Objavljeno u Nacionalu br. 384, 2003-03-26

Autor: Ante Nobilo

PRAVNI SKALPEL - Anto Nobilo

Najhrabrija odluka hrvatskog pravosuđa

Ika Šarić održala lekciju Račanu i kolebljivim političarima

Riječka sutkinja Ika ŠarićRiječka sutkinja Ika ŠarićPresudom riječke sutkinje Ike Šarić u tzv. gospićkom slučaju poslana je snažna poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti da je Hrvatska 13 godina nakon prvih zločina napokon smogla snage osuditi svoje vojnike, među kojima je čak i jedan general. Sutkinja Ika Šarić pokazala je da u hrvatskom pravosuđu ima sposobnih i neovisnih sudaca koji unatoč pritiscima znaju i mogu provesti zakonit kazneni postupak, ma o kome se radi. Tijekom suđenja nezavisni i stručni promatrači nisu mogli uputiti ni jednu primjedbu na zakonitost postupanja.

Tijekom suđenja nezavisni i stručni promatrači nisu imali niti jednu primjedbu na zakonitost postupanjaSutkinja Ika Šarić, unatoč najmasovnijim demonstracijama ikada održanim u Republici Hrvatskoj protiv jednog sudskog procesa, unatoč oko 150.000 prosvjednika u Splitu koji su tražili oslobađanje Mirka Norca, premda su te demonstracije uzdrmale koalicijsku političku elitu koja je tada tek osvojila vlast i koja je u toj situaciji morala biti mnogo odlučnija, premda je živjela i sudila pod stalnim prijetnjama i pritiscima, premda joj liječnički lobi neetički otežavao posao, privela je postupak kraju čvrsto se držeći zakonitosti postupanja i načela vladavine prava.

Očitala je lekciju političkim kolebljivcima, oportunistima, plašljivim političarima koji se na pritisak primitivnih bukača povlače, taktiziraju i odustaju od načela vladavine prava na kojem su dobili izbore.

Ika Šarić je nakon 13 godina probila prolaz u brani koji su postavili Tuđman i njegovi nacionalisti, po kojima Hrvati u Domovinskom ratu ne smiju odgovarati za ratne zločine, iako su te zločine evidentno počinili. Na hrvatskom je pravosuđu da pokaže hoće li slijediti riječku sutkinju i uvesti Hrvatsku u krug civiliziranih država u kojima svatko odgovara za kriminal i svi su građani jednaki pred zakonom, ili ćemo i dalje živjeti u bolesnom društvu s izokrenutim vrijednostima, u kojem se kriminalci slave kao heroji i zauzimaju visoka mjesta u društvenoj hijerarhiji vrijednosti.

Koliko god je riječka sutkinja dobra vijest za hrvatsko pravosuđe, situacija je više nego zabrinjavajuća. Usprkos brojnim i očitim zločinima hrvatske vojske i policije protiv civilnog stanovništva još nitko nije kažnjen. Uz riječko suđenje pokrenuta su još četiri suđenja, u Bjelovaru, Karlovcu, Šibeniku i Splitu, i sva su završena oslobađajućim presudama, što je katastrofalan rezultat i, na žalost, realna slika hrvatskog pravosuđa. Bez obzira na to jesu li okrivljenici krivi ili nevini, oslobađujuće presude u četiri od pet slučajeva za pravosuđe su loš rezultat. Naime, ako su ti optuženici počinili zločine, a sud ih je oslobodio, to je nepravda prema žrtvama, a netko je u pravosuđu očito teško pogriješio, jednako kao što je to nepravda prema samim tim optuženicima ako nisu počinili zločin za koji su optuženi a morali su biti izloženi višemjesečnom maltretiranju tijekom kaznenog postupka.

Dok istražitelji iz Haaga provode intenzivne istrage o zločinima u Hrvatskoj a izgledne su već idući mjesec nove optužnice protiv više vojno-policijsko-političkih visokopozicioniranih osoba HDZ-ova režima, šutnja i nemoć policije i Državnog odvjetništva demoraliziraju sve koji žele živjeti u pristojnoj, europskoj Hrvatskoj. Državno odvjetništvo i policija, ako žele biti vjerodostojni, nakon što je ICTY optužio Bobetka, Gotovinu i Ademija, te nakon vjerojatnih novih optužnica, javnosti mora odgovoriti na jednostavno pitanje: kako to da tužiteljstvo ICTY-a, udaljeno 1600 km od Hrvatske, pronalazi osnovanu sumnju za kazneni progon hrvatskih generala, a MUP i Državno odvjetništvo, kojem su dostupni ljudi i arhivi, takve dokaze ne može pronaći. MUP i Državno odvjetništvo morat će odgovarati na pitanje kako to da ICTY-evo tužiteljstvo uspostavlja zapovjednu odgovornost na najvišoj razini, a naše Državno odvjetništvo ne istražuje ni niže zapovjednike i izvršioce. Budući da nema zapovjedne odgovornosti ako netko izravno ne zapovjedi zločin ili počini zločin na nižim položajima zapovjednog lanca, neprocesuiranje nižih razina zapovjedne odgovornosti i samih izvršilaca znači ili nesposobnost ili odsutnost volje za procesuiranjem svih koji su počinili zločine.

Jedno uspješno provedeno suđenje samo je dobra vijest, ali ne i karakteristika hrvatskog pravosuđa. Naime, mi smo još uvijek bolesno društvo u kojem zločinci žive pored nas sasvim nekažnjeno.

Međutim, ovo suđenje ipak nas odvaja “Balkana”, tj. Srbije, Crne Gore, Kosova i BiH, i približava Europi. Hrvatska je poslala svijetu snažnu poruku da je smogla civilizacijske snage i sudila svojem, u narodu vrlo popularnom generalu za zločine počinjene prema pripadnicima drugog naroda. Hrvatska je to učinila, a Srbija i ostale balkanske zemlje još dugo neće biti u stanju učiniti. To su činjenice koje nas odvajaju od “Balkana” u politički negativnom smislu te riječi i približavaju Europi.

Hrvatska je na raskrižju. Možemo krenuti putem Europe građenjem pristojnog građanskog društva ili ostati pri tvrdim nacionalističkim pozicijama zaštite zločina i zločinac,a što nas veže u isti civilizacijski krug s nacionalističkim snagama ostalih balkanskih država.

Riječko suđenje osim utvrđivanja individualne krivnje te osim pravno simbolične vrijednosti za sadašnji trenutak hrvatskog pravosuđa i društva, baca jasno i za šire građanstvo moguće novo svijetlo na odnos između Tuđmanove politike i zločina. Nakon riječkog suđenja je jasno: Tuđman je znao. Vrh RH je znao da se zločini čine a ništa nije učinio da spriječi zločine i kazni zločince i to je početak Tuđmanove odgovornosti.

Ovaj postupak je iskazima svjedoka i materijalnim dokazima u kaznenopravnom smislu dokazao da je šef civilne tajne službe koja je trebala štititi ustavni poredak RH imao materijalne i personalne dokaze o zločincima i zločinima nad civilnim stanovništvom a da nije nadležnom tužiocu podnio kaznenu prijavu niti je te dokaze dostavio tužiteljstvu. Ovaj je postupak dokazao da su i Tuđman i Šušak točno znali da je hrvatska vlast u Gospiću izvukla iz podruma hrvatske građane srpske nacionalnosti i jednostavno ih pobila. I što su učinili? Ništa. Ne samo da nisu uhitili i procesuirali osumnjičenike za ratni zločin nego su ih promovirali do najviših počasti i dužnosti. Tako su Tuđman i tadašnja HDZ-ova vlast propustili osuditi zločince koji su počinili prvi veći zločin i spriječiti buduće zločine. Umjesto toga promoviraju osumnjičenike za teške zločine nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti i budućim zločincima poručuju kakav je poželjan model ponašanja prema Srbima u Hrvatskoj. Da je takva kriminalna politika dala kriminalan rezultat, vidljivo je jer su se zločini prema hrvatskim Srbima i njihovoj imovini ponavljali u Vukovaru, Sisku, Karlovcu i drugim gradovima pod kontrolom hrvatske Vlade, kao i u vojnim akcijama Medački džep, Oluja.

Tuđman je mogao spriječiti buduće zločine, ali nije, nego ih je svojom potporom osumnjičenicima za ratne zločine faktički poticao. To je njegova politička i povijesna odgovornost (kaznena je izbjegnuta smrću), a suđenje u Rijeci dalo je za to prve sudske dokaze.

Na nama je, ali prije svega na hrvatskom pravosuđu, da odlučimo hoćemo li tu njihovu odgovornost preuzeti na sebe, tj. na hrvatski narod, ili ćemo se založiti da, kao sutkinja Šarić, individualiziramo krivnju, poštujemo zakone i sudskim postupcima osudimo okrivljenike i tako uvedemo hrvatski narod u krug civiliziranih naroda svijeta.

Hrvatska ima samo dva puta – biti talac zločina i zločinaca i doći u situaciju u kojoj je sada Srbija, ili izgrađivati pristojnog građansko društva europskog tipa. Na građanima je pravo izbora.

Vezane vijesti

Linić je prijetio, prijava je odbačena

Linić je prijetio, prijava je odbačena

Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor rekla je danas, komentirajući odbacivanje kaznene prijave primorsko-goranske policije protiv Vojka Obersnela u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika