Vesna Pusić želi samosvjesniju vanjsku politiku jer smo dosad samo pokorno slušali EU i SADVesna Pusić, buduća šefica hrvatske diplomacije, planira unijeti velike promjene u hrvatskoj vanjskoj politici. Prihvati li njezine ideje, nova vlada liberalnog centra vodit će uvelike drukčiju vanjsku politiku od dosadašnjih HDZ-ovih vlada, kako u regiji tako i u kriznim svjetskim žarištima, poput Bliskog istoka.

Između ostaloga, Hrvatska se namjerava suprotstaviti planu koji predviđa neformalnu podjelu Europske unije na dvije skupine zemalja, sukladno ekonomskim okolnostima. Iako su inicijatori ovog plana Nicolas Sarkozy i Angela Merkel, dakle, politički lideri država koje su presudno pomogle završetak hrvatskih pregovora s EU, (vjerojatno) buduća vlada u Zagrebu ne podržava ovakav francusko-njemački plan. Ukratko, samo su dva područja u kojima neće biti vidljivijih promjena smjera: Hrvatska će i ubuduće biti lojalna članica NATO-saveza, a glavni politički cilj i nadalje ostaje ulazak i emancipacija unutar EU.

No iz razgovora s Vesnom Pusić, kao i iz nekoliko njezinih prijašnjih nastupa, proizlazi da se u svim drugim pitanjima, uskoro mogu očekivati bitnije promjene u vanjskoj politici. Dojam koji ostavlja jest da, uz podršku potencijalnog premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića, Vesna Pusić želi etablirati kudikamo samosvjesniju vanjsku politiku nego što je to bio slučaj dosad. Pritom postoji i olakotna okolnost jer u prošlosti je trebalo realizirati elementarne ciljeve, kao što je bilo stjecanje međunarodnog priznanja ili, sve donedavno, okončanje pregovora s Bruxellesom, te u takvim okolnostima prava vanjska politika gotovo nije ni postojala. U svim važnijim pitanjima, kao što je bilo priznanje Kosova, angažman Hrvatske vojske u Afganistanu ili nedavna rasprava oko međunarodnog priznanja palestinske države, Hrvatska je slijedila svoje političke zaštitnike, ponajprije SAD, a u nešto manjoj mjeri i Njemačku i ostale utjecajnije europske zemlje. Jedino neslaganje dogodilo se još 2003. kada je tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, koji je prema Ustavu sukreator vanjske politike, odbio američki zahtjev za angažmanom HV-a u okupaciji Iraka.
Od tada hrvatske su vlasti ispunjavale sve važnije zahtjeve SAD-a i vodećih zemalja članica EU, uglavnom bez većih rasprava o opravdanosti tih zahtjeva. Glavni razlog za ovakvu politiku bila je procjena da se u procesu pregovora s Unijom nije pametno sukobljavati s državama koje podržavaju ulazak Hrvatske u EU.
Sada se situacija promijenila i postoje ozbiljne naznake da će se buduća vanjska politika uvelike promijeniti. I to u etabliranju vlastite interesne politike unutar Unije, ali i samosvjesne politike kada je riječ o stajalištima Hrvatske prema svjetskim kriznim žarištima.

"EU nije federacija nego labav savez i kao takav odgovara hrvatskim interesima. Naš glavni cilj jest pronaći svoje mjesto unutar Unije tako da budemo utjecajniji nego što smo to prema veličini i realnoj snazi, a gledajući srednjoročno, sljedeći korak treba biti ulazak u monetarnu uniju. Ono što nam sigurno ne odgovara i ne možemo podržati su ideje o EU u više brzina", izjavila je Vesna Pusić za Nacional.
Premda u svom odgovoru nije izričito spomenula Njemačku i Francusku, vidljivo je da se buduća šefica diplomacije ne slaže s prijedlogom Angele Merkel i Nicolasa Sarkozyja. Hrvatska politika će o ovakvim temama dobiti mogućnost utjecaja tek 1. srpnja 2013., ali to i nije tako daleko jer će to biti u prvoj polovici mandata nove vlade. Drugim riječima, aktualno razmišljane Vesne Pusić najvjerojatnije će biti i politika iduće vlade.
Drugo važno pitanje, o kojem još uvijek nije službeno raspravljano, jest odnos prema susjedima, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uz etabliranje unutar EU i tamošnjih institucija, upravo profiliranje Hrvatske kao političkog predvodnika regije je najvažniji cilj, kako ga je formulirala Pusić. Da bi se to postiglo, treba dodatno popraviti odnose sa Srbijom, što ponajprije uključuje otkrivanje istine o sudbini oko tisuću nestalih osoba, nastavak procesa kažnjavanja ratnih zločinaca i povratak oduzete imovine. Postigne li se međudržavni sprazum o ovim pitanjima, tada će se otvoriti i prostor za rješavanje glavnog spora između Srbije i Hrvatske, a to je međusobno povlačenje tužbi za genocid, o kojima treba odlučivati Međunarodni sud pravde u Den Haagu.

Riječ je o vrlo osjetljivu pitanju i zato i rješenje sadrži brojne kondicionale. No u stavu Vesne Pusić otvorena je mogućnost povlačenja tužbi za genocid. Pritom nije nevažno ni to što slično stajalište zastupa predsjednik Josipović koji je u nekoliko navrata ponovio da se može razmišljati o povlačenju optužbi. Ovu odluku podržala bi i Europska unija jer bi ona, barem simbolično, označavala kraj hrvatsko-srpskog sukoba. Kada je riječ o politici buduće vlade prema Bosni i Hercegovini, Vesna Pusić je u razgovoru za Nacional potvrdila da i dalje smatra oportunom ideju o formiranju hrvatskog kantona. Uz eksplicitnu ocjenu da je "jedinstvena BiH hrvatski interes", ona je ponovno navela vlastiti plan koji je iznijela prije pola godine, o potrebi unutarnjeg redefiniranja susjedne države, a sve da bi se normalizirala tamošnja politička situacija. Premda ističe da ne želi sugerirati kako bi iznutra trebala izgledati Bosna i Hercegovina, očito je da ovaj plan podržava zahtjeve tamošnjih Hrvata da dobiju vlastitu federalnu jedinicu. Na takav način i Hrvatska bi riješila problem koji prijeti eskaliranjem, nakon pristupanja EU. Većina Hrvata iz BiH ima i hrvatsko državljanstvo i ako će se i dalje osjećati marginaliziranima, realna je opcija da će ih se dio preseliti u Hrvatsku.

Zauzvrat bi iduća hrvatska vlada bila spremna lobirati za primanje BiH u NATO-savez, što bi uvelike učvrstilo međunarodni status te države. Hrvatska će pokušati postati lider na Balkanu i ponuditi svoje usluge, a zauzvrat očekuje rješavanje otvorenih pitanja.
Ako postoje područja u kojima Vesna Pusić zagovara radikalno drukčiju vanjsku politiku od dosadašnje, onda je to odnos Hrvatske prema Palestini i Iranu. Hrvatska je u ovim pitanjima bespogovorno slijedila SAD, koji se suprotstavio priznanju palestinske države. Da se pitalo Vesnu Pusić, hrvatski predstavnik bi postupio drukčije i podržao ulazak Palestine u UNESCO. Objašnjava da cijeli svijet zagovara ideju dviju država i ako se radi o međunarodnom priznanju Palestine, onda treba pričekati dogovor Izraelaca i Palestinaca.

No ulazak Palestine u UNESCO je bio simbolički važan, a nije značio da su Palestinci dobili državu i zato ga je hrvatska administracija trebala podržati.
Mogući vojni napad na Iran važno je pitanje u kojem se politika nove vlade razilazi od stajališta SAD-a. Hrvatska je članica NATO-a i postoji mogućnost da barem dio utjecajnih članica zatraži da sudjeluju u pritisku na Iran. Dok SAD i Velika Britanija zagovaraju pojačane sankcije, ali i mogući oružani napad na Iran zbog optužbi da pokušava razviti atomski vojni arsenal, Pusić se rezolutno protivi bilo kakvu hrvatskom angažmanu u slučaju oružane intervencije: "Apsolutno sam protiv bilo kakve vojne intervencije. To bi bila katastrofa za cijelu regiju, uostalom, već je rat u Libiji izazvao krizu na čitavom južnom Mediteranu. Intervencija u Iranu sigurno bi se također prelila na Tursku i Mediteran, a to znači i na Hrvatsku. Zagovaram aktivan diplomatski angažman, dakle i hrvatske diplomacije, ali to sasvim sigurno ne uključuje vojni angažman naše države." Prošlo je gotovo desetljeće otkako je posljednji puta netko iz vrha hrvatske politike iznio stav potpuno suprotan američkoj politici. Svojedobno je predsjednik Mesić odbacio mogućnost slanja pripadnika HV-a u Irak, kao i zahtjev da se američkim vojnicima ne sudi pred međunarodnim sudovima zbog čega su ovdašnji američki diplomati skoro prekinuli odnose s tadašnjim hrvatskim predsjednikom. Za razliku od Stjepana Mesića, Vesna Pusić ne kritizira američku politiku, ali najavljuje da bi buduća vlada i njezina diplomacija mogli zauzeti nov i to prilično drukčiji kurs.