Dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu analizira političke prilike u zemlji uoči izbora te predlaže uvođenje novih izbornih pravilaS Nenadom Zakošekom, dekanom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, razgovarali smo kao s jednim od najpozvanijih analitičara političkih prilika u Hrvatskoj. Govoreći o predstojećim izborima, ocijenio je da bi jedna od važnih odluka budućeg saziva Hrvatskog sabora trebala biti i uvođenje novih izbornih pravila. Po njemu, dio zastupnika valjalo bi neposredno birati, a ne samo glasati o stranačkim listama koje definiraju isključivo njihova vodstva.

Kakva je vaša procjena budućih izbornih rezultata?
- Nema razloga sumnjati u podatke profesionalno provedenih anketnih istraživanja, koja pokazuju da opozicijska Kukuriku koalicija ima teško nadoknadivu prednost od oko 15-20 postotnih poena pred HDZ-om. Ankete također pokazuju da se posljednjih mjeseci ta razlika nipošto ne smanjuje, nego se čak povećala. Stoga je opravdano očekivati da će takvi biti i izborni rezultati, da će Kukuriku pobijediti s velikom prednošću pred HDZ-om. Dodao bih da je smjena na vlasti u današnjoj situaciji pravedna i dobra za ukupno zdravlje demokracije u Hrvatskoj. Kad neka stranka tako temeljito iznevjeri očekivanja birača kao što je to učinio HDZ, važno je da građani mogu tu stranku smijeniti na izborima. S obzirom na razmjere korupcije i zloupotrebe položaja koje implicira optužnica Državnog odvjetništva protiv HDZ-a, demokratski je nužno da ta stranka snosi i političku odgovornost za te postupke, siđe s vlasti i dobije priliku za svoju obnovu u opoziciji.

Kako ocjenjujete dosadašnji tijek izborne kampanje glavnih aktera?
- Slažem se s većinom komentatora da je dosadašnja kampanja jedna od marketinški najdosadnijih i najslabijih kampanja u povijesti višestranačkih izbora u nas. No možda to ni ne začuđuje, jer će očito događaji koji su izvan dosega izbornih takmaca - od tereta korupcijskih afera i podizanja optužnice protiv HDZ-a do ekonomske krize - odlučiti o ishodu izbora.

Na izbornim listama nema HDZ-ova doajena Ivana Jarnjaka zbog afere stranačkih "crnih fondova". U zadnjem trenutku i Kukuriku koalicija sklonila je s liste gradonačelnika Varaždina Gorana Habuša, koji je pijan skrivio prometnu nesreću. Kako to objašnjavate?

- Ono što se dogodilo s izbornim listama svakako nadilazi ova dva pojedinačna slučaja, unatoč svoj njihovoj simbolici. S lista su nestali neki SDP-ovi i HDZ-ovi politički veterani. Dio iskustva više se neće korisititi. To je prirodan proces. Došlo je do pomlađivanja lista. Pojavila su se neka nova lica, što po sebi ne mora značiti novu kvalitetu, ali je indikator kapaciteta stranačkog sustava za personalnu obnovu. U izbornim procesima obično se nastoji uspostaviti neka vrsta ravnoteže između kontinuiteta iskustva i personalnog pomlađivanja i obnove. Struktura izbornih lista pokazuje da je djelomice postignut barem jedan proklamirani cilj, a to je više žena na listama nego dosad. Također je očito da je i više mladih. Obje promjene su dobre ima li se na umu manjak povjerenja u političare koji su dosad sjedili u Saboru. Ipak, nemam nikakvih iluzija da sama smjena generacija znači da će biti bolje. Jer i ti mladi ljudi mogu se pokazati jednako lošima ili jednako dobrima kao i njihovi prethodnici. Ovdje svakako treba reći sljedeće: potrebna nam je bolja definicija uloge saborskog zastupnika, koji moraju biti puno aktivniji, odgovorniji, samostalniji i u javnosti prepoznatljiviji nego dosad. Jedan od najvažnijih imperativa zastupnicima bi trebala biti stalna komunikacija s građanima koji su ih izabrali. Možda se tu mogu ugledati u zastupnike iz zemalja razvijene demokracije, osobito, primjerice, onih u anglofonim i skandinavskim parlamentima.

