Photo: Marko Lukunić/PIXSELLSuđenje bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu nastavljeno je na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočenjem bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granić, koji je na posljednjem ročištu izjavio da je sve poslove oko realizacije kredita s austrijskom Hypo bankom vodio njegov tadašnji zamjenik Sanader.

Granić je priznao kako je on potpisao ugovor o spornom kreditu Hypo banke, dodajući pritom kako nema saznanja da je nekome za to isplaćena provizija. "Taj je kredit bio povoljan jer je kamata bila 8,5 posto na 7 godina, a u Hrvatskoj je u toj vrijeme kamata bila 17 do 20 posto!", kaže Granić, a na pitanje Laptoš je li mogao biti povoljniji Granić kaže da je kredit bio povoljan i da hipotetski može utvrditi, iako ništa o tome ne zna, da bi kredit bio još povoljniji ako ne bi bila isplaćena neka provizija. 'A o čemu, ja ne znam ništa!', rekao je Granić.

Potpisao ugovor

Kaže da mu je konačni ugovor donio Sanader, te da su ga zajedno pogledali. "Rekao sam da je povoljan, išao je u daljnu proceduru. Ja sam ga u konačnici i potpisao", istaknuo je.

Granić je rekao da je zadnji put vidio predstavnike Hypa u listopadu 1994. godine. Naknadno se, kaže, sjetio pisma namjere Hypa kada je čuo navode Sanaderove obrane da je moguće da je i sam Granić uzeo proviziju. Što se tiče nastavka pregovora s Hypom, Granić je rekao da mu je došao Sanader i rekao da mu je Tuđman uputio uglednog iseljenika koji ima veze s Hypom da mu pomogne s kreditom.

Veli da su se i Sanader i on nasmijali na tu Tuđmanovu konstataciju, jer je, uz veliku pomoć koju je dijaspora u to vrijeme pružala Hrvatskoj, bilo i dosta pojedinaca koji su nudili razne usluge koje su najčešće bile interesne.

Dva tjedna nakon sastanka s Hypom, Sanader je donio nacrt ugovora i upozorio ga na jednu spornu odredbu. "Ja sam mu rekao da pita Ministarstvo financija za mišljenje o tome, a u preambuli ugovora je stajalo da će Hrvatska pomoći Hypo banci na ulasku na naše tržište, što sam smatrao neprihvatljivim i protuzakonitim, što sam i rekao", izjavio je Granić, dodajući kako mu je nakon desetak dana Sanader kazao kako je ugledni iseljenik i dalje pomagao, ali isto tako i tražio da mu se te usluge plate. "Rekao sam da ne dolazi u obzir, i tako je završila priča o iseljeniku. Tjedan dana kasnije došao je konačni prijedlog ugovora i rekli smo da je dobar i da može odmah u proceduru na Vladu", izjavio je Granić.

Kaže da se s njegovom konstatacijom o tome da neće platiti nikakav novac ovom iseljeniku složio i Sanader.

Sanader je vodio proceduru

"Bilo je sve kako smo priželjkivali i rekao sam Tuđmanu da će Sanader dalje voditi proceduru kupnje veleposlanstava, i sve to skupa je išlo jako dobro. Mene bi samo izvještavali da su kupili, više se nisam s time bavio, nije bilo primjedaba, sve je išlo uredu", kaže Granić.

Nakon kraće pauze koju je zahtjevala Sanaderova obrana kako bi se "skoncentrirali", nastavljeno je ispitivanje svjedoka Granića koji je potvrdio kako je u USKOK dolazio u nekoliko navrata, no samo je jednom bio službeno pozvan.

"Dolazio sam naknadno jer sam se sjetio nekih stvari. Za mene taj kredit nije bio osobito bitan u to vrijeme", rekao je Granić te na pitanje kad je prvi put čuo za Hypo banku odgovorio da je to bilo kada je u Ministarstvo vanjskih poslova stiglo pismo ministra vanjskih poslova Austrije Aloisa Mocka.

Rekao je kako se ne može sjetiti na koga je pismo bilo naslovljeno, ali se sjetio da mu ga je donio Sanader. Ispičao je kako je u pismu bila opisana banka i njena spremnost da dođe na hrvatsko tržište te spremnost da odobri kredit Hrvatskoj. Dodao je kako je pismo bilo poduže.

Na upit odvjetnika Prodanovića kako to da do sad to pismo nije nazivao "pismom namjere", Granić je odgovorio kako ga je takvim smatrao. Dodao je kako je o pismu obavijestio tadašnjeg predsjednika Tuđmana, predsjednika Vlade Nikicu Valentića te najbliže suradnike.

