Ivan StarčevićDNEVNIK
Utorak, HRT, 19.30
četiri kaktusa
Utorak je veliki dan Hrvatske televizije, odmah tri skandala. U oštroj konkurenciji premoćno pobjeđuje dobro staro blaćenje i sumnjičenje svih hrvatskih obrtnika obavljeno u Dnevniku. Nešto se predizborno rosilo visoko čelo ministra financija Crkvenca na nekoj svojoj pres konferenciji, pristojna bi televizija takve priredbice morala zaobilaziti u širokom luku, ali naša javna, kao što joj i ime kaže, nije od te vrste. Odmah smo saznali da je postignut još jedan u nizu najnovijih senzacionalnih uspjeha. Račanov sveti Crkvencije s nama je nesebično podijelio novost. Spoznao je da u Hrvatskoj postoje veliki neplatiše poreza. Da, da, znamo i mi maleni i dosad smo naivno mislili da su to nogometni klubovi. Prosvijetlio nas je Crkvencijev vjerni službenik Milan Trbojević, a o tom drugu i gospodinu, Milanu i Trbojeviću, novinar u Dnevniku će reći: «Potvrdio je da se radi o fizičkim osobama od kojih su neke obrtnici».
Znači, fizička osoba iz ministarstva financija i Dnevnik HRT udruženo su, kao u najslađa komunistička vremena, napali na obrtnike kao na jedine utajivače poreza. Možemo samo nagađati je li to učinjeno po dobroj staroj navici ili iz čiste gluposti. Šanse su 50:50. Pouzdano je jedino to da Hrvatska i poslije 1990. godine jednako davi bespomoćnog obrtnika i to čime god stigne: zakonima, propisima, uredbama, visokim porezima, najamninama, hrpama formulara koje on dnevno mora popunjavati i raznoraznim drugim huliganstvom svemoćnih malih birokrata. Sada im je, s najvišeg mjesta, stiglo priznanje za njihova šezdesetgodišnja nastojanja. Počelo je sa strijeljanjem uglednih građana (dakle i obrtnika) u našem Drugom svjetskom ratu, prigodom «oslobođenja» i najmanjeg mjesta, a nastavilo se, vidimo, vrlo humano: poslanicom sv. Crkvencija o grijesima obrtnika. Sve ostale profesije i grupe građana nekim su čudom ostale pošteđene.

FORUM
Utorak, HRT 1, 20.45
Četiri kaktusa
Na drugom mjestu u tablici skandala je predsjednik vlade koji sjedi sam u emisiji u kojoj uvijek sjedi još četvero ljudi, no što će nam suprotstavljanje mišljenja i čemu da se kompromitira pet ljudi, kad se predsjednik sam može pet puta više kompromitirati nego svih njih pet zajedno, na čelu s voditeljicom Hloverkom. Njoj je ovo drugi put da ovog predsjednika ove vlade prima nasamo, jer riječ je o uglednom klijentu naše nove demokracije u kojoj važnu ulogu igra ta ista madame, ali ne ćemo sad o njenoj burnoj prošlosti.
Iako nitko, nikad i ništa ne će zapamtiti od onoga što naš šarmantno govorljivi predsjednik kaže, pa stoga od njegovih osamdeset minuta može koristi imati samo Ivo Sanader koji će sutradan navečer u «Meridijanu 16» vrlo pristojno izraziti nadu da će se i predsjednicima drugih stranaka dati Račanova minutaža, ipak ostaje pitanje: ima li emisije, ma kako god jadna bila, ima li novinara, ma kako god grozan bio, kod kojeg i u kojoj ne bi svaki naš političar s užitkom gostovao? Nema.

MERIDIJAN 16
Utorak, HRT 1, 22.34
četiri kaktusa
Iako je već u Dnevniku (što je treći mali skandalčić) počela trodnevna saga o generalovoj «posljednjoj želji», lirski naboj novinarke Ive Gačić tek je u ovoj emisiji odjeknuo kako valja. Njeno poetsko «poželio je» logično je nastavljeno izborom osobe koja će prva naciji priopćiti što ima osjećati nakon smrti generala Janka Bobetka. Vjerovali ili ne, popularan i simpatičan kao Stipe Šuvar nekad pojavio se Ivić Pašalić, da prvi da izjavu što je njemu Bobetko i on Bobetku.
No nemojmo se gubiti u sitnicama: ovim «Meridijanom 16» počela je trodnevna saga o «generalovoj» (jer ne vjerujem da je on to sam smislio) posljednjoj želji. Nešto se u početku malo natuknulo o njegove dvije omiljene pjesme, no to je odmah gurnuto u stranu. U svim vijestima, dnevnicima i meridijanima 16 tri se dana u raznoraznim dirljivim varijantama govorilo isključivo o Norcu koji bi trebao na pogrebu nositi križ, jer je pokojnik to želio. Stvoren je dojam da umirući Bobetko nije bio okupiran ničim drugim do time da nad «njegovom» posljednjom željom suze liju Iva Gačić i kolega joj Stipe Alfier. Ne sluteći nikakva zla, draga je Rvacka televizija naciji predstavila pokojnika kao čovjeka koji pred smrt
više vodi računa o strancu u riječkom zatvoru, nego o svojoj obitelji.

VIJESTI ZA GLUHE
Petak, HRT 1, 16.45
četiri kaktusa
Medijska operacija «Ni dana bez Norca) uspješno je privedena kraju. Tajna nad tajnama napokon je razriješena, neizvjesnosti je kraj, nema više one nepodnošljive napetosti i napete nepodnošljivosti, gotovo. «Jedna od posljednjih želja generala Bobetka nije ispunjena», javlja nam se s njegova pogreba. Još jučer je visokomoralna Nensi Brlek Dnevnik počinjala riječima «poželio da mu na sprovodu bude Mirko Norac» (zašto baš on, a ne Gotovina), a danas je već sve tako okrutno jasno i to u vijestima za gluhe. Hvala toj emisiji.

DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Naravno da ne sumnjate u to da nam je i ovom prilikom priopćeno da «Norac nije došao na ispraćaj, što je bila generalova posljednja želja». Još samo da se, nešto kasnije iste večeri, u Meridijanu 16, riječka sutkinja definitivno pribije na stup srama, što je i učinjeno. Nakon trodnevnih pažljivih priprema HRT-ovi reporteri izglagoljali su nam da je na pogrebu bilo sve u redu, «jedino križ nije nosio generalov najdraži časnik, jer mu sutkinja Ika Šarić to nije dopustila» (Stipe Alfier).
Po Stipi A. ispada da bi se pokojnik složio da mu se na sprovodu dere kolega general Basarac i da se tome plješće. Sumnjamo, jer g. Basarac se toliko drao da je to zasmetalo čak i tankoćutnom i vitkom Mati Arloviću koji se sutradan u novinama oglasio deklaracijom o pristojnom ponašanju na sprovodima. Nevoljko se pridružujemo Arloviću. Srećom se u Haagu ne sudi za nepristojnost, inače bi g, Basarac bio izručen i okrutno utamničen, zajedno s Brankom Kamenski, nakladnikom Josipom Pavičićem i kćeri mu Anom Marijom Pavičić koja se u Brankinoj emisiji «Pola ure kulture» uporno lažno predstavlja kao Ana Hanak, što je djevojačko prezime njezine poštovane majčice Elizabete Pavičić, rođene Hanak.
Jasno vam je kud smjera pisac ovih redaka: tragičan događaj (smrt g. Bobetka) počeo je već u srijedu, zaslugom najiskrenijih obožavatelja pokojnikova djela, dobivati i poneki karikaturalan obris. Predsjednik HDZ-a i doktor književnosti Ivo Sanader u srijedu u Dnevniku ističe da je «Janko Bobetko ovaj svijet napustio bez i najmanje mrlje», iako tronuti gledatelji pamte nedavne slike iz Dnevnika, na kojima je general pjegav kao prepeličje jaje. Svjestan nezgrapnosti formulacije, Sanader u petak govori da na «njegovu plemenitom djelu nije bilo mrlje».
Ono što nije ispravljeno jest prva stranica jednih naših dnevnih novina (Slobodne Dalmacije), na kojoj se u petak o generalovu pogrebu javlja pod naslovom iz arsenala poznato neukusnih viceva: «General Bobetko otišao na prijavak Tuđmanu».

EMISIJE KOJE LEBDE
Nedjelja, 4. svibnja 2003.
Četiri vijenca
U Večernjaku od 25. travnja lijepo je najavljeno, na ogromnih pola stranice s dvije velike slike, na manjoj Tarik, na većoj jedine duhovite Hrvatice i Hrvat – Petra, Marijana i Teo (svaka čast, svaka čast), da će danas navečer, 4. svibnja, ići «Pola ure torture». Čekamo, čekamo, gledamo, gledamo, svi, cijela nacija, ali jedine emanacije Hrvatskog Duha nema. Možda 11. svibnja, stoga sa skromna četiri lovorova vjenčića unaprijed pozdravljamo taj dragi trenutak.
Ista pobjednička četiri pripadaju nestanku, nadamo se, ne privremenom, jedne emisije Nove TV koja je išla navečer u slobodnolebdećem terminu, negdje između 22 i 24h, kako se zalomi. Bila je toliko gledana da nitko živ nije ni primijetio da je ovog vikenda nema, čekamo u subotu, čekamo u nedjelju, kad ono (hura!) nema te «informativne emisije», miroljubivo nazvane «Meta». Njeno ime, popularno kao i sama emisija, moglo bi biti pitanje u tv kvizu koji ima siromašnog producenta, bez neke veće love u nagradnom fondu.