Objavljeno u Nacionalu br. 836, 2011-11-22

Autor: Kika Ćurović

Orgije na francuski način

Strauss-Kahn u lancu elitne prostitucije

Dvostruki život bivšeg direktora Međunarodnoga monetarnog fonda Strauss-Kahna otvorio je pitanja o opasnim vezama moći, politike i seksa u Francuskoj te o tome koje su granice društvene i medijske tolerancije

Strass-Kahn tek je jedan u nizu francuskih političara razuzdana životaStrass-Kahn tek je jedan u nizu francuskih političara razuzdana života"Dolazim u Beč s dvije male na pohod po noćnim klubovima, hoćeš li nam se pridružiti", "Možeš li s nama u posjet nestašnom madridskom klubu. Bit ću tamo s materijalom", neki su od SMS-ova koji su pronađeni u telefonskoj memoriji Patricea Paszkowskog, intimusa Dominiquea Strauss-Kahna, trgovca medicinskom opremom, slobodnog zidara početnika i socijalističkog simpatizera. Paszkowski je zajedno s Davidom Roquetom, "bratom" iz iste masonske lože i direktorom Eiffagea, treće francuske građevinske tvrtke, te Renéom Kojferom, zaduženim za komunikaciju hotela Carlton, i belgijskim svodnikom Dodom la Saumurom (Dodo Rasol) organizirao mrežu elitne prostitucije koja je opsluživala Dominiquea Strauss-Kahna.


U Parizu i ostalim europskim metropolama vodili su ga po restoranima i privatnim klubovima, gdje se Strauss-Kahn znao "opustiti" s više djevojaka za samo nekoliko sati. Često i između važnih međunarodnih sastanaka.

U Washingtonu, Strauss-Kahn se dosađivao, žaleći se na puritanski duh Amerike. Zbog afere s Piroskom Nagy, mađarskom dužnosnicom u MMF-u koja ga je zamalo stajala ostavke, ali i najavljene kandidature za predsjedničke izbore u Francuskoj, bio je pod posebnom prismotrom pa se s Amerikankama libio zabavljati. Zato mu je u posjet dolazila francusko-belgijska družina za provod, sa "suradnicama" koje su američkoj imigracijskoj službi predstavljane kao asistentice ili prevoditeljice. S njima je znao biti i jedan visoki policijski dužnosnik, zadužen za sigurnost sjevera Francuske. Danas je ta družina u pritvoru zbog organiziranja međunarodnog lanca prostitucije. "Zgrožen" detaljima koji su procurili u javnost, Stauss-Kahn je zatražio da i on bude saslušan "da bi zaustavio linč kojem su izloženi on i njegova obitelj".

Čak ako je i bilo "nedolična" ponašanja s njegove strane, kako je u mea culpa nastupu nazvao seksualni odnos s američkom sobaricom, koristiti se uslugama prostitutki nije zakonski kažnjivo u Francuskoj. Njegovi vrlo vješti i skupi odvjetnici uvijek mogu posegnuti za tim argumentom. Na koncu, njihov klijent ništa nije plaćao, računi provoda odlazili su tvrtki Eiffage. Za manje od dvije godine nakupilo ih se u iznosu od 50.000 eura. Danas ta tvrtka govori o "propustima revizije".

Prema svjedočenjima osumnjičenih, Strauss-Kahn je bio alergičan na riječ prostitucija. Tražio je djevojke spremne na libertinsko druženje. Smatrao se baštinikom te francuske tradicije koja datira još od 17. stoljeća, ali ne njezinih filozofskih, već moralnih stavova, koji se protive konvencionalnu moralu i toleriranoj buržujskoj senzualnosti. Slobodne i putene veze, ali i orgije, dio su te tradicije. Znalo se da je bivši socijalistički ministar i predsjednik MMF-a bio posjetitelj klubova koji nisu baš na najboljem glasu. No o tome se govorilo u pola glasa, nikada javno.

Dominique Stauss-Kahn nije prvi, a ni jedini francuski političar koji si je davao pravo na libertinski način života. Da ne idemo daleko u povijest, ograničit ćemo se na posljednje stoljeće i pol. Koncem 19. i početkom 20. stoljeća u Parizu su cvjetale javne kuće koje su redovito posjećivali ministri, poslovni ljudi i pisci.

Ništa čudno za to vrijeme. Javne kuće su zabranjene 1946. godine, što nije spriječilo postojanje mreža visoke prostitucije. Dovoljno se sjetiti Madame Claude, ovjekovječene u istoimenu filmu. Jedan od njezinih klijenata bio je i John F. Kennedy, a uslikana je i s bivšim francuskim predsjednikom Valériem Giscardom d'Estaingom na safariju u Africi. Supruga bivšeg predsjednika Pompidoua - Claude spominjala se šezdesetih godina u kontekstu afere Marković, u kojoj se miješaju politika, banditizam i seks, a koja je srpskog žigola stajala života. I dvostruki život Françoisa Mitterranda bio je predmetom filma prije nego što je tisak progovorio javno o njemu, pred samu smrt bivšeg predsjednika. Francuski tisak danas vadi iz arhiva da je Mitterrand, zajedno sa Strauss-Kahnom, bliskim savjetnikom i ministrom, u Indoneziji uživao u čarima mladih, egzotičnih djevojaka.

O izvanbračnim avanturama Jacquesa Chiraca progovorila je njegova supruga Bernadette u svojoj biografiji. Kao što će reći sociolog Christian Delporte, autor knjige "Povijest političkog zavođenja" - "može se upitati ne gleda li se u Francuskoj, zemlji Rabelaisa i libertinaca, s izvjesnim ponosom i zavišću na podvige političara zavodnika". Doduše, pod uvjetom "da se ne nađu na naslovnicama i da duh Don Juana ne bude jači od duha Vođe nacije, a izvanbračne avanture ne dotaknu granicu prostote i gadosti". To se upravo dogodilo sa Strauss-Kahnom. Nakon svježih primjera Kennedyja, Clintona, Berlusconija i Strauss-Kahna, možemo se upitati ne oslobađaju li moć, novac i slava potisnute porive u čovjeku, učvršćujući osjećaj nedodirljivosti i nekažnjivosti. Ili, ne duguju li visoki političari svoj uspjeh upravo jakom libidu, odnosno hormonima? Čuva li se to ideal općeg dobra u gaćama? Francuski psihoanalitičari, koji gotovo da uživaju status dnevnih novinskih komentatora, dobili su veliku temu.

Vratimo se Strauss-Kahnu. Prva žrtva njegove moći bio je satiričar Stéphane Guillon. Kroničar u udarnom jutarnjem terminu na France Interu, najslušanijem javnom radiju, prije više od godinu dana objavio je satirički prilog o seksualnom apetitu direktora MMF-a, neposredno nakon njegova gostovanja na istom radiju. Strauss-Kahn je bio već u automobilu kada ga je netko obavijestio da je predmet izrugivanja. Guillonu su uskoro zahvalili na suradnji. Vezu za njegovo kažnjavanje bilo je teško potegnuti. Bivši suprug Strauss-Kahnove sadašnje supruge, novinarke Anne Sinclair, umirovljeni je urednik France Intera, ali još uvijek njegov suradnik. Prije nekoliko mjeseci napisao je čak i knjigu u obranu Strauss-Kahna, okomivši se na novu moralnu rekonkvistu koja traži glavu briljantnog ekonomista i političara. Veći primjer slizanosti medija i politike ne treba tražiti. Ispada da su satiričari najhrabriji novinari - to nam je poznato i u Hrvatskoj. Danas se svi francuski mediji, koji su desetljećima šutjeli o skandalima svojih političara, do neukusa natječu s novim epizodama silaska u pakao Dominiquea Strauss-Kahna.

Vezane vijesti

Strauss-Kahn tuži Diallo i traži milijun dolara

Strauss-Kahn tuži Diallo i traži milijun dolara

Dominique Strauss-Kahn podnio je tužbu zbog lažnih izjava, klevete i zlouporabe pravosuđa protiv gvinejske sobarice Nafissatou Diallo koja ga je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika