Objavljeno u Nacionalu br. 382, 2003-03-12

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA - Ilko Čulić

4 asa - četiri izgubljena slučaja

U interpretaciji 4 asa Novi fosili, Bijelo dugme, Srebrna krila, Divlje jagode i Aerodrom predstavljeni su kao Thompsonova starija braća, a 'bolja prošlost' pretvorena je u najopasniju prijetnju dobrom ukusu

4 asa - četiri izgubljena slučaja4 asa - četiri izgubljena slučaja4 asa – ‘4 asa’ (Memphis)

Neočekivani zajednički nastupi renomiranih pop-rock veterana obično su vezani uz velike dobrotvorne koncerte, spektakularne rođendanske proslave i slične prigode u kojima nitko neće dodijavati s pitanjima o fijasku zadnjeg solo-albuma. Premda se ovakva neformalna druženja rijetko nastavljaju u studiju, iskusna ekipa uvijek može otvoriti manevarski prostor za zajedničko snimanje. Prije petnaestak godina to su uvjerljivo dokazali Bob Dylan, George Harrison, Roy Orbison, Tom Petty i Jeff Lynne u bandu Traveling Wilburys, a barem podjednako interesantan primjer dali su country velikani iz Highwaymana: Johnny Cash, Waylon Jennings, Willie Nelson i Kris Kristofferson. Veteranska okupljanja u Traveling Wilburys i The Highwayman odvijala su se prilično spontano, što se ubrzo pokazalo kao prednost u odnosu na mlađe supergrupe opterećene neispunjenim željama i frustracijama iz prethodnih projekata.

Međutim, svjetski standardi nikako ne prolaze na zapadnobalkanskoj estradi koja je svoje najeksponiranije predstavnike dobila preko nogometa i politike. Severinina popularnost zacementirana je u navijačkoj euforiji nakon svjetskog prvenstva u Francuskoj, a fenomen Thompson poprimio je zastrašujuće razmjere tek u kombinaciji s demonstracijama radikalne desnice. Pomanjkanje sadržajnije nove glazbe prikriveno je napuhavanjem mediokriteta, a na drugoj strani pokrenuto je istraživanje takozvane bolje prošlosti. Revitalizacija starih hitova iz vremena novog vala doista je mogla izgledati kao bolje rješenje od forsiranja Gibonnija, ali onda je Vladimir Mihaljek izvukao iz rukava 4 asa. Formalni povod za udruživanje Rajka Dujmića, Alena Islamovića, Vlade Kalembera i Jurice Pađena bio je soundtrack iz još nedovršenog filma Frane Lasića “Ljubavna priča iz Dubrovnika”, no Mihaljekov najjači argument proizlazi iz činjenice da tri od četiri asa ionako nisu imala što izgubiti. Pađen je pretrpio potpuni neuspjeh u nedavnom pokušaju obnove Aerodroma, Islamović može prodavati svoje jeftine trikove još samo u bosanskoj dijaspori, a Kalemberova karijera je odavno ograničena na nastupe u provincijskim diskotekama.

Peti član ekipe, bubnjar Slavko Pintarić Pišta, unajmljen je kao session muzičar, te je jedina nepoznanica kako su za ovaj projekt pridobili Rajka Dujmića. Iako je tržišna cijena Novih fosila u posljednjih desetak godina padala sa svakom novom pjevačicom, njemu nitko nije mogao oduzeti naslov najuspješnijeg domaćeg lakoglazbenog hitmakera iz 70-ih i 80-ih. Nažalost, u hazarderskoj igri sa 4 asa upravo je Dujmić potpisao produkciju jednog od najgorih hrvatskih albuma svih vremena. Nostalgija podnosi vrlo različita tumačenja prošlosti, pa tako i Dujmićev vokal na početku nove verzije evergreena “Za dobra stara vremena”, ali kad se nakon prvog refrena oglasi Alen Islamović i zaurla “ooooo, za ona dobra staraa vremeeena”, od 4 asa ostaju samo 4 izgubljena slučaja. U njihovoj interpretaciji Novi fosili, Bijelo dugme, Srebrna krila, Aerodrom i Divlje jagode predstavljeni su kao Thompsonova starija braća, a “bolja prošlost” pretvorena je u najopasniju prijetnju dobrom ukusu. A što bi tek postigli da se nisu zaustavili nakon nepunih 27 minuta?

Ibrica Jusić – ‘Amanet’ (Dancing Bear)

Za ulazak u svijet bosanskih i hercegovačkih sevdalinki Ibrici Jusiću nije trebala bolja preporuka od gotovo besprijekorne izvedbe Šantićeve “Emine” koju je snimio prije četvrt stoljeća. No nakon što je Mostar Sevdah Reunion premjestio sevdalinku u kontekst “world musica”, na sličan pothvat odvažio se i Ibrica uz pomoć Elvisa Stanića i Predinova violinista Saše Olenjuka. Odabiru pjesama se teško može prigovoriti, pogotovo ako se zna da su neke od njih prvi put snimljene prema suvremenim studijskim standardima, međutim interpretacije su ostale negdje na pola puta između pokušaja da se dođe što bliže starim majstorima i potpuno drugačijeg pristupa u kojem je sefardska komponenta sevdalinke istaknuta znatno više od njenih orijentalnih korijena.

Dalibor Pavičić – ‘Prezimiti u Riu (glazba iz filma)’ (Dancing Bear)

Na prošlogodišnjem pulskom festivalu Dalibor Pavičić osvojio je Zlatnu arenu za glazbu iz filma Davora Žmegača “Prezimiti u Riu”, a promocija mini-albuma odgođena je do kinopremijere iako se možda mogla organizirati i nešto prije. Premda traje samo 16 minuta, ovaj soundtrack uopće nije bilo teško razdvojiti od filma, kako zbog sjajnog doprinosa Bambi Molestersa u prvoj verziji naslovne kompozicije, tako i zbog zanimljivih asistencija Chrisa Eckmana (Walkabouts) i jazzera Ivana Kapeca. Dobar izbor za poklonike Bambi Molestersa, ali i za sve ljubitelje instrumentalne glazbe.

Partibrejkers – ‘Gramzivost i pohlepa’ (Hi Fi Centar)

Šest godina poslije albuma “Ledeno doba” samo su se najvjerniji fanovi mogli nadati nekakvom trijumfalnom povratku Partibrejkersa. Zbog prorijeđenih i sve manje uvjerljivijih koncertnih nastupa čak se moglo pretpostaviti da najutjecajniji, a po mnogima i najbolji jugoslavenski rock ‘n’ roll band iz razdoblja nakon novog vala neće ni dočekati sljedeći studijski projekt. No “Gramzivost i pohlepa”, uz nekoliko sasvim prosječnih pjesama, otkriva i jače adute kao što su “Pogledaj” i ”Žurim”, a petominutna reportaža s beogradskih ulica “Noćas u gradu” tek neznatno zaostaje za njihovim najpoznatijim radovima iz 80-ih.

Zvjezdice:
4 asa – 1
Ibrica Jusić – 3
Dalibor Pavičić – 3
Partibrejkers – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika