STIPE MESIĆ NACIJI
Četvrtak, HRT 1, 20.02
Kaktus
Neki čovjek kojeg je otac one prelijepe djece (Ante Kostelić) bezobrazno opisao riječju «dikobraz» viđen je večeras kako cijelu vječnost (dvanaest minuta) gleda mimo nas, nekud gore lijevo, kao da se slika za legitimaciju. Pritom je nešto vrlo nevješto čitao i čitao i čitao, nešto o Iraku. Bio je to naš predsjednik Stipe Mesić koji se obratio naciji loše napisanim i loše čitanim govorom, k tome i tri puta dužim od govora američkog predsjednika, pa se sad sav svijet s razlogom pita tko je to jutros napao Irak: George Bush ili hrvatski megaloman Mesić. Bushu su trebale četiri minute da naciji priopći tu svoju novost, a Mesiću, koji nije imao priopćiti apsolutno ništa, trebalo je 12 minuta da nam to prizna.
Mesićeva predebela minutaža, kako se poslije pokazalo, bila je logičan uvod u opći masakr na Hrvatskoj televiziji kojoj je američka agresija na Irak poslužila za iskazivanje profesionalnog neprijateljstva prema pretplatnicima i njihovim suludim navikama da svoje emisije gledaju u određeno vrijeme.

RAT PROTIV IRAKA
Četvrtak, HRT 1, 21.25
Četiri kaktusa
Počela je agresija na Hrvatsku. Elitne trupe pučista po starom su običaju najprije zauzele televiziju, Hrvatsku televiziju. Pod nogicom glavne urednice Jasne Ulage Valić i pridruženih joj urednika pukla su vrata HRT-a, jer tko ima televiziju, taj ima i vlast. Prva žrtva državnog udara počinjenog ubojitim crvenim flomasterima bio je Goran Milić koji se tu slučajno zatekao baš u četvrtak, kad mu ide njegov pristojno gledani «Brisani prostor», obično oko devet sati. Termin je odmah prekrižen debelom crvenom crtom i ta je crta u danima koji slijede ostala najveći doprinos HRT-ovih genijalnih profesionalaca umijeću programiranja. «Brisani prostor» šiknut je, bez riječi upozorenja i isprike gledateljima, nekamo u ponoćni termin. Ako nekog baš zanima: od 23.35 h nadalje.
U Milićevo vrijeme na ekranu se pojavila emisija «Rat protiv Iraka» i voditelj Goran Rotim koji zna mađarski. Budući da nitko nije napao Mađarsku, a Rotim je baš te večeri slučajno oprao kosu, pučisti su u njega uperili svoje male crvene flomastere i natjerali ga u studio. Tada je, s prvim minutama «Rata protiv Iraka», u redovima širokih hrvatskih pretplatničkih masa počela molitva za što skoriji završetak rata, jer Rotimova stravično dosadna, glupa i suvišna emisija tvrdoglavo ide svake večeri. K tome su joj i gosti (Višnar, Berković, Granić, Cvrtila) isključivo šarlatanski nastrojeni, pa pričaju stvari o kojima pojma nemaju. Neoborivo dobra strana Rotimove programske strahovlade je daljnji porast antiratnog raspoloženja u Hrvata. Sve one ulične ankete u kojima su razni muškarci, žene i bakice protiv rata ili govore da, ako ga već mora biti, neka što prije završi rađene su s gledateljima koji su vidjeli Gorana Rotima, jer kako bi inače svi ti razni ljudi davali identične odgovore, ha?!

RAT PROTIV IRAKA
Petak, HRT 1, 21.00
Četiri kaktusa
Kako se love miševi i ono nešto još sitnije i biljojedno (voluharice)? Kupi se crvena tuba ljepila na kojoj je nacrtan glodavac, razmaže se po kartonu oko komadića kruha i drugi dan naći ćete tamo živu malu voluharicu koja nije mogla iz prokleto jakog ljepila, pa vas sad gleda i cvili. Baš je takva sudbina večeras zatekla Matu Granića koji je cijelu večer i dobar dio noći ulijepljen prosjedio pred Goranom Rotimom. Kad nikako drugačije nije išlo, pokušali su ga istresti iz hlača, što je uspjelo u trećem pokušaju, no to su već povjerljivi detalji do kojih je uspio doći jedino Nacionalov istraživački team. Jedini smo mi nazočili trenutku kad se, nakon dugih trideset sekundi boravka kod svratištara Rotima, gost pokušao dići, ali nije išlo. Cijela Hrvatska čudila se što g. Mate Granić radi čitav sat pred Goranom Rotimom, no jedini mi otkrivamo da je to bilo zato jer je nepoznati stranački simpatizer mišjim ljepilom oskvrnuo polufoteljicu, pa ubogi voluhar nije imao kud nego motriti nas očicama i pričati.

RAT PROTIV IRAKA
Petak, HRT 2, 21.00
Četiri vijenca
Vjerovali vi ili ne, dogodilo se da je Goran Rotim na Prvom i na Drugom programu istodobno počeo čitati najavu drugog nastavka svoje uzbudljive i potresne serije o američkoj agresiji na Irak (radni naslov: Kako sam oprao kosu i bio neopisivo dosadan), ali nije daleko dogurao. U pola posla, negdje u drugoj minuti nestalo ga je, pa se može mirno zaključiti da je ovo bilo savršeno izdanje «Rata protiv Iraka». Nažalost, u savršenoj minutaži išlo je samo na Drugom programu na kojem su odmah poslije savršenstva počele uobičajene Vijesti, dok je Rotim i dalje ostao samo na Prvom, za sada.
Val panike koji je potresao Hrvatsku kad je isti program pušten na dva kanala istodobno malo se stišao. Analitičari ocjenjuju da je ukidanjem Rotima na Drugom programu poražena radikalna struja Bande crvenih flomastera, predvođena Jasnom Ulagom Valić i Damirom Matkovićem, potentnim čovjekom i urednikom koji hoće ukinuti «Glamour Cafe». Radikali su se povukli kad su im umjerenjaci obećali ukidanje splitske humorističke emisije «Po ure torture», što je u nedjelju navečer i ostvareno.
A kako je sve počelo? Na početku, nitko nije mogao ni slutiti da će večer završiti porazom radikala. Kad su gledanu «Željku Ogrestu i goste» s Prvog bacili na Drugi program, kad su sakrili da baš večeras idu prvi nastavci legendarno dobre «Obitelji Soprano» i «Dossiera X», izgledalo je da im ništa ne stoji na putu. A kad se otkrilo da je od gledljivosti (0 %) Rotimove emisije znatno viša njena gledanost (0.3 %), sreći nije bilo kraja, pa je u općem metežu netko u režiji dva put pritisnuo dugme s oznakom «Rotim» i istog je časa «Rat protiv Iraka» počeo ići na dva programa. Nakon nekoliko poziva gledatelja, koji su odgovorne pozdravljali izrazima nepriličnim žanru «i sve vas u studiju i režiji», bogobojazna Ulaga Valić malo se lecnula, a ostalo znate.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 22.40
četiri kaktusa
Tihomire, kakva je situacija, što se događa – pita voditeljica našeg dopisnika Ladišića koji i večeras, upornošću mazge, isporučuje uobičajenu senzaciju: antiameričke i antiratne demonstracije u glavnom gradu Jordana (koji se slično zove: Amman) jače su nego jučer, a i policija je bila još grublja. Nitko ne zna zašto Ladišić čuči u Ammanu i (aman!) javlja dosadne gluposti, čak ni specijalni Nacionalov agent ubačen u Bandu crvenih flomastera. Čim nešto saznamo, javit ćemo, nema potrebe za žurbom, jer Ladišić je u stanju mjesecima biti u Ammanu i sličnim žarištima kojima su se razmiljeli svi HRT-ovi reporteri u potrazi za ničim. Sanja Gvozdanović je u Londonu, Branka Šeparović u Kyotu, a najatraktivniji je ispao Željko Valčić koji je bio u Afganistanu dok nije objavljena senzacionalna najava da je «ekipa HTV-a ušla u Irak», poslije koje smo vidjeli slike stranih tv postaja i naš potpis: «telefonom Željko Valčić». Ljudi se kunu da je zvao iz govornice u Novom Zagrebu, što provjeravamo.
Vrhunac emisije bilo je gostovanje Josipa Vrhovca, Titovog tvrdolinijaša kojeg je prekrasna mlada voditeljica dirljivo predstavila kao čovjeka bogate političke karijere, ministra vanjskih poslova i do 1989. godine člana jugoslavenskog Predsjedništva. Super, tip ne samo da je 1971. godine uspio s Titom protiv Savke, nego je bio i jedan od onih koji su poznavali Miloševića. Čovjeka s tako oštrim okom za diktatore zapalo je pitanje o njegovim susretima sa Sadamom Huseinom, npr. 1979. godine. Već ste tada mogli primijetiti da je riječ o diktatoru, sugestivno reče ona, a preko tona rasprostrla se fotografija iz privatnog albuma, na kojoj su ekshumirani sugovornik, Sadam i Tito, za svakoga gledatelja ponešto, birajte sami svojeg diktatora.
Dragom gostu i poznatom demokratu Vrhovcu tada je Hrvatska televizija odvrtjela prilog Mislava Bage o američkim cenzorskim šapama nad ratnim izvjestiteljima, nekad i sad. Vi ste bili urednik i novinar, što kažete o ovakvom načinu izvješćivanja, glasilo je još jedno sugestivno pitanje, intonirano tako da je bilo jasno kako voditeljica očekuje oštru osudu cenzure i to iz pravih usta glavnog urednika i novinara, koji je to zadnji put bio prije četrdeset godina, u doba i u zemlji tada čuvenoj po demokratskim slobodama. Uslijedila je nova katastrofa, jer jedino što smo čuli od poznatog demokrata bilo je divljenje današnjem «tehnološkom napretku informiranja koje svako ubojstvo prenosi u našu kuću, naš stan, našu dnevnu sobu i mi više ne možemo govoriti to je neki daleki rat koji se nas ne tiče». Govoreći 40 godina stare fraze iz doba vijetnamskog rata specijalni demokratski gost demokratske Hrvatske televizije ispao je i veliki stručnjak za medije, sve u svemu pravi čovjek na pravom mjestu. S nestrpljenjem očekujemo iduće njegovo gostovanje i u strahu da štogod ne propustimo molimo za pravodobnu najavu.