Mate Granić, lobistAKO je posao lobista faktički način da se kapitaliziraju osobna prijateljstva, poznanstva i utjecaj, nakon prošlog tjedna bivši hrvatski ministar vanjskih poslova trebao bi razmisliti o promjeni zanimanja. Vjerojatno je teško mogao i zamisliti da će u samo sedam dana primiti toliko udaraca od ljudi koje je nekoć, a i sve donedavno smatrao bliskim suradnicima i prijateljima.

Najprije je Jutarnji list objavio neautoriziranu verziju razgovora o Ivi Sanaderu koji je Granić na prijateljsku molbu glavnog urednika tog lista obavio s rumunjskim novinarom prije više od pola godine. Svom bivšem šefu Graniću Sanader se na lijepim riječima iz tog "intervjua" zahvalio tako što je na njega pokušao svaliti svu krivnju za nezakonitu proviziju od Hypo banke za kredit iz 90-ih. Kao da to nije dovoljno, Sanaderove tvrdnje djelomice je u svom svjedočenju potvrdio i Nikica Valentić, nekadašnji Granićev nadređeni u Vladi i stranački saveznik iz HDZ-ove umjerene tehnomenadžerske struje.

Dakako, Granić je sve optužbe odbacio kao neistine, što one uistinu možda i jesu, no bez obzira na to teško se oteti dojmu da su problemi u kojima se Granić našao tek kumulativna posljedica njegovih dugogodišnjih aktivnosti na javnoj sceni. Gotovo dva desetljeća Granić je funkcionirao tako da je sklapao neprincipijelna prijateljstva i saveze motivirane isključivo željom za trenutnim političkim i materijalni probicima, samo kako bi danas shvatio da se taj sustav urušava. Ukratko, ako je američki pjesnik Walt Whitman jednom napisao da je "zaslužio svoje neprijatelje, ali ne i prijatelje", za Matu Granića vrijedi da je neosporno zaslužio i jedne i druge. Problem je samo u tome što danas teško može razaznati koji su koji.