LATINICA
Utorak, HRT 2, 12.45
vijenac
Ministrica Antičević počela je pričati o formiranju Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, zato jer je prvi govornik u emisiji (Denis Kuljiš, novinar «Globusa») vrlo plastično, s dokumentićem u ruci, dokazao da vlada nema nikakve volje da osnuje taj USKOK tako da bi on lovio kriminalce. Ministrica je, onim svojim simpatičnim načinom osobe silno pogođene činjenicom da jedino ona sve zna, a svi drugi iritantno malo, zaustila o teškim poteškoćama: kandidate za lovitelje treba provjeravati na sve načine, čak im gledati i imovinske kartice. Pokušavajući nekoliko puta, upozorenjima da svojim predavanjem vrijeđa inteligenciju svih koji je slušaju, Kuljiš je konačno došao do riječi kad joj je rekao «Vi stalno nešto meljete o nekakvim imovinskim karticama».
Nakon ove uhu izuzetno ugodne intervencije, u daljnjem tijeku emisije, ministrica se nekamo zagubila, iako joj je tijelo (vidjeli smo) ostalo u polufoteljici od bijelog skaja. Bio je to dobar znak za emisiju i zaista: dobili smo još jedno dramatično i napeto izdanje «Latinice». Od predstavnika države vidjeli smo samo još glasnogovornika MORH-a, g. Denkovskog, kako u prilogu novinarke Mirke Majoli (najpotresnijem u emisiji) nema što reći o dvojici časnika koji su silovali djevojku, ali zapravo nisu, jer sudski proces se odugovlači već devetu godinu. Žrtvi je nuđeno mito da promijeni svoj iskaz, tj. da laže da je bila pijana, a i priopćeno joj je da dira u osinje gnijezdo, jer sumnjiči ljude za koje se zauzima general Bobetko.
Pitanje za gledatelje bilo je jeste li ikada nekoga podmitili. Nas 79% učinilo je to zato jer je to jedini način da istjeramo pravdu i jer je to uobičajena praksa, a nas 21% nismo nikada nikoga podmitili zato jer se to protivi našim moralnima načelima, a i nismo baš pri novcu.

POLITIČKA KUHINJA
Srijeda, OTV, 21.11
kaktus
Ako su Englezi klonirali ovcu, Hrvati su čovjeka i to ni manje ni više nego Minju Cvitkovića, novinara krupnog formata (vidi sliku) koji radi na bivšem Radiju 101 i na tv. To jedan čovjek ne bi mogao, a zašto ne bi, zato što naš Ovca Dolly jedan dan (utorak ujutro) na radiju sudjeluje u izrugivanju onih koji govore «prvi travanj», a drugi dan (srijeda navečer) na tv i sam svečano govori «prvi travanj», kao da je vrhovni lektor nacionalne tv. Netko ponesen fenomenom katastrofalnih prelaza kadrova Stojedinice (Hloverka Novak Srzić, Željka Ogresta) na televiziju, mogao bi pomisliti da isti čovjek u utorak ujutro govori april, a u srijedu navečer travanj, ali nema smisla robovati teorijskim tlapnjama kad je pred nama vrhunski rezultat hrvatske znanosti: klonirani čovjek.
Klonu, a ne Minji, možemo spočitnuti odvratno ponašanje za stolom: oblizuje prste kao dr. Asim Kurjak, umjesto da ih lijepo obriše bilo čime. Dalje ne bismo, iz pukog poštovanja prema donatoru.

META
Subota, Nova Tv, 22.55
vijenac
U skladu s istinom da iznimka potvrđuje pravilo osvanula je u «Novim motrištima», točnije u «Metastazi» (skraćeno: «Meta»), priča o krađi slika iz Banskih dvora. Nije to bio zapisnik s policijske konferencije za novinare, kakav je te večeri uobičajeno osvanuo u Dnevniku HRT-a, nego prava pričica nastala neforsiranim isticanjem činjenice da je narkoman ukrao slike od vlade koja je donijela program za borbu protiv droge i ništa od tog programa ostvarila nije. U priču je sjajno sjela i mala montažna bravura: slika ploče s pravim imenom ulice (Freudenreichova), koje je netom uzalud gađala gđica Zinka Bardić pred novinarima: «fr-fri-fre-fro-frojndlihova-frojndlihova ulica!»). Autorica priloga je Ivana Ivančić, da, ona ista novinarka koja govori «razočarenje» (27. ožujka) u emisiji voditeljice Jelene Buljan koja je rekla deset tisuća, umjesto deset milijuna kuna (3. travnja), i do danas se nije ispričala. Ako je i bilo nekih primjedbi, sada im je sve oprošteno.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Kaktus
Umjesto da govore o bilo kojem određenom zagrebačkom problemu, tri novinarske žive sile oboružane jedino kvaziciničnim osmijehom pokušale su demonstrirati moralnu superiornost nad zagrebačkim dogradonačelnikom Milanom Bandićem. Umjesto da lažljivost političara shvate kao apriornu stvar (nešto što ne treba dokazivati), troje naših mudraca upustilo se u prazne priče koje smo davno čuli. Te on je rekao ovo ili ono, obećao to i to, a sve to skupa nije bilo istina, kažem ja, Aleksandar Stanković, ja Romana Kovačević i ja Tatjana Munižaba.
Budući da je Bandić bez po muke razoružao ovu trojku i učinio je smiješnom, u pomoć je pozvan još jedan neosporni moralni autoritet i omiljeni narodni vođa (bivši komunistički šef Slavko Šajber), snimljen u biografskom prilogu Hrvoja Hrengeka, poznatog istinoljupca i velikog bivšeg tv urednika Meridijana 16 i raznoraznih Vijesti.
Novinarka Andrea Zeljak, autorica drugog priloga o Bandiću (onog u kojem je falsifikat o Radeljakovu stanu na Cvjetnom trgu), vjerojatno se pojavila umjesto Hrengekove prezauzete i prepouzdane suradnice i uredničke kolegice Mirjane Lovrić, autorice nezaboravno istinoljubivog priloga o korisnosti cigareta Tvornice duhana Rovinj i štetnosti pušenja smotki od ljekovitog bilja, objavljenog u Meridijanu 16 dok ga je još uređivao neustrašivi i nepotkupljivi Hrengek.
Prezauzeti velikan i jubilarac Stanković (ovo mu je stota emisija), opterećen 24-satnim namještanjem osmijeha kojim će satrti Bandića nije imao vremena čak ni pogledati Zeljakičin prilog, a kamoli prošli broj Nacionala u kojem je slika dogradnje koju je udovac Ene Begović izveo na ravnom krovu zgrade na Cvjetnom trgu. To je sedmi kat, pa se fotoreporterka Nacionala, očito, pentrala na visoku susjednu zgradu ili na Gornji Grad, kako bi vidjela ono što snima. Kako je notorna je stvar da na HRT-u snimateljske poslove masovno rade visokokvalificirani kadrovi (tapetari, šloseri, automehaničari), to se ovim vrhunskim profesionalcima nije dalo ići niti do pola Bogovićeve, nego su kameru užgali u podnožju zgrade kroz koju se prolazi u kino «Zagreb». Djelovali su otprilike s pozicije zadnjeg reda stolova kafića na Cvjetnom trgu, umjesto da sjednu svega pedesetak metara dalje, u prvi kafić u Bogovićevoj. Njihovu krasnom poslu, pridružila se urednička genijalnost g. Stankovića i maksimalni profesionalizam suradnice mu Zeljak, pa je rezultat bio snimka zgrade na kojoj se uopće ne vidi Radeljakov stan i objektivno optužujući glas vjerne suradnice: «S ovog balkona pruža se prekrasan pogled na trg u strogom središtu grada, taj pogled je Josipu Radeljaku omogućio Milan Bandić». Možda je Milan Bandić stvarno nešto omogućio rečenom udovcu, ali minimum pristojnosti zahtijevao bi da se spominjani «balkon» prikaže dragim gledateljima, nema veze što na ravnom krovu ne može biti nikakvog balkona i što se na HRT-ovu remek djelu počinjenom iz žablje perspektive od inkriminiranog stana vide samo jedva primjetljivi vršci bilja posađenog uz ogradu.
Ne sumnjamo da je prezauzetom Stankoviću bila dostavljena prava straničica «Nacionala», jer slavljenik se na kraju emisije zahvalio na svoj profinjeni način («jabise zahvalio svima», pa je stao i ne znajući što i kako dalje, brzo se snašao: «posebno ljudima iz novinske dokumentacije»). Jedno je ipak za svaku pohvalu. Trebalo je imati dara pa naći način da se stilski zaokruži emisija u kojoj se novinarke i voditelj na prazno, bez i jednog dobivenog verbalnog duela, cinično kese Milanu Bandiću. Stanković je tu malu kreativnu poteškoću riješio genijalno: objavljivanjem slike s Cvjetnog trga na kojoj nema ničega, ali se zato bezočno laže da ima.

VESLANJE: OXFORD – CAMBRIDGE
Nedjelja, HRT 3, 21.15
vijenac
Veslači Marko Banović i Ninoslav Saraga (plus mlađahni Tomislav Cvitković koji skoro da uopće nije smetao) komentirali su utrku osmeraca. Obojica su vrhunski hrvatski veslači sa svjetskim rezultatima i renomeom koji iz njih proizlazi. Posebna poslastica njihova komentiranja jest to da oba ova akademska građanina imaju vrlo konkretna iskustva s utrkama osmeraca na Temzi. Marko Banović je 1995. godine bio član pobjedničkog osmerca Cambridgea, a Ninoslav Saraga je prošlog mjeseca na Temzi sudjelovao u internacionalnoj utrci osmeraca. HRT dobro učinila da za svaki prijenos veslačkih natjecanja, uz svojeg novinara, angažira i veslače. Svi koji su ikada gledali košarku znaju da prijenos utakmice bez komentara Ace Petrovića, samo s glasom starog Slavka Cvitkovića, nije prava stvar.