Svojedobno ste kritizirali jednog od glavnih ljudi Kukuriku koalicije, Radimira Čačića, da se nakon prometne nesreće u Mađarskoj treba povući iz politike.

- Kad je riječ o odgovornosti političara, postoji nekoliko razina problema: kaznena, politička i moralna odgovornost. Svako društvo, osim odgovornosti pred zakonom, nameće i ove druge vrste odgovornosti, posebno političarima. Imamo niz primjera u kojima se pokazalo da se kod nas ne drži puno do političke i moralne odgovornosti. Sjetimo se samo niza incidenata u resoru ministra Kalmete. Bilo je optužbi za korupciju, zloupotrebe položaja, prometnih nesreća, ali ministar Kalmeta nije smatrao da treba snositi političku odgovornost za stanje u svom ministarstvu. Slučaj Habuš stavio je u fokus pitanje političke i moralne odgovornosti političara. Time što je pijan sjeo u auto, pokazao je prezir prema hrvatskim zakonima, da ne govorimo o nedostatku osjećaja odgovornosti za moguće posljedice vožnje u pijanom stanju. Sa stajališta političke odgovornosti, gospodin Habuš je podnio neke posljedice time što je skinut s izborne liste. Ostaje i dalje otvoreno pitanje je li ta nemogućnost ulaska u nacionalni parlament za njega dovoljna kazna. Što se tiče njegove moralne odgovornosti, to je, pak, problem ukupne kulture u društvu. U nas je nedostatak osjećaja za moralnu odgovornost povezan s bahatošću dužnosnika na vlasti. Prisjetimo se svojedobnog incidenta gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, koji je smatrao da autoritetom svoje funkcije može zaobići odgovornost i riješiti problem s policijom kad je vozeći u alkoholiziranom stanju izazvao nesreću i pobjegao. Naravno, građani su vrlo alergični na takvu bahatost. Postoje i drukčiji modeli političke i moralne odgovornosti. Svojedobno je jedna švedska ministrica odstupila s položaja zato što je službenom kreditnom karticom kupovala stvari za osobne potrebe, iako je naknadno vratila taj novac. Na kraju treba reći da je problem odgovornosti za koruptivni sustav, koji je uspostavio Ivo Sanader, ipak neusporedivo veći nego odgovornost političara za pojedinačne prijestupe i incidente.

Ipak, Čačić bi mogao dati snažan impuls izlasku Hrvatske iz krize. Kao poslovni čovjek završio je dva postdiplomska programa iz ekonomije na prestižnom Harvardu. U Račanovoj vladi bio je ključni incijator gospodarskog rasta projektom cestogradnje u Hrvatskoj.
- Mislim da u konkretnom slučaju treba poći i od presumpcije nevinosti, pretpostavke da je Čačić nevin sve dok se u pravosudnom postupku ne utvrdi njegova kaznena odgovornost. Sa stajališta moralne odgovornosti može se, dakako, tražiti da se povuče iz politike i neovisno o ishodu sudskog postupka. Politika se ne treba svesti na lov na vještice i apsolutno moralno čistunstvo, jer je ona, ponajprije, i područje na kojem se sučeljavaju i realiziraju interesi. Važno je, dakle, odvagnuti moralna dobra i prosuditi jesu li talent i sposobnost nekog pojedinca važniji za zajednicu od toga da snosi posljedice moralne odgovornosti. Ta je dilema stalno prisutna u politici, sjetimo se samo Billa Clintona i činjenice da je svoje uspješno predsjedništvo ugrozio jednom seksualnom aferom. Sasvim je drugo pitanje kaznene odgovornosti. U tom smislu je mogućnost da Čačić bude osuđen na mađarskom sudu za kazneno djelo veliki politički rizik ne samo za njega i njegovu stranku, nego i za koaliciju, a možda i buduću vladu. Međutim, svi su akteri očito procijenili da mogu podnijeti taj rizik. Napokon, Čačić će možda uspjeti dokazati da je prometna nesreća s tragičnim konzekvencijama prouzročena spletom nesretnih okolnosti.

U svjetlu afere Habuš premijerka Jadranka Kosor odrekla je Zoranu Milanoviću vodstvo u Kukuriku koaliciji. Zaključila je da je njezin glavni lider, zapravo, Radimir Čačić. Ljetos smo bili svjedoci nastojanja HDZ-a da kao lidera oporbene opcije prikaže predsjednika Ivu Josipovića.
- Koliko god se činilo da je promašeno napadati predsjednika Josipovića kao najpopularnijeg političara u zemlji, to se može objasniti nastojanjem da se animira demotivirano biračko tijelo HDZ-a, koje bi u aktualnoj situaciji moglo dijelom apstinirati na izborima. Kad je riječ o Čačiću, treba se sjetiti da je on 2003. vodio kampanju kao premijerski kandidat. Nedvojbeno ima velike osobne ambicije. S druge strane, prepoznatljivo je da Milanović ima liderske kvalitete, da ima i ambiciju i sposobnost da djeluje kao politički vođa. Mislim da način sastavljanja izbornih lista koalicije, kao i istupi čelnika Koalicije u javnosti, pokazuju da ga svi oni prihvaćaju kao najznačajnijeg i vodećeg političara Koalicije. Tako se ova ocjena premijerke Kosor svodi samo na puku retoričku dosjetku političkog protivnika i pokušaj izazivanja rivaliteta među koalicijskim čelnicima. Mislim da je ipak svima jasno da Čačić ne može pretendirati da u koaliciji ima jednaku političku težinu kao Milanović, naprosto zato što je HNS mnogo slabija sastavnica Koalicije od SDP-a.

Spomenuli ste potrebu promjene odnosa zastupnika. Ne podrazumijeva li to i promjenu izbornog modela - glasati, dakle, o konkretnim zastupnicima, a ne stranačkim listama. U anglosaksonskoj je tradiciji da zastupnici otvaraju urede u svojim izbornim jedinicama, koji rade vikendima.
- Treba imati na umu da svaki izborni model ima svoje prednosti i nedostatke. Kod nas su se događale dvije stvari. Promjene izbornog sustava uvijek su se događale neposredno uoči izbora. Drugo, uvijek je bilo jasno da postoji dobitna politička računica dominantne političke snage, zbog koje su provođene promjene izbornog sustava. Bez obzira na to što se ta računica nije uvijek ostvarila, instrumentalni motivi promjene izbornog modela bili su uvijek prepoznatljivi. Dakle, ukupna tradicija dizajniranja izbornog sustava nije dobra: loše su česte promjene izbornog sustava, promjene neposredno pred izbore te promjene vođene prepoznatljivim političkim interesima.
Mislim da je došlo vrijeme da novi sastav Sabora, po mogućnosti konsenzualno, pristupi sustavnom rješavanju problema cjelokupnog izbornog zakonodavstva. Treba srediti biračke popise da više u njima broj birača ne nadmašuje broj punoljetnih građana Republike Hrvatske utvrđen popisom stanovništva. Ustavni sud već je, primjerice, zaključio da izborne jedinice ne odgovaraju ni postojećim zakonskim propozicijama. Nakon konstituiranja novi Sabor trebao bi osnovati komisiju u kojoj bi, uz zastupnike, trebali biti razni stručnjaci - pravnici, politolozi, demografi, sociolozi - kako bi se cjelokupna izborna materija sustavno uredila. Također bi zadatak te komisije trebalo biti razmatranje postojećeg izbornog modela i formuliranje prijedloga za njegovo poboljšanje.

U kojem bi smjeru trebale ići te promjene?
- Želio bih najprije demantirati predodžbe o personalizaciji izbora koji su, navodno, karakteristika većinskih izbornih modela u kojima se neposredno bira pojedinačne kandidate. U sustavima u kojima su stranke profilirane, među koje možemo uvrstiti i Hrvatsku, stranačka etiketa u pravilu je važnija od osobe pojedinačnog kandidata. Najbolji primjer za to su naši prvi izbori 1990. Tko je tada od birača uopće išta znao o pojedinačnim kandidatima. Međutim, antikomunistički i nacionalistički dio biračkog tijela nepogrešivo je glasovao za HDZ i Franju Tuđmana. Ali utjecaj birača na izbor pojedinačnih zastupnika važan je iz jednog drugog razloga: zbog razvijanja osjećaja političke odgovornosti kandidata i izabranih zastupnika prema biračima. Ako birači ne mogu utjecati na formiranje izbornih lista niti na to tko će od kandidiranih ući u Sabor a tko ne, stranačka vodstva i osobito šefovi stranaka imaju veliku moć nad zastupnicima. To nije dobro jer su onda zastupnici primarno odgovorni svom stranačkom šefu ili predsjedništvu stranke. To treba promijeniti i treba omogućiti da birači utječu svojom odlukom i na to koji će pojedinci biti izabrani u Sabor. Različiti izborni modeli omogućuju odabir pojedinaca. Jedan od mogućih modela je njemački izborni sustav, gdje se pola mandata određuje preko stranačkih lista, a druga polovica se bira neposredno u jednomandatnim izbornim jedinicama, no pritom ukupan broj mandata za neku stranku ovisi o rezultatu razmjernih izbora. Na taj način se omogućuje da dio parlamentarnog saziva bude izravno izabran, a izbjegava se velika disproporcionalnost većinskih sustava.

Prigovori se upućuju i D'Hondtovoj metodi, jer glasove stranaka koje ne prijeđu izborni prag dobivaju izborni pobjednici.
- D'Hondtova metoda pretvaranja glasova u mandate umjereno pogoduje najjačim strankama. Riječ je o učinku koji je eksplicitan cilj institucionalnog dizajna izbornog sustava: želi se spriječiti raspršenost glasova na prevelik broj stranaka jer se to smatra štetnim za demokraciju. Naravno, mogli bismo se opredijeliti i za sustav koji nagrađuje male stranke, primjerice, ukidanjem izbornog praga ili usvajanjem drukčije formule izračuna mandata. Uvjeren sam da bi to bilo politički pogrešno. Uzmimo kao primjer poljski parlament nakon prvih izbora, koji su provedeni po razmjernom izbornom modelu bez izbornog praga. Tada je u poljski parlament ušlo oko 30 stranaka, što je rezultiralo otežanim formiranjem vladine većine i tegobnim zakonodavnim procesom. Takva fragmentacija parlamenta podjednako je loša kao i visok stupanj nerazmjernosti izbornog sustava. U izbornom sustavu treba pronaći ravnotežu između selektivnosti i razmjernosti.

Kao dekan Fakulteta političkih znanosti odbili ste predložiti dodjelu počasnog doktorata njemačkoj kancelarki Angeli Merkel. Da apsurd bude veći, osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekli ste u Njemačkoj. Nakon završetka FPZ-a u Zagrebu, u Njemačkoj ste i doktorirali.
- Političari, ne samo u Hrvatskoj, često misle da mogu utjecati na događaje u svim sferama društva. Međutim, Sveučilište i akademska zajednica moraju imati svoja pravila i svoj način odlučivanja. U konkretnom slučaju se pokazalo da nije puka fraza kad se govori o ustavno zajamčenoj sveučilišnoj autonomiji. Jedna je stvar da se strani političari na neki način miješaju u predizborna zbivanja u Hrvatskoj. Recimo, svojedobno je i bivši njemački kancealar, socijaldemokrat Gerhard Schröder, posjetio Hrvatsku pred izbore 2003. godine. Ivo Sanader je na prethodnim izborima dobio potporu svojih demokršćanskih kolega iz Europe. Može se raspravljati je li to dobro ili loše, je li tu riječ o miješanju u unutarnje poslove, no to je politički legitimno. Međutim, nije politički legitimno pokušati utjecati na procese odlučivanja u akademskoj zajednici. U tom smislu meni je bilo važno spriječiti da dođe do kratkog spoja i odlučivanja o dodjeli počasnog doktorata u predizbornom kontekstu. Na koncu se Sveučilište pokazalo autonomnom institucijom. Sveučilište dodjeljuje počasne doktorate, sastavnice Sveučilišta mogu to samo inicirati. Rasprava na mom fakultetu pokazala je da ne postoji raspoloženje našeg nastavničkog tijela da Fakultet bude pokretač takvog prijedloga. Mislim da na kraju u ovakvom postupku nema političkih gubitnika ni dobitnika.

Ipak, Sveučilište je dodjeljivalo počasne doktorate drugim političarima?
- Zagrebačko sveučilište dodijelilo je počasne doktorate nekim bivšim političarima, bivšoj britanskoj premijerki Margareth Thatcher i bivšem austrijskom ministru vanjskih poslova Aloisu Mocku. Dobili su počasne doktorate, ali je primijenjeno načelo da se ti počasni doktorati daju za njihov ukupni doprinos, i to nakon što siđu s čelnih političkih položaja. Mislim da počasne doktorate ne treba dodjeljivati političarima dok su na vlasti.
Vaša navodna nesklonost HDZ-u iščitavala se i iz toga što ste poticali Državno odvjetništvo da pokrene tužbu protiv HDZ-a zbog njegovih "crnih fondova" prije izbora.

Znalo se da se to može negativno odraziti na njihove rezultate izbora?
- Nakon što je iz medijskih izvještaja postalo jasno da je velika vjerojatnost da su "crni fondovi" korišteni u kampanjma 2005. i 2007., a možda i prije, ponavljao sam da je važno prije ovih parlamentarnih izbora da i pravosuđe dovede taj problem u stadij u kojem će se znati postoje li zaista neke osnove za pokretanje postupka ili ne. Mislim da bi bilo nepravedno da građani ne mogu i tu činjenicu uzeti u obzir pri donošenju sljedeće izborne odluke. Svi smo 2005. na predsjedničkim izborima bili svjedoci izborne kampanje u kojoj je Jadranka Kosor imala kudikamo više TV spotova i plakata od predsjednika Mesića, a neke su nevladine organizacije upozorile na raskorak između deklariranih troškova izborne kampanje i stvarne količine reklamnih izbornih poruka. Sličan raskorak konstatiran je i za HDZ-ovu kampanju 2007. godine.

Ali to joj tada nije pomoglo.
- Tada nije, ali to nije umanjilo problem. Slažem se da je danas velik hendikep za HDZ to što se na samom početku kampanje mora nositi i s kaznenom prijavom Državnog odvjetništva. Međutim, to je ipak bolje nego da optužnica bude podignuta nakon izbora. Prvo, građani imaju pravo prije izbora znati postoji li sumnja u korištenje ilegalnih fondova u prethodnim kampanjama. I drugo, slažem se sa Žarkom Puhovskim da bi istraga nakon izgubljenih izbora mogla izgledati kao politička osveta, kao odluka donesena pod političkim pritiskom na Državno odvjetništvo. Dakle, dobro je što je DORH pokrenuo taj postupak prije izbora. S druge strane, u postojećim okolnostima napokon se čini da Državno odvjetništvo autonomno odlučuje o tome kad će pokrenuti neki postupak. To, dakako, utječe i na političku dinamiku u Hrvatskoj, pa će ova izborna kampanja ostati nedvojbeno u sjeni sudskog postupka protiv Sanadera i istrage Državnog odvjetništva protiv HDZ-a. Ako je to znak da Državno odvjetništvo više neće politički kalkulirati, kao što je bio dojam da kalkulira u vrijeme Sanadera, to je dobro za pravnu državu i demokraciju u Hrvatskoj. Nadam se da me stvarnost neće demantirati.