Mijenjao iskaz na sudu

Prodanović je dometnuo kako je Granić na sudu značajno promijenio svoj iskaz u odnosu na onaj koji je dan u USKOK-u.

"Kad sam govorio u USKOK-u, ispričao sam ono što sam se sjetio od prije 17 godina. To mi tad nije bila bitna stvar. No, čvrsto stojim iza svega što sam danas rekao", obranio se Granić.

Na pitanje da li je Sanader s Mockom mogao komunicirati mimo njega, Granić odgovara niječno, ali i dodaje kako ne zna da li su njih dvojica komunicirali s obzirom na to da su se poznavali otprije.

"Ne vjerujem da bi Sanader dogovarao nešto, a da se ne dogovori samnom prije toga", rekao je Granić.

Granić nekoliko minuta kasnije mijenja svoj iskaz o tome kome je pokazao pismo namjere Hypoa. Kaže da je Mockovo pismo pokazao Vladi. Nepodudarnosti sa izjavom koju je dao USKOK-u objašnjava kako mu cijeli događaj oko Hypo banke u to vrijeme nije bila naročita važna stvar.

Nastavlja kako je na sastanku sa predstavnicima Hypa dao ovlasti Sanaderu da pregovara s njima. Sudac Turudić ponovno ga je upitao zašto je dao različite iskaze.

"Iz samo jednog razloga - nakon uspostavljanja Sanaderove komunikacije s Hypom, zamolio sam ga da dovede predstavnike. To je bio protokolarni sastanak na kojem sam ih pitao stoje li iza svega što su rekli. Rekao sam im da je Sanader moja desna ruka i d s njim pregovaraju. Sve što sam danas rekao je točno", branio se Granić.

Ponovio je kako se ne sjeća detalja pisma kao ni da li je postojala razlika između pisma namjere i u konačnici potpisanog ugovora.

Ne sjeća se ni da li je na sjednici Vlade izlagao o kreditu, ali smatra kako vjerojatno je.

Vjerovao svojim suradnicima

Na pitanje odvjetnika Suića da li je slao Hypu dopise gdje da uplate novac, Granić odgovara da nije, ali i da je moguće da je takve dopise potpisao.

"Da mi je donio nešto, to bi sigurno potpisao. Vjerovao sam svojim suradnicima", rekao je Granić.

Zanimljivo je kako se ne sjeća ni da li je razgovarao s tadašnjim guvernerom HNB-a Perom Jurkovićem o ulasku Hypa na tržište. Rekao je kako je tek 2005. kada je otvorio konzultantsku tvrtku, a Hypo postao njegov klijent, imao prve kontakte sa hrvatskom podružnicom, odnosno 2007. sa Hypo internationalom. Pojasnio je kako je dobio 200 tisuća eura za godinu dana posla s Hypom i poželio dati još detalja, na što ga je Turudić prekinuo.

Odvjetnica Sloković upitala je Granića ima li tvrtke u Lihtenštajnu i SAD-u jer oni imaju informacije da su se preko tih tvrtki isplaćivale provizije za savjetničke poslove. Granić je odgovorio da ima samo jednu tvrtku u Makedoniji.

Sanader sređivao kredit i Graniću

Ispričao je kako je 1996. bio na jednoj večeri u Austriji na kojoj je bio i Wolfgang Kulterer, ali da to nije bio sastanak s predstavnicima Hypa. Upitan zna li da li je Joerg Heider imao utjevaja u Hypou, Granić je odgovorio da je iz medija saznao da je bio utjecajan, ali da je on bio u svom svijetu mirovnih pregovora.

Granić je objasnio i da mu je Sanader pomogao u dobivanju kredita u Hypo banci za izgradnju kuće na Šalati.

"Nisam morao ni ući u banku za taj kredit", pohvalio se Granić.

Nastavak poslije izbora

Sanaderova obrna prigovorila je istinitosti iskaza Mate Granića, a tome s pridružuje i Ivo Sanader. On je prigovorio kako pregovore s Hypom nije vodio samo on, iako je u njih bio uključen. Smeta mu i Granićeva izjava da je Sanaderov ured bio u njegovom kabinetu. Istaknuo je kako su njihovi uredi bili fizički odvojeni.

Prigovorima obrane zaključeno je ispitivanje Mate Granića. Sudac Turudić zakazao je nastavak suđenja za 8. i 9. prosinca.

Bivšem premijeru se sudi za ratno profiterstvo zbog uzimanja 3,6 milijuna kuna provizije od Hypo banke te za primanje 10 milijuna eura mita od čelnika mađarske naftne kompanije MOL kojemu je zauzvrat navodno omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini.