INTERNACIONAL
Utorak, HRT 1, 20.10
Vijenac
Hrvatski tv novinar Goran Rotim bijaše u Beogradu s generalom Radosavljevićem, zapovjednikom Žandarmerije Srbije. Osim odličnog, kratkog i ekskluzivnog razgovora, Rotim nam je donio bilancu jednomjesečnog izvanrednog stanja, tj. akcije «Sablja»: privedeno 8218 osoba, u pritvoru zadržano dvije tisuće sto četrnaest (2114) osoba, podignuta optužnica protiv njih osamsto trideset i četvero. Zaplijenjeno: 579 vozila, 564 pištolja, 229 automatskih pušaka, 448 ostalih pušaka, 14 puškomitraljeza, 333 ručne bombe, 7 zolja, 4 ručna bacača, 6 raketnih bacača i 107.843 komada streljiva. Zaplijenjeno droge: 25,5 kg heroina, 463 g kokaina, 43,7 kg marihuane.
Daljni tijek zbivanja potvrdio je utemeljenost vrlo logičnog pitanja koje je Rotim postavio vrhovnom žandaru: zašto ste uveli izvanredno stanje? Zato što bi u redovnim zakonskim uvjetima bilo nemoguće pohvatati kriminalce.

FORUM
Utorak, HRT 1, 20.45
kaktus
Razgovaralo se o Srbiji poslije atentata na predsjednika vlade, a usred emisije ostvaren je i međunarodni kontakt: iz Beograda nama je išla slika potpredsjednika g. Koraća, a njemu je od šestorice iz našeg studija išao samo ton. Naravno da se na pristojnog i simpatičnog Srbina odmah pokušao oboriti nekakav član opskurne strančice Tuđmana Mlađeg, koji prethodno nije imao vremena pogledati odličnu emisiju «Internacional» u kojoj je najave čitala Elizabeta Gojan, a Goran Rotim objavio onaj prilog s izjavom o razlozima uvođenja izvanrednog stanja.
Gorko je zamjerio naš mladotuđmanovac Srbinu i Srbiji nekulturnoj to uvođenje izvanrednog stanja, jer nisu ga uvele ni Švedska ni SAD kad su im ubijeni predsjednici. Kao suza na oko uvijek se lijepe izjave naših desničara na svaki pokušaj Zakona da se obračuna s Ubojicama, bilo gdje i bilo kada. Vlastima se vrlo inteligentno predbacuje da žele steći političke poene, predizborne poene ili nešto slično što bi, po mišljenju oštroumnih kritičara, vlasti svakako trebale izbjegavati. Nije njihovo da ugađaju biračima, one svoje birače trebaju stalno ljutiti i razočaravati (najbolje je pljačkati i ubijati ih), a ne maziti ih kojekakvim predizbornim umiljavanjem i sličnim tricama kojih bi se jedna prava muška vlast, npr. Miroslava Tuđmana i sličnih političkih i obavještajnih veleumova, kad bi kojim slučajem došla na vlast, uvijek s prezirom klonila.

MERIDIJAN 16
Utorak, HRT 1, 22.30
četiri kaktusa
Danas je Dan planeta, dan naše Zemlje, pa smo kad je već nije bilo u Dnevniku, bar u Meridijanu 16 očekivali zaštitni znak ekološkog novinarstva, gđu Branku Šeparović. Umjesto neke njene prigodne stvarce emitiran je totalno nesuvisao i promašen prilog nekakve kronične novinarske početnice, a tek u petak saznalo se da je Šeparovićki zabranjen rad, no to je već druga priča. Prva i najprvija je ona Ive Gačić koja nas je obavijestila na je ministar zaštite okoliša otkazao gostovanje u emisiji. Ministar Božo Kovačević iz stranke Zlatka Kramarića učinio je to bez obrazloženja, samo je rekao svojoj glasnogovornici da nam kaže kako ne će moći doći. Ovaj čudnovati sisavac nije se, bar iz obzira prema biračima, čak potrudio niti da mu umre baka, ni da mu kasni tramvaj, ništa. Šef Zelene akcije (Toni Vidan) pristojno je došao i još se pristojnije čudio ministru koji na današnji dan ima nekog važnijeg posla.
Cijela Hrvatska jednako se čudila dva dana kasnije, u četvrtak, kad je u Meridijanu spiker pročitao «San Sen», što je HRT-ovo najnovije kodno ime za kompozitora koji se zove Saint-Saëns (onaj Camille, znate ga), a uvijek se, u posljednjih pedeset godina na radiju i tv to čitalo kao «Sensans». Sansen ili Sensans, koga briga kad krupnije stvari ne štimaju, npr. Božo Kovačević.

SAVRŠENI SVIJET
Srijeda, HRT 1, 21.00
četiri kaktusa
Već pedeset godina u ruševinama rimske arene u Puli, a gdje bi se drugdje prikazivao film nego u prostoru bez krova i zidova, dakle u totalno neadekvatnim uvjetima, slavno se prikazuju jugoslavenski, a u posljednjih trinaest godina rvacki filmovi. Ipak je to jedna obljetnica, tih pedeset godina masakra, pa kako su na vlasti priglupi fini balkanski ljevičari koji od kulture najviše vole kulturne jubileje, e onda će se o pedeset godina masakriranja bespomoćnog filma u Areni toliko dragoj aktualnom ministru kulture, snimiti film. Našli su se i autori, pa predstavimo ih, jer kroničnu genijalnost naše filmske misli (režije, kritike i sličnoga) personificiraju uvijek novi kandidati. Ovaj put to su Tomislav Mršić i Šoša, Dean Šoša. Prije njihovih izjava išla je najava.
Nekakav stručnjak koji je i režiser i urednik «Savršenog svijeta» (polihistor Vladimir Kleščić) tu je najavu odobrio, a možda, onako sposoban, i sam sastavio, u svakom slučaju vidi se pamet i vještina rasnog novinarenja. Pedeset godina zlostavljanja sirotih filmova nazvano je «impresivnom obljetnicom», što znači da je nakon tri godine nove vlasti, i nakon bedastih prošlogodišnjih ljetnih izjava njenog opunomoćenika za kulturu (Antuna Vujića) o daljnjem procvatu manifestacije, režiser i urednik Kleščić shvatio što treba voljeti (obljetnicu), a da bi ljubav bila iskrena, njen objekt (obljetnicu) treba pridjevom ukrasiti i to ne bilo kakvim nego, pogodili ste, impresivnim.
Kad se naš Kleščić toliko dao impresionirati Vujićevim glorioznim buncanjem nad sadašnjom (prazno gledalište) i budućom slavom jedne notorne svjetske kulturne sramote (pulskog filmskog festivala), dalje mu je išlo lakše. Potpuno sluđen ljubavlju prema impresivnoj obljetnici g. Kleščić je, da se ne ponavlja (ipak je on umjetnik, tj. režiser), tih 50 godina ničega nazvao «zlatni pir». Zlatni pir su dosad slavili starčeki i starice u staračkim ili svojim domovima, ovo je prvi slučaj da nevjenčano ništa slavi 50. obljetnicu vjenčanja ni sa kim. Kako smo glupi mi koji tako mislimo, jer ne vidimo da je pisac, novinar, urednik, režiser i polemičar Kleščić prije pola stoljeća sklopio brak s Impresivnom Obljetnicom i Zlatnim Pirom, ali to tek sada, u demokraciji, smije obznaniti. Njih dvoje, Festival i On, pedeset su godina živjeli sretno, daleko od radoznalih očiju.
A što su rekli stvaraoci filma o dojmljivoj godišnjici i impresivnoj obljetnici. Radni naslov njihova djela je «Magična Arena», a genijalna je minutaža: film će trajati pedeset minuta. No ima to i mana, jer čula se prosvjetiteljski sjetna opaska: vrlo je teško u pedeset minuta prikazati 50 godina festivala. Naši filmski vjertouzi možda su htjeli reći da bi film trebao trajati 50 godina, na što imaju potpuno pravo. Njih dvojica snimit će Impresivnu Obljetnicu i Zlatni Pir za nekoliko mjeseci i ne bi bilo pravedno da tada ostanu bez posla. Neka snimaju neprekidno, nema veze što Pulski festival ne postoji (osim kao budžetska stavka), važno je da mi imamo talentiranih ljudi koji sve znaju bolje od nas budalastih gledatelja.

DOBRO JUTRO, HRVATSKA
Četvrtak, HRT 1, 7.30
vijenac
Neka dobra i poštena ženska duša iz Koprivnice nam javlja da žive duše nema na već drugoj «Smotri filmova o domovinskom ratu» i da će organizator morati razmisliti o nastavku priredbe za koju gledatelji pokazuju tako malo zanimanja. Sa plakata vidimo da su genijalni autori Miroslav Mikuljan i Darko Dovranić, zaposlenici HRT-a. Glede neodaziva gledateljstva emitirana je gnjevna izjava čuvenog Mikuljana: «Neko je zato kriv». A tko? Te stalne optužbe Domovinskog rata i mediji koji ih prenose.
Ako ne po njegovim usno lošim filmovima, vidi se po ovoj njegovoj izjavici da je on hrvatski filmski režiser. Među tim čudnim ljudima u posljednje je vrijeme prihvaćen aksiom da publika ne voli hrvatski film. Ne voli i gotovo, to ti je to. Stvarno su čudni ti Hrvati. Ne voljeti te genijalne filmove, ne hrliti u dvorane na, recimo, idiotizam zvan «Fine mrtve djevojke», pa gdje je toj publici pamet.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.15
vijenac
U odličnom prilogu Edija Škovrlja o nakazno visokoj zgradi kojom je zadarski arhitekt zaklonio susjedu pogled na more dobili smo na dar jedno sasvim usputno svjedočanstvo. Susjed je Stanislav Antić koji je oformio nezavisnu listu i na izborima, sa svojih deset osvojenih vijećničkih mjesta, bio drugi po broju glasova. Njemu takvome doputovao je prosjak Zlatko Kramarić iz Osijeka i počeo prosjačiti da se Antićevi nezavisni pridruže Liberalnoj stranci. Antićevci nisu na to pristali i Antić od tada čeka i čeka i čeka da Kramarićev stranački kolega, inače rušeći ministar Kovačević, potpiše nalog za rušenje one grozne kuće. Tko čeka, ne dočeka.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
Vijenac
U Predsjedničkim dvorima, dakle: na zemljištu otetom od poštenih vlasnika i u odvratno ružnoj kućerini (projektant se zvao Richter), usred neke strašne hrvatske sobe napučene hrvatskim političarima stajala su dva hrvatska policajca odjevena u sve ono, priča nam ponosni novinarski glas, što proizvodi hrvatska industrija. Podrazumijevalo se da država to izvozi, jer svi su u Strašnoj sobi odakle je Franjo običavao plašiti naciju bili ozbiljni, a opet radosni, maleni, a opet nekako veliki. Ganutost je obuzela i urednika koji je pustio dobacivanje Stipe Mesića («dajte, vidite da to još nekome prodamo») i trenutak u kojem vidimo da nam predsjednik ima prljave naočale. Ništa nije izrezano, osjeća se da je na djelu onaj duh anarhije koji posljednjih mjeseci drma nacionalnom tv, još malo pa nestalo, jer uskoro će izbori i drugi gospodari.