Uf! Sjedila sam u onom kafiću, tamo gdje su stolice i stolovi boje sladoleda, ma tamo gdje se može naručiti šampanjac na čaše, pa sam pila šampanjac, sama, pa je došla Ela. Pitala me šta ti je to, ja sam rekla poster, Ela je rekla, pokaži, ja sam odmotala, bilo bi bolje da nisam. I Ela je pila šampanjac, zrak iznad našeg stola boje maline bio je pun mjehurića ili mi se tako činilo, nos sam držala iznad uske čaše, Ela je gledala u poster. Ti nisi normalna, rekla je, što je to? Poster, rekla sam, Einstein. “Albertu Einsteinu l933. godine nije pomoglo ni to što je bio najpoznatiji fizičar svih vremena, domovinu je morao napustiti samo zato što je bio Židov, prestanimo se praviti ludi…”

Zašto mi čitaš, rekla sam, znam tekst. Nisi normalna, rekla je Ela, nakon sto godina opet moramo čitati što se događalo Židovima… Slušaj, čula sam svoj glas, to je samo poster, p o s t e r, volim Einsteina, ne zato što je Židov nego zato što je raščupan, djeluje mi veselo, moderno, otkvačeno… I drugi su raščupani pa nemaju svoj poster, sve je to propaganda, jesi li kad razmišljala koliko je tisuća cigana u isto vrijeme pretvoreno u dim i sapun, gdje su posteri s raščupanim ciganskim glavama, zašto nisi kupila cigansku glavu… Slušaj, rekla sam, subota je, pijemo šampanjac, nisam išla gradom u lov na židovsku glavu, kupila sam Einsteina, sviđa mi se jer je… Raščupan, rekla je Ela. Da, rekla sam ja. Okej, Ela je raščupala dvije dlake na glavi, evo, i ja sam raščupana, zašto moja glava nije na posteru? I ja sam prošla kroz rat, ostala sam bez posla, nemam tri kune u džepu, stigle su mi kartice i kredit za auto, frižider mi je prazan, otići ću u Njemačku čistiti zahode, gdje je plakat, gdje je tekst, “Eli nije pomoglo ni to što je jedna od četiri milijuna, morala je napustiti zemlju samo zato jer je siromašna…”

A gdje je plakat s glavom mlade moskovske kurve koja govori, i ja imam pravo na rolex! A gdje je glava mladog Albanca koja pluta na Jadranskom moru i pita, gdje je Italija, a gdje su glave bosanskih kurvi koje u zagrebačkom stanu pitaju, gdje su nam pasoši, zašto nas jebe policija, a… Slušaj, rekla sam, nemoj miješati kurve i Einsteina, trebao mi je poster, njime ću pokriti komad zida, Einstein je svjetski lik, ne želim zidove pokrivati glavama bezimenih kurvi… Poster je poruka, komad papira na zidu je životni stav! Židovi jesu bili žrtve, ali nisu jedini. Ima još žrtava, ali te žrtve nemaju love pa se ne snimaju filmovi, ne tiskaju posteri, pola Afrike će umrijeti od side, milijuni umiru od side, a kad se snimi film o sidi, onda je to film o dva b i j e l a pedera od kojih jedan umre, a drugi jebe dalje. Na filmu je sida bolest b i j e l i h pedera, kužiš? Ne, rekla sam i uvukla nos u duguljastu čašu, neka mi šampanjac miluje nos, ne volim frke, subotom. Kažem ti, sve na ovom svijetu je manipulacija.

Prije sto godina svi su morali mrziti Židove, danas svi moramo mrziti Muslimane. Stalno moramo nekoga mrziti, pa onda, nakon sto godina, papirnatim glavama bivših žrtava slati poruku, mi smo civilizirani, mi smo protiv nepravde, mi smo protiv nasilja! Kad ćemo se opustiti, kad ćemo postati normalni?! Zašto urlaš, rekla sam, nikoga ne volim, ne miješaj komad papira sa sudbinom svijeta. Vidiš tamo onog klinca? Vidjela sam ga, pio je kavu. Crna kosa, crna, kožnata jakna. On studira s mojom Kikom. Šutjela sam, okej, klinac studira, neka studira. Jednom se tuširao s dečkima s faksa, vidjeli su da je obrezan i… Majko moja, pomislila sam, zašto to moram slušati, koga briga da li je onaj klinac tamo obrezan ili mu je kožica nedirnuta, baš me briga, subota je. Kakve to veze ima, molim vas još dvije čaše šampanjca, rekla sam konobarici koja je imala goli trbuh. Ima, ima, Eli su se krijesile plave oči, ima, svi su mislili da je Musliman, iako se zove Mirko i Pavelić, kužiš? Konobarica je donijela šampanjac. Kako ne kužiš, danas moramo skidati muškarcima gaće, prepoznavati Muslimane i bježati od njih kao nekad od Židova, to je t r e n d. Ništa ne znam o tom trendu, pij, rekla sam. Manipulacija, manipulacija, vrištala je Ela. Ljudi su nas gledali, aj se smiri, to sam promrmljala. A nije Musliman, obrezan je jer je imao fimozu. Što je fimoza, pitala sam. Ne znam, nešto vezano uz kožicu, uglavnom, nekima se to mora obrezivati, trebao je studirati u Americi, odlično igra košarku, sve mu je propalo jer bi Ameri postavljali pitanja, zašto mu je kožica kraća, Muslimani su postali Židovi…

Uh, rekla sam, Ela, subota je, zašto moramo razgovarati o kožici s kurca mladoga gospodina? Zato što ne kužiš da si nasjela. Jučer Židovi, danas Muslimani, prodaju nam neprijatelje i žrtve, želim mrziti koga ja hoću, istina je samo jedna. Što je istina, pitala sam. Istina je da će se Jadransko more pretvoriti u rusku naftnu mrlju po kojoj će plutati američki tankeri i hrvatske mrtve ribe, naši će gradovi postati američki bordeli a kćeri američke kurve, naša će djeca izrađivati tenisice Nike za kunu po satu, to na posteru neće osvanuti! Istina je da će sida pobiti Afriku, a upala pluća Kinu i Indiju, nikad nećemo znati tko je sve te ljude pobio i nikad njihove žute i crne glave neće postati poster! Istina je da su nam Muslimani, trenutačno, jedini planetarni neprijatelji jer tako hoće Ameri, ali postera s tim tekstom nema! Istina je da smo i ti i ja žrtve, da nam nema spasa, da se radi o danu ili mjesecu kad ćemo krepati od gladi, bolesti ili tuge, a naše glave neće ni nakon sto godina postati poruka na komadu papira! Aj, gucni malo, rekla sam, subota je.