10.11.2011. / 11:11
Slaven BilićPo treći put u svojoj povijesti hrvatska nogometna reprezentacija će plasman na neko veliko natjecanje tražiti kroz dodatne kvalifikacije. U dosadašnje dvije akcije bila je uspješna, a nadamo se kako će joj to uspjeti i protiv Turske.
Prvi put u 'play-off' rundi 'Vatreni' su igrali 1997. godine kada su protiv Ukrajine lovili svjetsko prvenstvo u Francuskoj. U prvom susretu igranom 29. listopada u Zagrebu Hrvatska je pobijedila 2:0 golovima Slavena Bilića (11) i Gorana Vlaovića (49). Uzvrat u Kijevu igran je 15. studenoga, a završio je 1:1 što je bilo dovoljno da trupe Miroslava Blaževića izbore put na 'Coupe du Monde'. Ukrajina je povela golom Andrija Ševčenka već u 4. minuti, a vrlo brzo mrežu Marijana Mrmića zatresao je i Kosovski. Srećom, pomoćni sudac je signalizirao zaleđe premda je gol bio regularan. Dvojbe oko putnika u Francusku otklonio je Alen Bokšić izjednačivši u 27. minuti. Hrvatska je potom na svjetskom prvenstvu u Francuskoj stigla do bronce što je i danas naš najveći nogometni uspjeh.
Drugi put u dodatnim kvalifikacijama hrvatska reprezentacija je igrala koncem 2003. godine na putu do Europskog prvenstva u Portugalu. U dvije dramatične i teške utakmice 'kockasti' su pod vodstvom Otte Barića bili bolji od Slovenije. Prva utakmica u Zagrebu je završila bez pobjednika, 1:1. Dado Pršo je doveo Hrvatsku u vodstvo u 3. minuti, no već u 20. minuti je izjednačio Ermin Šiljak. U uzvratnom susretu igranom u Ljubljani Hrvatska je pobijedila 1:0 golom Prše u 61. minuti, dvije minute nakon što je Igor Tudor dobio crveni karton. Premda su imali igrača više Slovenci nisu iskoristili prednost i tijekom utakmice su uputili samo jedan jedini udarac na vrata Pletikose.
Hrvatska je na EURO-u u Portugalu osvojila treće mjesto u skupini B upisavši dva remia (Švicarska 0:0, Francuska 2:2) i poraz (Engleska 2:4).
Turska reprezentacija je u dodatnim kvalifikacijama igrala četiri put i dva puta je prošla dalje, a dva puta ispala. Kroz dodatnu rundu su izborili nastup SP 2002. u Južnoj Koreji i Japanu, te na EP 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj, dok su ostali 'kratki' za SP 2006. u Njemačkoj, te EP 2004.
HRVATSKA U DODATNIM KVALIFIKACIJAMA
Doigravanje za EP 2004
Hrvatska - Slovenija 1:1 (Pršo 3 / Šiljak 20) - Zagreb, 15. studenoga 2003.
Slovenija - Hrvatska 0:1 (Pršo 61) - Ljubljana, 19. studenoga 2003.
Doigravanje za SP 1998
Hrvatska - Ukrajina 2:0 (Bilić 11, Vlaović 49) - Zagreb, 29. listopada 1997.
Ukrajina - Hrvatska 1:1 (Ševčenko 4 / Bokšić 27) - Kijev, 15. studenog 1997.
TURSKA U DODATNIM KVALIFIKACIJAMA
Doigravanje za SP 2006
Švicarska - Turska 2:0 (Senderos 41, Behrami 86) - Bern, 12. studenog 2005.
Turska - Švicarska 4:2 (Tuncay 22, 36, 89, Necati 52-11 / Frei 2-11, Streller 84) - Istanbul, 16. studenoga 2005.
Doigravanje za EP 2004
Latvija - Turska 1:0 (Verpakovskis 2) - Riga, 15. studenog 2003.
Turska - Latvija 2:2 (Mansis 20, Sukur 64 / Laizans 66, Verpakovskis 78) - Istanbul, 19. studenoga 2003.
Doigravanje za SP 2002
Austrija - Turska 0:1 (Buruk 60) - Beč, 10. studenoga, 2001.
Turska - Austrija 5:0 (Basturk 21, Sukur 31, Buruk 45, Erdem 69, 85) - Istanbul, 14. studenoga 2001.
Doigravanje za EP 2000
Irska - Turska 1:1 (Keane 79 / Havutcu 83-11m) - Dublin, 13. studenog 1999.
Turska - Irska 0:0 - Bursa, 17. studenog 1999.
registracija
11/1/10
fluid, 10.11.11. 11:42
I kaže Bilić sljedeće;Turci su kao i mi.I oni vole loptu te neće dozvoliti da je ona previše u nogama protivnika!?Super ! Jedno mi nije jasno gdje to našu igru vidi Bilić kao takvu ?Upravo i je jedan od najvećih problema ,a to je slučaj i kod Dinama što smatram isključivo pogreškom trenera, da naši igrači kao prvo uopće jako malo lopti preuzmu nakon degažiranja golmana ili bilo koju visoku loptu.Pogledajte samo u srazu da naši igraći nevjerovatno smotano skaču ili da uopće pokazuju želju da osvoje tu prvu loptu.Drugi problem je neka čudna igra mačke i miša kod pokrivanja igrača.Može se bez ikakvih problema,predvidjeti po dosadašnjim načinima te igre naše repke,kako imate na okupu po pet-šest naših igrača i dva protivnička.Nitko od tih pet-šest naših ne pokriva supraničkog igrača.Nitko!Naprosto nevjerovatno.U oduzimanju lopti na zemlji,redovito je faul.I to za žuti.Nemogu vjerovati da ne treniraju oduzimanje lopti muškim startovima ali bez faula za žuti.A smatram da to tako biva baš iz razloga nepokrivanja protivničkih igrača koji bez problema tako primaju loptu i otvaraju si i put i prostor prema našem golu.A onda,držte gaće.Kako je to već panično stanje,jer nepokrivenošću protivnika već se gubi na poziciji i blokadi njegovog manevra,otvoren je put ka golu.Tada se pokušava "startati"na igrača i onda dolazi do neminovnih grubosti ali i kikseva.I tako eto napadača u šansi za gol.Takva dva-tri kiksa i lako prepuste sredinu terena nama a rezultat njima.Posebna su priča šutevi prema golu protivnika.Takvo šamaranje lopti je nevjerovatno.Mnogi griješe i to je istina.Ali i zabijaju.Radi li Bilić(kao i Dinamo)uopće na šutevima prema golu?Nekako nisam siguran.Psihologija je posebna priča u svemu tome(Rukavina je kruciozni dokaz izgubljenosti u najvažnijem trenutku).Sve su to rupe kroz koje curimo upravo do poraza.Kako repka tako i Dinamo.