U doba zalazećeg socijalizma svake su se godine u Večernjaku (gdje sam tada radio, pa se dobro sjećam) 12. ili 13. studenog pojavljivale kratke vijesti o tome kako je Stjepan Š. (53), ili Josip K. (55), ili netko njima sličan, na području neke zagorske, podravske, međimurske ili prigorske općine, miliciji prijavio da je na noćnom nebu vidio svijetleće kugle što su se micale u nelogičnim smjerovima i povremeno zaustavljale, pa onda približavale i udaljavale, da bi na kraju netragom nestale...

Drmanje direktora

Bilo je to doba totalitarističkoga komunističkoga mraka i boljševičkoga carevanja enološke nepismenosti, doba kad su spomenuti Štef i Joža još drmali "direktora", kozmički nesvjesni da se taj halucinogeni užas od vina nikako ne sljubljuje s hrskavom komarčom u pjenici od metvice i koromača, o prožimanju da ni ne govorim.

Svakoga Martinja, dakle, neki bi Štef ili Joža, Draš ili Pišta, obamro od netom krštenog otrovnog mošta, pa bi mu se ukazala neka takva kugla, leteća kravica, pajcek na dimnjaku, kuća naopak, ili štogod tome slično. Bile su to tipične vijesti pred polovicu studenog, smještene u novinsku crnu kroniku više zbog zezanja nego zbog ozbiljnih sumnji u prijetnju od metagalaktičke invazije. Emisija "Na rubu enologije", pretpostavljam, imala bi u ta doba sjajnu gledanost...

Strahovit teret

A što je desetljećima kasnije, ovoga Martinja, vidio Goran Habuš, netom "kršteni" gradonačelnik Varaždina? Očigledno - ništa. Kako na nebu, tako ni na zemlji. Pa je službenim audijem malo trknuo jednu svoju sugrađanku, oduzevši joj prednost na križanju. I postao strahovit uteg i svojoj stranci i njezinoj koaliciji, bez obzira na to što u toj prometnoj nezgodi nikome nije ni vlas pala s glave, niti je materijalna šteta bogzna kakva, vidjeli smo audija na televiziji, jedva da mu je registracija malo svinuta... A zašto je onda Goran Habuš postao strahovit teret i stranci i koaliciji?

Zato što je propustio priliku za anđeoski uzmak - za trenutnu ostavku na sve dužnosti i kandidature. Zato što je pružio priliku svim izbornim suparnicima da sad zbog njega mogu pljucati i po SDP-u i po IDS-u i po HSU-u, koji "direktora", ili što već, tog dana nisu nit pili nit mirisali, ili su barem uzeli službenog šofera. A o HNS-u, već debelo načetom zbog Čačićeve prometne nesreće, da ni ne govorimo.

Bljutavo & obeshrabrujuće

Goran Habuš; photo: Marko Jurinec/PIXSELL Je li se Habuš mogao ispričati naciji? Je li mogao reći "Da, pripit sam sjeo za volan, prekršio nekoliko zakona RH, užasno me je sram, inače to ne radim ali sad mi se dogodilo, ponijela me atmosfera i društvo. Stvarno mislim kako nije u redu da zbog te moje male nepromišljenosti stradavaju i Varaždin i moja stranka i Kukuriku koalicija"? Ne bi li nacija povikala "santo subito!", ne bi li Ivo Josipović na sljedećim predsjedničkim izborima dobio više no ozbiljnoga protukandidata, toga časnoga i pravednoga Varaždinca?

Ali ne, Goran Habuš ipak je samo prosječni hrvatski političar, njegovi svjetonazorski horizonti sežu tek do (ponekad rastezljivih, ponekad i ne) rubova stranačke stege, i nimalo dalje. Nakon konzultacija s mudrim i iskusnim vodstvom povukao se tek s liste za parlamentarne izbore, ali ne i s gradonačelničkog mjesta, baš kao da je pijan udario drugi auto negdje u Istri, na Iblerovom trgu ili pred mirovinskim zavodom, a ne u Varaždinu, gradu čiji su žitelji do Martinja u ogromnom postotku mislili da je Habuš baš jedan častan i pravedan mladi gospon. Prilično je izvjesno da takvu odluku nije donio sam samcat, što znači da su i stranka i koalicija pristale - s dozom gađenja, doduše, ali ipak - ponijeti dio njegove osobne krivnje (koju on sam priznaje, vidimo, tek napola) i dio optužbi što su odmah krenule pljuštati sa svih strana. Bljutavo je to, i obeshrabrujuće.

"Piškit ću - kakit ću"?

Bljutavo mi je citirati Ivu Sanadera, ali nije li im on još prije nekoliko godina postavio dijagnozu: "Piškit ću - kakit ću"?

I obeshrabrujuće mi je to što se takva dijagnoza, u svoj svojoj punini, pokazuje točnom baš sada, niti tri tjedna prije izbora koji bi glasnim i energičnim kukurikanjem navodno trebali označiti novo svitanje za Hrvatsku.