20.11.2011. / 08:04

 

Okupirajmo mrežu

Naš je Internet raj za potrošače, ali pakao za građane

Salman RushdieSalman RushdieŠto bi George Orwell pomislio o Facebooku? Zapravo ništa: kompanija bi mu vjerojatno deaktivirala račun. U najboljem slučaju, rekli bi mu neka skenira prvu stranicu putovnice i vrati se kao Eric Blair.

Kada je riječ o pseudonimima, Facebook je ravnopravniji od ranog Sovjetskog Saveza. Možete biti bogati ili slavni ili progonjeni, ali ako ne koristite svoje pravo ime pri registraciji, tražite nevolje - a Facebook će vas mučiti s kafkijanskim užitkom. Prošle je godine zamrznuo račun zatvorenom ruskom oligarhu Mihailu Hodorkovskom, tražeći ga da e-mailom pošalje - iz zatvora u Sibiru! - kopiju osobne iskaznice. Što im je on skrivio? Ništa. U skorije vrijeme, Salmanu Rushdieju rečeno je da može postojati na stranici samo kao Ahmed Rushdie - ili se prepustiti životu u virtualnoj anonimnosti negdje drugdje. Facebook je na kraju popustio - ali tek nakon što je Rushdie proglasio rat Marku Zuckerbergu. Na žalost, nemaju svi tu mogućnost.

Čini se da kompaniju ni najmanje ne zabrinjava što stajalište Facebooka prema pseudonimima možda učvršćuje autokratske sustave. Dapače, kinesko izdanje „Facebook revolucije" ima sve značajke antirevolucije: Facebook se našao na meti kritika zbog deaktiviranja računa poznatog internetskog aktivista koji se služi pseudonimom Michael Anti. U Egiptu je Facebook došao opasno blizu potkresivanju krila budućih revolucionara zamrznuvši Facebook stranicu koju je pokrenuo Googleov direktor Wael Ghonim koji je, dakako, također koristio pseudonim.

Naravno da svaka kompanija ima pokoje glupo načelo i Facebook tu nije iznimka. Međutim, njegov stav o pseudonimima više je od glupe politike. On je bitan dio Facebookove štetne vizije budućnosti Interneta, gdje privatnost - prije negoli teško zarađeni novac - postaje glavna valuta. A monetarnu politiku Facebooka pokreće samo jedna jednostavna ideja: možete se ili odreći svoje privatnosti i prigrliti svijet obilja zabave - ili se možete boriti da je zaštitite i riskirati život u oskudici zabave. Izbor je vaš.

To ne znači da je privatnost loša valuta. Naprotiv, ona može kupiti proizvode koje novac ne može. Što se može usporediti s naizgled beskonačnim arhivima glazbe dostupne na streaming servisima kao što je Spotify? Ništa - ali pokušajte doći do njih bez Facebook računa i nećete daleko dospjeti: Spotify zahtijeva da novi korisnici već imaju postojeći račun na Facebooku - koji ne mogu dobiti ako se nisu spremni registrirati na Facebooku svojim pravim imenima! Tako anonimno slušanje glazbe postaje devijantno; ono postupno može postati i tehnološki otežano i skupo. Anonimno čitanje još ne izgleda devijantno - ali stvari će se promijeniti kako sve više zaobilazimo javne knjižnice i počinjemo posuđivati knjige s Amazona i Barnes&Noblea. Prvi nikada ne bi ni pomislio prodati naše podatke trećim stranama; drugi bi to učinio bez razmišljanja. U stvari, darovali bi nam kupone jer dijelimo svoje čitalačke navike s drugima.

Sve je ovo dio velike pogodbe Silicijske doline kojom se potrošnja želi umrežiti i učiniti maksimalno transparentnom. I to funkcionira: i prečesto kupujemo stvari koje su nam preporučili naši online prijatelji - i odmah im govorimo što smo kupili, stvarajući petlje povratnih informacija zbog kojih se pojmovi poput „upadljive potrošnje" čine nedostatnima. U ovoj novoj ekonomiji bogatoj podacima, servisi poput Facebooka pojavljuju se kao moćni posrednici koji prate naše najintimnije misli, tjeskobe i težnje - od kolijevke do groba - i koji te intimnosti unovčavaju kroz ciljano oglašavanje. S obzirom na njihovo polje poslovanja, društvenim mrežama trebaju korisnici s lažnim imenima isto koliko i bankama treba bezvrijedna imovina: takvi korisnici zahtijevaju skupo održavanje i tjeraju unosne poslovne partnere. Nikome neće nedostajati.

Dok se vjekovna bitka između građana i potrošača seli online, postaje moguće razaznati obrise Interneta optimiziranog za potrošnju. Taj je Internet u potpunosti transparentan (npr. sve naše aktivnosti su promatrane, zabilježene i analizirane s ciljem predviđanja našega budućeg ponašanja), visoko učinkovit (npr. sve nam je organizirano i pohranjeno; sve je moguće pronaći u roku od nekoliko sekundi) i izuzetno pouzdan (sve je međusobno povezano, ali i zaštićeno; cyber kriminal nestaje zajedno s pseudonimima).

On je također opresivan, dosadan i nepodnošljiv. Raj za potrošače, ovaj je Internet ujedno i pakao za građane. Naposljetku, zašto se truditi preporučiti primjerak „1984." Ericu Blairu ako se George Orwell ne može uključiti kako bi je promovirao? (A mora je promovirati: malo si modernih autora može priuštiti da ignorira Facebook - za mnoge je to prvo i jedino odredište njihovih jeftinih, tužnih i gnjevnih virtualnih književnih turneja.)

Vrijeme je da građani iznesu jasnu viziju građanskog Interneta koji bi se mogao natjecati s prevladavajućom korporativističkom vizijom. Želimo li očuvati anonimnost kako bismo pomogli disidentima ili je želimo eliminirati kako bi korporacije prestale brinuti o cyber napadima? Želimo li izgraditi novu infrastrukturu nadzora - nadajući se da će to dovesti do boljeg iskustva kupnje - koju će zloupotrebljavati podataka gladne vlade? Želimo li poboljšati prilike za čudesna otkrića, osigurati izlaganje novih i kontroverznih ideja, maksimalno povećati svoju sposobnost kritičkog razmišljanja o onome što vidimo i pročitamo na Mreži? Ili želimo sagraditi kompjutere koji će u naše ime provoditi samostalne pretrage - samo da bi nam uvalili najnovije prilike za povoljnu kupnju, preporučili restorane u susjedstvu i nahranili nas jednim odgovorom umjesto mnogih? Želimo li da Internet pamti sve što se događa online ili želimo uvesti buku i raspad u svoje digitalne arhive dok - zajedno s nama - stare? Oni koji vide Internet kao divovski digitalni Searsov katalog ne žele takav raspad - ali oni među nama koji ga vide kao nepotpuni dnevnik nesavršene civilizacije zasigurno će to dočekati s dobrodošlicom.

Neobično, političke institucije potrebne da bi se takva građanska vizija sprovela u djelo oblikuju se čak i prije uspostave neophodne ideologije; izborni uspjeh Piratskih stranaka diljem dijela Europe ohrabrujući je znak. No, većina takvih pokreta istodobno je preradikalna i nedovoljno radikalna. Ne moraju samo geekovi i tehnološki potkovana mladež dobro razmisliti kako bi trebao izgledati alternativni građanski Internet; da bi takve vizije imale ikakvog utjecaja na društvo, one moraju potjecati od (i uključivati) daleko šireg opsega stanovništva. A rasprave se ne mogu fokusirati isključivo na trnovita pitanja reforme autorskih prava i legalizacije dijeljenja datoteka - što je glavno žarište takvih pokreta - jer neriješeni digitalni problemi daleko su brojniji.

U stvari, jedva da postoji ijedan aspekt političkog života - kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici - na koji Internet neće utjecati. Pronalaženje načina da se artikulira kritičko gledište na ove probleme prije nego što tehnološki divovi poput Facebooka prisvoje maštu javnosti sa svojim govorima o „dijeljenju bez trzavica" (frictionless sharing) trebalo bi biti glavni prioritet svakoga zainteresiranog za budućnost demokracije. Raj za građane i čistilište za potrošače: to je Internet u kakav možemo vjerovati! Okupirajmo Mrežu, što kažete?

Autor: Evgeny Morozov

Ovaj članak proizlazi iz Future Tensea, kolaboracije između Državnog sveučilišta Arizone, Zaklade Nova Amerika i Slatea. Future Tense istražuje kako nove tehnologije utječu na društvo, politiku i kulturu.

Prevela: Diana Robaš

Komentari

registracija
4/6/11

VladSerbia, 23.11.11. 06:03

Mislim da je clanak dramatican. Niko ne kaze da se Facebook mora koristiti. Imam nalog na FB-u, ali ga ga posecujem jednom u milion godina i, gle cuda, jos uvek mi je super na Internetu i nije mi potreban FB nalog da bih imao pristup besplatnim sadrzajima.
Sto se tice Ruzhdija, tu jeste FB zabrljao, ali - u isto vreme se zaboravilo da su na taj nacin sprecili da se neko registruje u ime pomenutog gospodina i tako nanese stetu njegovoj reputaciji zbog cega bi, siguran sam, tuzio Facebook i trazio masnu odstetu.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika