Blur – “Think Tank” (Parlophone – Dallas)

U godinama najveće ekspanzije Brit-popa, kad su Oasis, Blur i Pulp imali više navijača od klubova iz Premier lige, razlaz Damona Albarna i Grahama Coxona možda bi odjeknuo jače nego transfer kakvog golgetera iz Liverpoola u Manchester United.
No medijska kampanja u kojoj su vodeći Brit-pop bandovi nerijetko prikazivani kao legitimni nasljednici Beatlesa i Stonesa definitivno je završena potkraj prošlog desetljeća.
Melody Maker je otišao u stečaj, NME se okrenuo Strokesima i White Stripesima, a engleski nacionalni junaci iz 90-ih su gotovo preko noći izgubili sve privilegije. U novim okolnostima Pulp su pukli već na pretencioznom albumu “We Love Life”, dok su se Oasis zadnji put pojavili na naslovnicama nakon tučnjave u Munchenu, gdje su policajci tretirali braću Gallagher kao najobičnije kriminalce.Za to su se vrijeme Blur nalazili u svojevrsnoj hibernaciji, a frontman Damon Albarn i gitarist Graham Coxon bili su angažirani na drugim projektima.
Coxon je objavio dva potpuno nezapažena solo albuma, međutim Albarn je s virtualnim bandom Gorillaz osvojio skoro cijeli svijet i poslije toga je bilo teško povjerovati da će se njih dvojica vratiti u Blur kao ravnopravni partneri. Svađa je navodno izbila zbog Damonovog inzistiranja da se za producenta novog albuma dovede Fatboy Slim. Premda je ovaj plan ispunjen samo u pjesmama “Crazy Beat” i “Gene By Gene”, revoltirani Coxon napustio je band već na početku studijskog sessiona, a Albarn je s basistom Alexom Jamesom i bubnjarom Daveom Rowntreejem zaokružio album koji više podsjeća na Gorillaz nego na stare hitove Blura. Doduše, zaokret je izveden uz dodatne mjere opreza, pa su naprijed izvučene pjesme “Ambulance” i “Out Of Time” koje neće previše zbuniti dugogodišnje sljedbenike. Prvi jasan trag Gorillaza provlači se tek kroz “Good Song”, a hip hop beatovi i downtempo elektronika još su naglašeniji u “On The Way To The Club” i “Brothers And Sisters”.
Dobar prosjek pokvarit će bezlična dream-pop balada “Caravan”, jednominutna pseudo-punk žestica “We’ve Got A File On You” i neuspjela suradnja s Williamom Orbitom u “Sweet Song”, ali za konačnu presudu ipak treba pričekati završnicu u kojoj je Albarn napokon razjasnio zbog čega mu je bila važnija jednokratna pomoć Fatboy Slima nego održavanje partnerstva s Coxonom. Naime, Grahamov oproštaj od Blura u pjesmi “Battery In Your Leg” zvuči poput B-strane nekog singla skinutog s albuma “The Great Escape”, što danas može imati vrlo malu tržišnu vrijednost. Na drugoj strani, kombinacija s Fatboy Slimom u “Gene By Gene” podsjeća na najbolje radove Mick Jonesovog Big Audio Dynamitea, a to je razina do koje stara postava Blura nije mogla doći nikakvim medijskim manipulacijama.

The Cardigans – “Long Gone Before Daylight” (Stockholm Records – Aquarius)

Prije desetak godina Cardigansi su se nametnuli kao najjači skandinavski adut na alter-rock sceni, a njihov uspjeh na svim relevantnim europskim top listama bio je dragocjen putokaz za cijelu generaciju mladih i do danas već prilično etabliranih švedskih, finskih i norveških rockera. No zasluge iz prošlosti ne mogu pomoći albumu “Long Gone Before Daylight” na kojem petorka iz Jonkopinga zvuči umornije i od Cranberriesa. Iz ovih 11 pjesama može se izvući nekoliko dopadljivih refrena, ali samo za potrebe sezonske pop konfekcije.

Lucinda Williams – “World Without Tears” (Lost Highway – Aquarius)

Karijera kantautorice Lucinde Williams proteže se na skoro četvrt stoljeća, ali ovo je tek sedmi album u njezinoj diskografiji koja je jako dugo bila opterećena problemima s izdavačkim kućama. Tek nakon preklanjskog albuma “Essence” Lucinda je uspjela zamijeniti dugogodišnji kult status za nešto širu popularnost, a pohvalama za raskošnu mješavinu folka, bluesa i alter-countryja pridodana je i laskava usporedba s Patti Smith.
“World Without Tears” zaslužuje još bolji tretman jer pjesme poput “Those Three Days”, “Overtime”, “Righteously” i “American Dream” neće ništa izgubiti čak i ako ih slušate nakon klasika Neila Younga.

RZA – “The World According To RZA” (Virgin – Dallas)

Proslavljeni Wu Tang Clanovac, koji je nedavno oduševio publiku u Tvornici, mogao je s nekoliko telefonskih poziva okupiti all stars postavu američkih rappera, no umjesto njih priliku su dobili predstavnici skandinavske, njemačke, francuske i talijanske hip hop scene. Istraživanje potencijala europskog hip hopa RZA je započeo u Stockholmu s lokalnim hitmakerima kao što su Feven i Petter, a okončao u Berlinu uz Afroba, Fuata i Bektasa, ali najdulje se ipak zadržao u Francuskoj. Osim provjerene kontinentalne atrakcije Saian Supa Crew, tamo je našao darovite kamerunske rappere Bams i vjerojatno najjači adut za ovaj album, band Nap iz Strasbourga s izvrsnom pjesmom “Warning” koja nakon pakiranja u vrhunsku produkciju nimalo ne zaostaje za radovima razvikanih američkih hip hop prvaka.

Zvjezdice:
Blur – 3
Cardigans – 2
Lucinda Williams – 4
RZA – 3

Top lista:
1. Thievery Corporation – “The Richest Man In Babylon”
2. The White Stripes – “Elephant”
3. Blur – “Think Tank”
4. Madonna – “American Life”
5. Natacha Atlas – “Something Dangerous”