Objavljeno u Nacionalu br. 388, 2003-04-22

Autor: Ivan Starčević

Vijenci i kaktusi

Hardver još nije «sklopovlje»

U anketi koju je u Hrvatskoj provela ugledna međunarodna agencija IS (International Statement) korisnici računala su na pitanje «što je sklopovlje» u 60 % slučajeva nadrljali psovku ili prostačku poruku na račun jezikoslovaca

OBRAZOVNI PROGRAM: JEZIČNI PETAK
Petak, HRT 1, 10.05
Četiri kaktusa
Dva perverzno u jednoj (jezikoslovca u emisiji) tvrde djeci i nama ostalima da je «sklopovlje» vrlo dobar termin za «hardware» i da je prilično dobro prihvaćen. Jedan je dr. NN iz *ske županije, a i drugi se tako zove. Nema smisla navoditi im imena, kad nisu oni sami izmislili ni «sklopovlje» ni «očvrsje», a ni «strojevinu». Budući da se još nije rodio fin čovjek koji bi bez grohota izgovorio Trbovlje, tj.sklopovlje (očvrsje, strojevina), umjesto prostačkog hardver, očito je da je tu genijalnost kojom bi se ponosio praotac svih naših termina Šulek (Bogoslav, rođen 1816.), izmislila cijela četa današnjih lingvističara, jer ne rađa se sam Šulek baš svakih dvjesto godina, treba malo i pričekati.
Tolerantan čitatelj ovih redaka može biti bez brige. Nama je poznato, jer to se radilo u komunizmu, da nema smisla napadati sirote riječi. Zato ćemo se, da suzbijemo žestok osjećaj prikraćenosti, iživljavati na proizvoljnoj tvrdnji dvojice poznatih nn-ovaca iz *ske županije da su sirotice, bebe male (imenom Očvrsje, Strojevina i Sklopovlje), sigurno kroče u svijet odraslih i polako istiskuju zločinca koji se zove Hardware. Istina je potpuno suprotna i evo kako zapravo stoje stvari. U anketi koju je ugledna međunarodna agencija IS (International Statement) provela za Nacional korisnici računala su na pitanje «rabite li riječ sklopovlje» u 60 % slučajeva nadrljali psovku ili prostački neduhovitu poruku na račun jezikoslovaca (najčešće «nabijem ih na hardver», ili slične balkanski seksističke nedvosmislice).
Dvanaest posto je kao odgovor upisalo «molim!?», osamnaest posto je poderalo anketni listić, šest posto nije bilo kod kuće kad su im naše studentice pokucale na vrata, a kad preostalih četiri posto nije htjelo otvoriti vrata, nego se samo deralo kroz okance (u Zagrebu zvano kukrl) «nemamo mi televizor» i «odjavili smo televizor, bovasje Bobi Maroti», Nacional je odbio rezultate ankete i naručio novu. Ugledna međunarodna agencija IS tada se poslužila konvencionalnom metodom telefonskog dodijavanja uzorku od šesto Hrvata i službeni rezultati su: 99% anketiranih sluteći neko zlo izjavljuje da ne posjeduje kompjuter/kompjutor (također ni računalo, toplu vodu, kupaonicu, a niti kotlić u WC-u), što su podaci nešto malo radikalnije prepisani iz najnovijeg popisa stanovništva, pa se u agenciji IS računalo da će ih naručitelj lakše progutati. Lepeza odgovora kod preostalih jedan posto anketiranih (sve listom urednih vlasnika kompjutora, s prijavljenim softverima) rasprostrla se od potpuno pristojne negacije sklopovlja, očvrsja i strojevine do već dobro poznatih psovki i razmetljivih prijetnji hardverom.
Dok ovo pišemo, u Nacionalu je internom kontrolom, koju je oformila zgranuta skupina urednika, ustanovljeno da je agencija IS samo paravan (engleski: front) za nove sumnjive djelatnosti javnosti otprije poznatog I.S-a (Ivana Starčevića!?). Tobožnja telefonska anketa zapravo je rezultat krivo protumačenog neformalnog razgovora kojeg je sumnjivac vodio sa samo jednim čovjekom (serviser I.G., adresa u uredništvu), a taj ne zastupa mišljenje 600 ljudi, nego dnevno lomi jedan šrafnciger (odvijač/izvijač) održavajući 600 kompjutera. Zaključeno je, u skladu s općeprihvaćenim etičkim normama povjerenstava u Hrvata, da se porazni rezultati istrage ne objavljuju i da se suradnja s Agencijom nastavi.
I eto tako, ipak se na Veliki Petak Velikog tjedna naše male tv dogodilo nešto veliko. Velika laž da se «sklopovlje» udomaćilo ostala je nedemantirana. A kad se nije uspjelo demantirati izravnu tvrdnju, šanse za obračun sa sofisticiranijim jezičnim iskazima jednake su nuli. U četvrtak popodne, dan prije parade dvojice jezikoslovaca iz *ske gubernije, sportski reporter SB (ne bojte se, nije to agencija nego Stjepan Balog), iz Splita je, prenoseći nogomet Hajduk – Varteks, rekao da je Hajduk, nedavnom pobjedom protiv Dinama, «vratio zanimljivost domaćem prvenstvu». Da ne dužimo: hoće se reći da je niz sramno loših nogometnih utakmica, u kojima igrači nemaju sape ni za metar-dva pravog trčanja, zapravo jedna užasno zanimljiva stvar, pogotovo sada kad joj je, jednom misteriozno ukradena draž, napokon vraćena. Ni četrdeset tisuća uglednih međunarodnih agencija, s isto toliko pouzdanih anketnih metoda, ne će uspjeti sa svojim podlim pitanjem «slažete li se sa Stjepanom Balogom». Nema veze što hrvatsko nogometno prvenstvo nikad nije bilo zanimljivo. Suočeni s nepobjedivim virtuozitetom formulacije o vraćenoj zanimljivosti, naravno da će anketirani odgovoriti «naravno da se slažemo». Takvi su naši ljudi, sve su spremni progutati, samo da sklopovlje ne postane hardver i obratno.

MERIDIJAN 16
Petak, HRT 1, 23.06
Kaktus
Papiri pokojnog ministra obrane Gojka Šuška moraju ići u Haag, a poštar je Ivica Račan. Jedan drugi Ivica, voditelj Ivica Đuzel, obraća se istarskom političkom veleumu i saborskom zastupniku Damiru Abelu: «Ima li Hrvatska uopće izbora ili će morati kleknuti da bi ušla u Europsku uniju?» Umjesto klečeći, Đuzel je pitanje postavio stojeći pred videozidom na kojem se vidjela glavurdica upitanog na pozadini grada Rijeke, tj. riječkog Korza iliti promenade. Naravno da RH ne će morati kleknuti, odgovorio je g. Abel, jer zakon o suradnji s Haagom donio je Sabor još davne 1996. ili neke druge godine (nemojte me sada hvatati za riječ).
Ne želeći polemizirati s Đuzelovim pokušajem kontaktiranja s Ivićem Pašalićem, mi neutralni gledatelji možemo mu zamjeriti jedino nedosljednost u izvedbi. Samo to i ništa više. Pitanje je, dramatično, Đuzel postavio na kraju razgovora, što je u redu, ali nikako nije u redu da pritom nije kleknuo. Jedan zastupnik klečeće Hrvatske, kakav je u tom trenutku (iz nepoznatih razloga) bio Đuzel, morao bi i sam kleknuti, inače nikad mi u EU. Od RH se ne očekuje donošenje europskih zakona i propisa, smatra naš narodni junak deseteračke pjesme o kriminalcima, nego samo da klekne. Ako tu malu žrtvu nije u stanju prinijeti čak ni gorostas Đuzel, od koga ćemo učiti. Naravno, od tog istog šušljetavog Ivice Đuzela, to je poruka. Dok on stoji, ni Hrvatska ne će pokleknuti.

TKO ŽELI BITI MILIJUNAŠ
Nedjelja, HRT 1, 20.10
Kaktus
Sve je bilo u redu kao i obično i sve za vijenac: i voditeljica Tarik (hrvatski: Danica Filipović) i rasvjeta, čak i pitanja, jedino s kandidatima nismo večeras imali sreće. Nastupali su pretežno nezanimljivci ili antipatikusi koji bi čak i dobrog brata Dudu Bonaventuru mogli natjerati na grešne misli. Na primjer: ovom brkatom ne da ne želim da dobije neki novac, nego ni da živi, a kamoli što drugo. Naravno da su sve to stvari koje nisu u moći organizatora. Možda je loto za osamnaest milijuna kuna sada osamnaest draži svim onim dobro držećim mamicama, možda je on otjerao bucice debeljucice koje bi piljile u finog Tarika (turski: Danica), a on bi fingirao udvaranje, jer je fin. U svrhu uspostave svih starih dražesti Tarikova «Milijunaša», neka odbjeglica trebala bi što prije pokupiti 18 milijuna kn i vratiti se po još jedan. Uz jedini uvjet: da HRT sama unaprijed ne otkrije mogućeg dobitnika, kao što je to sam Goran Milić svojedobno učinio u slučaju onog liječnika. Sada je student iz Zadra dogurao do pitanja za milijun, što ćemo vidjeti za otprilike mjesec dana i HRT se strašno čudi i ljuti što su novine to objavile već sada. Ne ćemo ulaziti u to tko je prije počeo (Goran Milić ili Jutarnji list), jer puno je zanimljivije koliko je emisija vrijedna HRT unaprijed nasnimila. Da li za mjesec, godinu ili dvije? Prokleta marljivost. Ona će i opet oduzeti svaku čar nepredvidljivosti u našim malim životima, a nigdje nekakvog Stjepana Baloga da je vrati.

HOKEJ: HRVATSKA – ESTONIJA
Nedjelja, HRT 3, 20.00
Kaktus
Sve utakmice Europskog prvenstva u hokeju održanog u Zagrebu prenosio je monopolist Mićo Dušanović, ne zna se zašto. Vjerojatno je on jedini uspio naučiti pravila u zadanom roku (dvije godine), čime ne mislimo reći ništa ružno na račun obujma njegove glave. Fizički izgled g. Dušanovića, kao što smo nešto kasnije vidjeli u izravnom javljanju «iz našeg improviziranog studija» ravno u noćašnju emisiju «Sport danas», zaslužuje svaku civiliziranu pohvalu. Nigdje trbuha, ravan kao daska, čovjek je popravio ono što se dalo. Ono što g. Dušanovića diskvalificira za njegov posao (lice, glas, pokroviteljski ton) ostalo je isto, ali nemojmo u ovaj sveti čas dirati u neprikosnovene kriterije za ulaz u sportsku redakciju HRT-a. I u njegovu slučaju oni su do u detalj poštovani, pa svaka kritika bilo čega što sportski novinar učini ostaje bez temelja.

Vezane vijesti

Tarik Filipović: Najviše volim trošiti novac na svoju ženu

Tarik Filipović: Najviše volim trošiti novac na svoju ženu

“Voditi kviz još uvijek mi je veliki izazov i nadam se da publika to osjeti. Osim toga mi je i veliko veselje jer ta voditeljska forma zadovoljava… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika