Fermin Muguruza – ‘In-komunikazioa’ (Metak)

Masovne antiratne demonstracije u Europi izvukle su na ulice ljude vrlo različitih uvjerenja, od smjernih katolika koji slušaju glas razuma iz Vatikana do islamskih imigranata uplašenih glasinama da se u negdje tajnim ratnim planovima Bushovih jastrebova spominje i njihova domovina. Šarene povorke demonstranata vide se i na snimkama iz američkih gradova, no tamo su u prvim redovima uglavnom antiglobalisti već prekaljeni u sukobima s novim svjetskim poretkom. Njihova ikonografija možda podsjeća na mirovne marševe iz doba Vijetnamskog rata, ali ovoga puta prosvjedi ne završavaju pjevanjem “Give Peace A Chance”. Čak i veliki “clash” s policijom na anti-WTO skupu u Seattleu može izgledati kao dječja igra u usporedbi s pravim uličnim borbama u San Franciscu, gdje je u jednom danu uhićeno 1400 ljudi.

Bushov križarsko-naftaški pohod na Irak sigurno neće izazvati onako dramatične promjene u popularnoj glazbi kakve su se dogodile zbog Nixonove vijetnamske ekspedicije, ali savezništvo tek probuđenih pacifista i osvjedočenih antiglobalista ipak otvara širi prostor za muzičare otprije poznate po otvorenom suprotstavljanju političkom establishmentu nego za planetarne pop-zvijezde koje će nakratko odjenuti majice sa starim hipi simbolima. Kao radikalni zagovornici kulture otpora danas su vjerojatno najrazvikaniji Manu Chao i Asian Dub Foundation, no kako veliki publicitet i visoke tiraže nisu jedini pokazatelji stvarnog utjecaja na antiglobaliste iz “No Logo” generacije, pri vrhu ovog popisa svakako treba ostaviti mjesto i za Fermina Muguruzu. Ovaj baskijski kantautor s dubokim korijenima na španjolskoj punk sceni iz 80-ih napravio je prvi korak prema međunarodnoj afirmaciji preko albuma “Brigadistak Sound System”, na kojem je među ostalim gostovao i Manu Chao. Drugi album za europsko tržište “99.00 FM Dub Manifest” sugerirao je da je riječ o velikom potencijalu koji će ubrzo zaobići jezične barijere. Premda su pjesme otpjevane na baskijskom zvučale potpuno nerazumljivo, kult Fermina Muguruze se nakon “Dub Manifesta” proširio i do Zagreba. Ako se ostvari plan o njegovu gostovanju u “Močvari”, na programu “Punk Reggae Fiesta”, bit će to vrlo vjerojatno pun pogodak.

Novi album “In-komunikazioa” (izolacija) ispunjen je još zanimljivijom mješavinom reggaea, punka, hip hopa i drum ‘n’ bassa, a najbolje pjesme, poput “Armagideon Tenoreko Aztarnak”, mogle bi osvojiti barem svakog trećeg poklonika “Clandestina”. Prijevodi tekstova otisnuti na tri jezika otkrivaju da su ideje baskijskih separatista koje su bile donekle prisutne na “Dub Manifestu”, a osobito u kontroverznoj pjesmi “Diru Espaniol Zikina” (Prljavi španjolski novac), ustuknule pred ozbiljnim prijetnjama globalnom kataklizmom i to je još jedna točka na kojoj se susreću Fermin Muguruza i Manu Chao. Doduše, među njima ima i značajnih razlika. Dok se Manu Chao u studiju mnogo više oslanja na latino elemente i akustičarski instrumentarij, a tek na koncertima obnavlja punkerski background i žestinu Mano Negre, Muguruza je čak i u dopadljivim melodijama na samom rubu pop-produkcije uspio sačuvati autentičnu punk vibru. Koliko god su se američki i britanski neopunk bandovi pozivali na The Clash ili Sex Pistols, nitko se od njih nije mogao pohvaliti albumom koji toliko intenzivno miriše na pobunu kao Ferminova “In-komunikazioa”.

Bob Holroyd – ‘Without Within’ (Six Degrees / Trolik)
Engleski ambijentalni skladatelj Bob Holroyd zapažen je prije desetak godina zahvaljujući izvrsnom Coldcutovu remikserskom zahvatu na njegovoj kompoziciji “African Drug”, ali tek nakon transfera u “Six Degrees” s albumom “A Different Space” uspio je dokazati da ne pripada samo recentnoj produkciji elektronske glazbe. Na drugom albumu “Without Within” Holroydove etno-ambijentalne skulpture opet su postavljene negdje između Petera Gabriela i Briana Enoa, s tim da obrada “Games Without Frontiers” i nekoliko zanimljivih eksperimenata s afričkim ritmovima (“Rafiki”, “Re-awakenig the Spirits”) jasno pokazuju tko mu je od njih dvojice bliži. Ako Gabriel ikad poželi snimiti nastavak “Passiona”, ovdje će naći prilično pouzdanog suradnika.

Matchbox Twenty – ‘More Than You Think You Are’ (Atlantic / Dancing Bear)

Zbog trijumfalnog ulaska u američki rock mainstream s debitantskim albumom “Yourself Or Someone Like You” koji je do danas umnožen u više od 10 milijuna kopija i suradnje frontmana Roba Thomasa s Carlosom Santanom na planetarnom hitu “Smooth”, ime Matchbox Twenty dugo će se zadržati na listi najprofitabilnijih investicija diskografske industrije, ali rejting naglo pada čim se izvještaji o prodaji usporede s kvalitetom novog materijala. U 50 minuta njihova trećeg albuma ugurano je 12 pjesama koje White Stripes ili The Strokes vjerojatno ne bi htjeli odsvirati ni na tonskoj probi.

Sean Paul – ‘Dutty Rock’ (VP / Dancing Bear)
Na jamajkanskoj dancehall-reggae sceni ponuda je uvijek mnogostruko veća od potražnje, pa ambiciozniji lokalni hitmakeri neprestano vrebaju bilo kakvu priliku za prolaz na pop-tržište. Sean Paul se najavio izvrsnom pjesmom “Shout (Street Respect)”, premijerno objavljenom na kompilaciji “Tabla Riddim” iz Sly & Robbie produkcije i nedavnim britanskim top-5 hitom “Gimme the Light”, ali njegov drugi album ipak neće biti dostatan za priželjkivano nadmetanje sa Shaggyjem. Iako je Seanov studijski tim (Neptunes, King Jammy, Tony Kelly) priredio nekoliko vrlo efektnih dancehall-hip hop crossovera, “Dutty Rock” će teško zadržati pažnju slušatelja koji traži nešto više od seksističkih ekshibicija.

Zvjezdice:
Fermin Muguruza – 4
Bob Holroyd – 3
Matchbox Twenty – 2
Sean Paul – 3