, a time i pred sam kraj prestanka mandata Vlade za donošenje važnih financijskih odluka, odobreno im je jamstvo za kredit od 270 milijuna eura ili više od dvije milijarde kuna. Iako su uvjeti kredita tajni, dokumenti koje posjedujemo pokazuju da se radi o prilično nepovoljnu kreditnom aranžmanu jer će za sedam godina morati biti vraćen odjednom. Povoljnije nije ni išlo jer je samo jedan konzorcij banaka pristao kreditirati HAC, a obročnu otplatu sljedećih godina tvrtka i ne može podnijeti.

HAC će do naplate cijelog kredita 2018., morati konzorciju šest banaka platiti 885 milijuna kuna naknada i kamata. Čak 90 posto kredita otići će za otplatu starih dugova. Da je taj kredit, bez obzira na uvjete, jedini, još bi se mogli i opravdati, ali ovaj je samo posljednji. Ove se godine HAC uz podršku i jamstva HDZ-ove vlade zadužuje za 6,7 milijardi kuna, većinom za otplatu starih dugova, dok se dvije milijarde planiraju uložiti u izgradnju novih dionica. Umjesto da im se time smanji zaduženje, ono će na kraju ove godine iznositi nevjerojatnih 22,7 milijardi kuna. Usporedbe radi, taj je iznos dovoljan za jednogodišnju isplatu plaća svih zaposlenih u državnoj i javnoj upravi. Samo godinu i pol ranije, dugoročne obveze HAC-a iznosile su "tek" 18 milijardi kuna, a i tada ih se upozoravalo na to da je situacija neodrživa. No na iznos od 22,7 milijardi kuna treba dodati još kamate. HAC je prekršio svoju obvezu iz Zakona o pravu na pristup informacijama i nije Nacionalu dostavio plan otplate kredita iz kojeg bi bilo vidljivo koliki je iznos kamata i glavnice, što ih trebaju plaćati svake sljedeće godine. No prema najkonzervativnijem računu, do otplate svih kredita 2030. trebat će na 22,7 milijardi kuna bankama platiti barem još od 10 do 15 milijardi kuna. Sa sadašnjim troškovima i dugovima HAC jednostavno za takvo što nema novca.

Samo sljedeće godine na naplatu mu dolazi oko pet milijardi kuna kredita, a godišnje uprihoduje oko 2,5 milijardi kuna, s time da od toga oko 800 milijuna kuna odlazi na plaće i održavanje. Ostatak nije dovoljan za vraćanje svih ranije dignutih kredita, pa tako moraju uzimati nove, zbog krize sve nepovoljnije kredite da bi pokrpali stare rupe. I sve dublje tonu u dugove. Treba napomenuti i to da nema dugova Hrvatskih autocesta, danas bismo svaku litru benzina plaćali 60 lipa jeftinije jer toliko završava u njihovu proračunu. Od toga prikupe čak 1,3 milijarde kuna godišnje, a iako se često nakon turističke sezone hvale velikim priljevom novca, prihodi od cestarina čine manje od 50 posto njihova proračuna. Osim toga, posebno je opasno to što u slučaju HAC-ova bankrota, svi njegovi dugovi padaju na račun državnog proračuna, što znači će biti još manje novca za investicije, plaće i socijalna davanja.

S TRENUTAČNIM STANJEM, o završetku autoceste do Dubrovnika zato nema ni govora, a tempom ulaganja još godinama nema ni Podravskog ipsilona ili, primjerice, autoceste do Siska. Pad na koljena tvrtke koja je bila pokretač hrvatskog građevinarstva i preko koje je zadnjih 10 godina uloženo više od 33 milijarde kuna u gradnju autocesta rezultat je potpuno sulude politike vođenja tvrtke zadnjih sedam godina i još uvijek sudski nedokazane korupcije. U HAC-u su se zapošljavali politički podobni pojedinci bez ikakva iskustva za što i sad traju suđenja, a šlag je bilo preplaćivanje poslova u aferama koje su posljednjih godina izašle na vidjelo te izvlačenje novca za HDZ preko Fimi medije i ostalih tvrtki koje su kasnije donirale tu stranku. Ili možda najeklatantniji primjer: premijer Ivo Sanader prije lokalnih izbora potpisao je ugovore o gradnji autocesta koji su s PDV-om vrijedni više od sedam milijardi kuna, a da nije imao osigurane ni kune. To je rezultiralo time da su neki izvođači, poput austrijskog Strabaga, već poslali zahtjeve za milijunskim odštetama jer nisu odradili ugovoreno. "Apeliramo na to da se ljudi koji su nas opljačkali više ne zadužuju. HAC ne može vraćati kredite, a rezultat će biti davanje autocesta privatnim tvrtkama, što će naštetiti cijelom gospodarstvu zbog viših cijena" kaže Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata, najjačeg sindikata u HAC-u, koji ukupno ima 2800 članova. On kaže da se u HAC-u koji od 2009. vodi Stjepko Boban i dalje vodi rastrošna politika, pa se tako opremaju tehničke jedinice za održavanje skupim videonadzorom, a predstavnicima radnika uopće nisu objasnili na što će novac od posljednjeg kredita biti utrošen. Boji se da bi dio i ovog skupog kredita mogao završiti za financiranje HDZ-a.

"HAC je od razvojne tvrtke u sadašnje stanje došao za mandata ministra Božidara Kalmete. U tom smo razdoblju izgradili 70 posto, a potrošili 200 posto planiranoga", tvrdi Stanić.

HAC JE OSNOVALA koalicijska vlada prije više od 10 godina, a glavni inicijator njegova osnivanja bio je Radimir Čačić koji bi se u slučaju da pobijedi Kukuriku koalicija vratio kao nadležni HAC-u. On kaže da je HDZ potpuno uspio izokrenuti model isplativosti koji je postavljen 2001. "Prema našem tadašnjem izračunu, već 2013. potpuno se trebala ukinuti naknada koja se plaća iz benzina. Kada smo napustili vlast, prema ugovorenim cijenama građenja i prihoda, ta naknada bi se ukinula već i 2010. No nakon promjene vlasti kilometar ceste ne stoji više četiri milijuna eura nego 10, a godišnje se ne gradi 100 kilometara cesta nego tek 50. Srušena je cijela financijska konstrukcija", dijagnosticira Čačić. Dodaje da već pripremaju rješenja za posrnulu tvrtku, ali ne želi otkriti detalje do potpune razrade. Potvrdio je jedino da državni proračun sigurno neće preuzeti otplatu HAC-ovih dugova. U svakom slučaju, Kukuriku vlada planira spojiti HAC s drugom državnom tvrtkom - Autocestom Rijeka-Zagreb(ARZ) koja upravlja autocestom između tih dvaju gradova i pregovarati s vjerovnicima da to prihvate.

"Ni koncesije ne treba isključiti. HAC je trenutno prevelik trošak samom sebi i zato što ima oko tisuću zaposlenih viška", kaže Čačić. Napominje da je nemoguće i neisplativo naći koncesionara koji bi prihvatio graditi autocestu do Dubrovnika, Siska, Virovitice ili Bjelovara jer nema dovoljno prihoda. Iako to nije rekao, to bi značilo da će se ipak davati u koncesije postojeće autoceste. Najisplativiji pravac u Hrvatskoj je inače Zagreb-Lipovac koji HAC-u osigurava 65 posto prihoda od cestarine. Ako se ostvare te najave, i Kukuriku vlada imat će problema sa sindikatima u HAC-u. Samo što za razliku od HDZ-ove uprave HAC-a koja je prije krize imala slične najave, sindikat novoj upravi neće moći izvući niz afera koje su dokazale da se tvrtka sustavno potkradala.

SA SVIM PROBLEMIMA neodrživosti sustava već godinama je upoznata i HDZ-ova vlada, ali su na najavu razmontiranja HAC-a na društvo koje će se baviti samo naplatom, doživjeli žestok otpor radnika i potom otkrivanje svih afera. Ako HDZ osvoji vlast, nema sumnje da će odabrati sličan model kao i Čačić, tim prije jer je to HDZ najavljivao i ranije. I prošle su godine od uprave HAC-a dobili dopis da su jedina rješenja za probleme ili preuzimanje dugova od države ili koncesije ili javno privatno partnerstvo za nove dionice jer je HAC na izdisaju. No kako zna na koji je način HAC dovela na prosjački štap, Vlada radije odgađa probleme i šuti. Posljednji primjer je da su prošli tjedan odobrili HAC-u da, umjesto ove godine, 70 milijuna eura duga isplati tek 2016. jer su svjesni da novca nema. Takva produženja sa sobom nose i velik financijski trošak za kamate, koji nije objavljen. Važno je neugodne dugove gurnuti što dalje, time će se ionako baviti netko drugi.