Država želi monopolizirati oglašavanje uz autoceste (ilustracija)Kada ti nedostaje novca, izlobiraj si za zakonski monopol i onda digni cijenu. Upravo tako se sa oglašavanjem ponijela državna tvrtka Autocesta Rijeka-Zagreb koja upravlja autocestom između ova dva hrvatska grada, a za očekivati je da bi njihov model uskoro mogao primijeniti i na većini ostalih autocesta kojim upravlja tvrtka Hrvatske autoceste. Novi zakon o cestama koji je nedavno donošen na prijedlog ministarstva Božidara Kalmete, zabranjuje oglašavanje unutar 100 metara od autocesta, za razliku od prethodne verzije, koja je dozvoljavala oglašavanje nakon 40 metara i zbog toga se sigurno nisu događale nesreće.

Prije nego je zakon donesen, u ARZ-u su se snašli i zaštitili svoj projekt koji dozvoljava oglašavanje na odmorištima. Zanimljivo je da su i prije donošenja zakona već tvrtkama koje se bave plakatiranjem rekli će njihov prijedlog proći i da se s tim pomire. Sada su plakateri koji su na svom zemljištu uz autoceste izgradili nosače za reklamne panoe i u svaki prosječno uložili 300 tisuća kuna, dobili nalog da ih uklone. Ako ih ne uklone, ARZ će posaditi drvorede pa se ionako neće vidjeti. Graditi nove nosače na 100 metara udaljenosti nema smisla i isplativosti.

Zato ARZ ima rješenje: raspisao je natječaj po kojem nudi oglašavanje na svojih 17 odmorišta, odnosno na 51 plakatnoj površini. Početna cijena je osam tisuća eura po površini godišnje, a od toga računaju oko tri milijuna kuna prihoda. Uz to, treba još platiti 250 tisuća kuna za projekt koji je ARZ zaštitio. Cijena je 10 puta veća od tržišne jer se primjerice u Zagrebu uz najfrekventnije prometnice, plaća maksimalno 800 eura godišnje.

Svugdje drugdje je niža. Za razliku od ARZ-a, HAC još nije učinio istu stvar, ali planiraju za svojih 86 odmorišta. Međutim, iz HAC-a su nam odgovorili da će se oni voditi pravilnicima u određivanju početne cijene. A to je za klasični jumbo plakat oko tisuću eura godišnje, dakle osam puta jeftinije nego kod ARZ-a. Iz više agencija su nam potvrdili da ih novi zakon i ARZ na ovaj način uništavaju; s jedne strane gube legalne nosače uz autocestu koji imaju sve dozvole i koji su koštali milijune, s druge se nameće neprihvatljiva cijena za odmorišta.

Ako netko i pristane na te cijene, kažu, radi se o mutnom poslu jer niti jednom klijentu se s tim troškom ne mogu prodati oglasi. Primjer pokazuje da državne tvrtke još uvijek "tržišno" funkcioniranje vide samo u okviru monopola, ali što je još žalosnije, da se na osnovu toga idu baviti djelatnostima koje ne razumiju i tako uništavaju one koje su na pravom tržištu.