Robert Kristan najbolji je igrač hokejaškog kluba Medveščak iz ZagrebaKad je prije dva tjedna Robert Kristan, golman i najbolji igrač zagrebačkog hokejaškog kluba Medveščak te prošle godine najbolji golman srednjoeuropske EBEL lige, izišao na led i zaigrao protiv hokejaša Graza, bio je to znak da je njegova četveromjesečna agonija završila. Taj 28-godišnji slovenski hokejaš ovog je ljeta proživio traumu koja je gotovo dovela do prekida njegove hokejaške karijere. U juniorsko vrijeme bio je najbolji golman na svijetu, no zbog spleta okolnosti završio je u Medveščaku u kojem igra treću sezonu. Naime, jedna rutinska operacija, atroskopija koljena desne noge izvedena u Ljubljani, bila je sve samo ne rutinska, došlo je do liječničke pogreške, zbog čega je nakon tri tjedna Kristan morao ponovo na operaciju, a sve to dovelo je nogu u takvo stanje da se postavilo pitanje hoće li ikada više igrati hokej.

“NIKAD DOTAD nisam operirao koljeno”, počeo je Kristan s kojim smo razgovarali dan prije puta u Graz. “Od siječnja ove godine imao sam problema s meniskusom desnog koljena i od tada bol je bila sve jača. Budući da smo igrali u zagrebačkoj Areni, rekao sam da to ne želim propustiti te sam igrao pod injekcijama. Nevjerojatno, ali nakon primljene injekcije nisam osjećao nikakvu bol, branio sam bez problema. Onda sam završio sezonu i otišao sa slovenskom reprezentacijom na svjetsko prvenstvo gdje sam također igrao pod injekcijama. I to sam obavio, a onda sam rekao da je vrijeme za operaciju jer ne mogu stalno primati injekcije“, prisjetio se Kristan koji se odlučio za operaciju kod liječnika u Ljubljani, iako je, priznaje, postojala opcija za operaciju u Zagrebu.

“Trebala je to biti rutinska operacija, liječnik je rekao da je operacija uspjela i prva dva dana sve je bilo u redu. Treći dan počeo sam osjećati bol. Ne mogu optužiti liječnika, on je tada mislio da imam neku reakciju na operaciju i da me zato boli. Vidio sam da nešto nije u redu, ali budući da mi je liječnik rekao da je sve u redu, poslušao sam ga. Čak sam razgovarao i s nekim drugim liječnicima i svi su mi govorili da će sve biti dobro za dva-tri dana.” Ni nakon tri dana ništa se nije promijenilo, ni nakon 13 dana. “Prošlo je 20 dana, bol nije prošla, cijela desna noga mi je atrofirala. Tada sam otišao k drugom liječniku, u Jesenice, jer sam shvatio da se događa nešto što se ne bi smjelo događati. Uzeo me preko reda, vidio je da je došlo i do neke infekcije, zbog čega sam se uplašio. Uslijedila je druga operacija, potom sam mjesec i pol bio na štakama. Nisam ništa mogao raditi, bio sam na antibioticima, nakon čega je počela rehabilitacija. Bilo mi je jako teško. U nekim trenucima mislio sam da moja noga nikad više neće biti kao prije. Kad su vidjeli da ne mogu normalno hodati, neki ljudi u Sloveniji, i u Zagrebu, mislili su da je to kraj moje karijere”, kaže Kristan koji ne zamjera liječniku koji ga je operirao u Ljubljani i čije ime ne želi javno reći. “Taj liječnik je napravio puno atroskopija u karijeri, ali ja ga ne krivim. Možda je stvar bila u njegovu egu pa me zato nije primio četvrti dan nakon operacije kad mi je noga natekla. Da je tada rekao da nešto nije u redu, možda bi sve bilo drukčije”, kaže Kristan. Paradoksalno, ali da nije bilo do problema s koljenom, Kristan sada ne bi branio za Medveščak. Nakon Svjetskog prvenstva u Slovačkoj ove godine, gdje je Kristan izvrsno branio, stigle su ponude iz KHL lige (Kontinental Hockey League), najjače europske hokejaške lige u kojoj igra 19 momčadi iz Rusije, te po jedna iz Kazahstana, Bjelorusije, Latvije i Slovačke.

“Nakon SP-a pregovarao sam s momčadi SKA iz Sankt Peterburga koja igra u KHL-u, a zainteresirani su bili i neki klubovi iz Slovačke. Nakon SP-a uzeo sam tjedan dana slobodno, uslijedila je operacija i kad je došlo do komplikacija, znao sam da je kraj pregovorima. Tko treba nespremnog igrača?”, kaže Kristan. Prema novinskim izvještajima, njegova godišnja plaća u Medveščaku je oko 60 tisuća eura. “U KHL-u postoji minimalna godišnja plaća koja je dva puta veća od iznosa koji dobivam u Medveščaku.” U neku drugu momčad iz EBEL lige nije mogao prijeći jer, kaže: “Imam ugovor s Medveščakom po kojem ne smijem otići u neki klub EBEL ili neke slične lige, samo odlazak u KHL i švicarsku ligu dolaze u obzir.”

NO TO JE još jedan u nizu nevjerojatnih događaja koji su obilježili karijeru golmana koji je trebao braniti u nekoj kvalitetnijoj ligi. Njegov otac Aleksandar Cigan također je bio hokejaški golman iz Jesenica, potkraj 80-ih branio je za Medveščak, a Robert nosi majčino prezime. U Jesenicama si ili hokejaš ili radnik u lokalnoj čeličani Acroni, a Kristan je postao golman, iako njegov otac to nije želio jer, kaže Kristan, golmani su bili stalna meta zafrkancije. “Počeo sam kao igrač, ali nije mi se dalo klizati, pa sam rekao – bit će mi lakše na golu. Odlično mi je bilo loviti pločicu. Svidjelo mi se i ostao sam golman.”

BIO JE DVOSTRUKO bolji od hokejaša svoje generacije, kako kaže, zbog čega je stalno igrao s onima dvije ili tri godine starijima. Nije imao ni 15 godina kad ga je jedan slovenski menadžer odveo u Kanadu. “Bilo mi je teško, bio sam sam. Nisam najbolje govorio engleski. Promijenio sam nekoliko klubova igrajući u ligi u kojoj igraju igrači od 15 do 21 godine. Tih šest godina razlike se vidjelo i bilo mi je teško ući u neku momčad. Morao sam biti dva ili tri puta bolji od lokalnih hokejaša. A moj tadašnji boravak u Kanadi morala je financirati moja obitelj. Moj savjet danas je da ne idete u Kanadu bez oca ili menadžera koji će vam se potpuno posvetiti. Sa 16 godina vratio sam se u Jesenice, potpisao prvi profesionalni ugovor, dobio prvi novac i nije mi se nikamo išlo”, kaže Kristan koji je 2002. iz Jesenica otišao u Ljubljanu, igrao za Olimpiju, postao s njima klupski prvak Slovenije i opet se vratio u Jesenice. I dok s igranjem u Sloveniji nije imao problema, odlasci u inozemstvo pretvarali su se u prave traume. Prvo je 2006. jednu sezonu branio za švedskog prvoligaša Brynas. Potom se vratio u Jesenice, a 2008. ponovo otišao u Švedsku, u drugoligaša Mora, iako se pričalo da je golman koji treba braniti u NHL-u. Ubrzo je dobio ponudu iz KHL-a.

“Zvala me momčad Dinama iz Rige, ali Šveđani me nisu htjeli pustiti. Ne znam zašto, gubili smo po nekoliko utakmica u nizu. Golman Rige se ozlijedio, a budući da me njihov trener gledao na SP-u 2008., htio me angažirati. Ugovor je bio pripremljen, 14 dana su me čekali. Ali nisu me pustili, rekli su mi da se bez mene ne može. Tada sam se naljutio jer to bi bio vrhunac moje karijere, a i zaradio bih dobar novac. Psihički nisam izdržao, znao sam da sam zatvorio vrata u Švedskoj zbog svog ponašanja pa sam završio sezonu i 2009. došao u Medveščak.” Dolazak u Medveščak bio je riskantan. Klub iz države u kojoj hokej nije na visokoj razini i koji ne igra EBEL ligu. Za golmana poput Kristana to je u tom trenutku bio korak natrag. “Bio sam prvi koji je potpisao za novi Medveščak. Čuo sam da će Medveščak igrati EBEL ligu i isprva sam mislio da je to šala. Razgovarao sam s Damirom Gojanovićem, predsjednikom kluba, u Ljubljani i dogovorili smo se da ću igrati za Medveščak ako klub uđe u EBEL ligu, u suprotnom odlazim u drugi klub. U mjesec dana Gojanović je doveo mnogo igrača, shvatio sam da će Medveščak biti konkurentna momčad i odlučio sam ostati.”