Objavljeno u Nacionalu br. 383, 2003-03-19

Autor: Denis Latin

ELEMENTA LATINA

Bombu pod Pavićevim autom većina ne smatra napadom na slobodu tiska

Uvjerljiva većina hrvatskih novinara smatra da je eksploziv pod imovinom epehaovskog mogula rezultat neraščišćenih mutnih poslova. I ubojstvo srbijanskog premijera dokazuje da kompromisi i kalkulantsko paktiranje s kriminalcima kad-tad dođu na naplatu

Riječki Novi list objavio je ovih dana zanimljivo istraživanje agencije Puls o tome što hrvatski novinari misle o podmetanju bombe pod automobil Ninoslava Pavića. Isprovocirani ratom pronositelja teze kako podmetanje eksploziva pod automobil najvećeg hrvatskog medijskog magnata znači izravan napad na slobodu medija i onih koji u tom nedopustivom činu vide potrebu da se obračunaju s njim osobno istraživači su došli do podataka koji generiraju vrlo zanimljive zaključke o jalovu pokušaju aktualne vlasti da sveopćom abolicijom zatomi kriminalne nakupine tuđmanizma. Agencija je provela istraživanje u dvije skupine novinara: među onima koji ne rade u najvećem novinskom koncernu i u grupi novinara zaposlenih u Pavićevu Europapress holdingu. Čak 70 posto izvanepehaovskih novinara smatra da su motivi napada na Pavića poslovne ili sasvim privatne naravi. Kad se isto pitanje postavi novinarima zaposlenima u redakcijama Europapress holdinga, dobivaju se posve oprečni rezultati. Čak 60 posto njih smatra kako je motiv napada povezan s napisima u njihovim izdanjima, a tek 20-ak posto kako je on povezan s poslovnim odnosima njihova gazde. Na pitanja o osobnom osjećaju uplašenosti zbog napada na Pavića, o slobodnom izvještavanju javnosti bez straha od mogućih posljedica bez obzira na temu o kojoj pišu te je li napad na Pavića negativno utjecao na njihov osjećaj da mogu slobodno pisati o bilo kojoj temi bez obzira na njenu škakljivost, i u jednoj i u drugoj skupini dobiveni su odgovori koji u najvećem dijelu ukazuju na to da hrvatski novinari podmetanje bombe pod Pavićev automobil nisu poistovjetili s napadom na sebe i slobodu medija.

Rezultati te ankete vrlo su važni i znakoviti jer prokazuju kako su svi napori sadašnje vlasti da prikrije protuzakonitost tuđmanističkih transakcija i tajnih ortakluka bili uzaludni, da hrvatska javnost i njeno novinstvo nisu šupljoglavi i zaboravni, te da prisila što je, kao u neka davna vremena, tako naglašeno provodi račanovski komitet, izaziva efekte suprotne onima što su se njome željeli postići. Također, više nego ikad postaje jasno koliko je važna borba protiv monopolizacije medija, jer unatoč Račanovim svesrdnim nastojanjima da ih zadrži pod kontrolom, oni slabiji imaju nenadoknadivu funkciju u promicanju drukčijeg i političko-magnatski nedirigiranog mišljenja te plasiranja argumenata koji omogućavaju donošenje drukčijih, neobvezujućih zaključaka.

Pavićev medijski koncern uložio je goleme napore kako bi javnosti bombu pod njegovim automobilom prikazao kao napad na slobodu tiska. Kako anketa riječkog Novog lista pokazuje, sav trud se pokazao uzaludnim izazivajući ponovno podsjećanje na olako zaboravljenu i amnestiranu aferu medijskog ortakluka. Račan je mislio da će se ad hoc oslobađajućom presudom osobnom novinskom magnatu omogućiti trajan epitet tajkuna koji je svoje bogatstvo stekao samo vlastitom sposobnošću u posve regularnim uvjetima. No svaki pokušaj da se istina zabašuri, kao što se vidi, kad-tad otkriva onu svoju stranu iza koje se događa politička manipulacija. Komesarijat je naivno vjerovao da će moći odlučivati o nečijem poštenju i nepoštenju, podrijetlu kapitala i udjeljivanju oprosta, no priliku da budu razuvjereni u svim svojim zabludama, eto, dobili su i prije nego što im je mandat istekao.

No najteže posljedice takve medijske račanomike snose jedne sasvim druge novine za koje je Željka Antunović prije nekoliko godina smislila spasonosno rješenje. To je rješenje te nekoć slavne novine ovih dana dovelo do ruba gubitka dobrog ukusa i osjećaja za bilo kakvu novinarsku i političku korektnost. Slobodna Dalmacija danas funkcionira kao sasvim razgolićena esdepeovska intendantura u kojoj se, kao u kakvu agitpropu, objavljuju samo račanovski iskrivljeni doživljaji stvarnosti bez osjećaja za bilo kakvu argumentaciju. Nakon što je Pašalićeva politička zloupotreba Slobodne dobila karikaturalni finale oslobađajućom presudom Vrhovnog suda, oprost je trampljen za novi politički nadzor nad tim nekoć respektabilnim novinama inauguracijom novog tipa jovićevštine. Kolumnisti i urednici tih novina nad kojima vladajući imaju apsolutan nadzor dobili su zadatak da po narudžbi izrade pozitivnu medijsku sličicu novog državnog medijskog mogula. Poduzelo se sve kako bi se bez ikakve argumentacije, uz upotrebu nasilja nad zdravom pameću, Pavićevo bogaćenje protumačilo isključivo njegovim talentom i teškim radom. Ujedno bi pored živih svjedoka anestezijom pamćenja trebalo zaboraviti da je ta ista Slobodna Dalmacija upravo svojom imovinom, posredstvom tajnih ortačkih ugovora i Pašalićeva ubijanja slobodnih medija, svojom propašću pomogla narastanju toga diva kojem se danas klanjaju po Račanovim direktivama, neistinom ubijajući ono što je od tih dalmatinskih novina ostalo.

Beogradski pucnji u srbijanskog premijera stoga bi, umjesto za kramarićevsko iskazivanje hrvatske superiornosti i džapićevsko gnojenje najsirovijih nacionalističkih stereotipa, trebalo iskoristiti za kudikamo svrsishodniju hrvatsku introspekciju. Prikrivanje kriminala i paktiranje s onima koji su u njemu sudjelovali kad-tad neizbježno dolazi na naplatu. Srbijansko podilaženje kapitalu koji je nastao u mutnim vremenima rezultiralo je nadmoćnošću organiziranog kriminala nad državom, njenim demokratskim izabranicima i institucijama. Tamošnji intelektualci nepodijeljeno zastupaju tezu da je hitac u Đinđića rezultat njegova straha i iz njega proizišlih kompromisa koji su usporavali put prema vladavini prava. Beogradski odvjetnik Srđa Popović smatra da je Đinđić smetao nacionalistima, tj. protivnicima Haaškog suda i mafiji za koje smatra da su jedno te isto: “Da je to jedno te isto, vidjelo se i u ratu kad su se iza zastava i domoljubnih pokliča događale goleme pljačke tuđe imovine, ali i imovine građana Srbije. Mafija i nacionalisti od početka su bili jedan blok.”

Dobrim i temeljitim poznavateljima hrvatske unutarnjopolitičke situacije odavno je jasno da srbijanski obrazac nije prekodrinska ekskluziva. Hrvatski premijer nedavno je izjavio da je njegova vlast mlaka i tolerantna jer bi rezolutniji potezi mogli izazvati katastrofu. Tragedija pred zgradom srbijanske vlade dokazuje upravo suprotno: izbjegavanjem radikalnih poteza u uspostavi vladavine prava stvaraju se uvjeti u kojima država gubi kontrolu, pa i demokratski izabrane predstavnike.

Mlakošću i pokušajima da krivotvori stvarnost prema vlastitim potrebama Račan i nehotice stvara uvjete da se nešto slično dogodi i u Hrvatskoj. Beogradski hici preskupo su upozorenje.

Vezane vijesti

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da...

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da uđe u TV biznis?

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša potvrdio je u razgovoru za Poslovni dnevnik kako još uvijek nemaju potvrdu o tehničkoj,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika