25.11.2011. / 17:06

Autor: Aleksandar Stajčić

Tajne zagrebačkih tunela

Istražujemo istinitost legendi prema kojima je Zagreb premrežen kilometrima dugim tajnim tunelima

Jedna od najvećih enigmi grada Zagreba njegovi su tuneli. O njima postoje brojne legende koje raspiruju maštu Zagrepčana. Na nekim internetskim blogovima i u usmenim predajama vjeruje se da je velik dio starog grada povezan brojnim tunelima, ali i da postoje tuneli koji središte Zagreba povezuju s Vilom Rebar, Medvedgradom, kao i napuštenom bolnicom na Brestovcu na Medvednici.

Jedini tunel koji nije tajan onaj je koji povezuje Mesničku i Radićevu ulicu, a okomito izlazi na tri mjesta u Ilici i jednom u Tomićevoj ulici prema jugu. Taj je tunel mnogim Zagrepčanima poznat jer je bio sklonište za vrijeme uzbuna tijekom Domovinskog rata. Sagrađen je 1943. godine za vrijeme NDH, kako bi se građani mogli skloniti pred čestim savezničkim bombardiranjima. Nakon II. svjetskog rata godinama su tunelu pokušavali dati neku funkciju: od garaže do atomskog skloništa, ali ništa od toga nije prošlo. Tek je 2009. odlučeno da će od njega napraviti Muzej dodira prema ideji Nede Cilinger. Tako je planirano da tunel postane prostor za izložbe i koncerte uz razne animacije i hologramske prikaze. Taj, još poznat pod imenom Grički tunel, obišli smo sa Silvijem Novakom, pročelnikom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, i Petrom Merkašem, tzv. ključarom grada Zagreba, odnosno osobom zaduženom za brigu o 73 gradska skloništa.

Silvije Novak čitav je svoj radni vijek proveo na gradilištima na kojima su obnavljani prostori starog Zagreba i tvrdi da nikad nije naletio ni na jedan tunel koji postoji u legendama. "Mnogi ljudi nalete na staru kanalizaciju, vodovod ili odvodni kanal nekih od potoka i onda odmah zamišljaju kako se radi o nekom tajnom tunelu, ali to nije točno", rekao je Novak. Potvrdio je postojanje tunela koji povezuje Tkalčićevu ulicu i Tuškanac kod Dubravkina puta, u koji je ulaz zabranjen, te je rekao da postoji sklonište ispod Predsjedničkih dvora na Pantovčaku, ali da nikad nije kročio u ta tajna mjesta.
Sve druge navodne tunele u središtu grada Novak dematira i tvrdi da su plod mašte. Za vilu Rebar kaže da je samo povezana tunelima s okolnim bunkerima, ali ne i s gradom. Na obnovi Medvedgrada i sam je sudjelovao te tvrdi da tada nisu pronašli nikakve tunele. "Ali postoje neka građevinska rješenja iz prošlosti, što ljudi onda povezuju s tunelima. Imao sam priliku hodati kroz jedno takvo - podzemni kanal potoka Medveščak koji je vrlo širokog profila. Išao sam njime od mjesta gdje se nalazi benzinska crpka na Ksaveru sve do samog centra. U Zagrebu postoje i brojni napušteni kanalizacijski, vodovodni tuneli, za koje, kad naiđu na njih, ljudi pomisle da se radi o tajnim prolazima koji vode do skrivenog blaga. To, na žalost, nije istina, i ja bih volio naći neko skriveno blago, ali dosad mi se to nije dogodilo", rekao je Novak. Dok nas je gradski pročelnik razuvjeravao da u tim legendama ima istine, iz tunela smo se privikavali na mrkli mrak i vlagom prezasićen zrak podzemnog prolaza dugačakog 350 metara u koji smo kročili. U toj tami jedini orijentir bile su dvjesto metara udaljene žarulje i skromno svjetlo priručne lampe ključara Petra Merkaša.

"Imamo problema s električnom instalacijom zbog vlage", rekao je Merkaš prokomentiravši potmulu eksploziju koja je došla iz dijela tunela kojim se izlazi na Ilicu. "Žarulje pucaju od vlage, nisu zaštićene, još malo i neće svijetliti ni jedna", dodao je. Rekao je da se na betonu kojim su obloženi zidovi vidi da je dotrajao jer u tunel sve više prodire voda, a na zidovima je sve više dugačkih siga. Merkaš se požalio kako su stanari na ulazna vrata u tunel u Ilici odložili građevinski materijal pa ih je nemoguće otvoriti, a slično smo doživjeli kad smo trebali izići iz tunela u Radićevu ulicu. Tamo je netko odložio crijevo za vodu pa je za otvaranje vrata bila potrebna i prilična fizička sila. Iako je u tunelu tog hladnog i maglovitog četvrtka 17. studenoga bilo znatno toplije nego vani, svi smo punim plućima udisali hladan, maglovit zrak u dvorištu kuće u Radićevoj. Istim putem vraćali smo se natrag u Mesničku ulicu, a tihi ključar Merkaš se pomalo počeo otvarati: "Osamdesetih, dok se obnavljalo Dverce, prijatelj i ja smo našli pod zemljom zid. Bio je star i trošan i cigle su bez velike sile same padale.
Iza zida smo pronašli tunel kroz koji se moglo uspravno hodati. Krenuli smo kroz njega, ali nas je nakon dvadesetak prijeđenih metara obuzeo strah pa smo se vratili natrag. Tamo je ubrzo podignut novi zid, ali to gdje smo bili pravi je tunel." Silvije Novak izrazio je sumnju u tu priču. Kad smo izišli iz tunela u Mesničku, Merkaš se otvorio pogledavši prema Tuškancu: "Pogledajte ove vile. Teško je povjerovati da ispod tih kuća nema tunela, povezanih u neki sustav i tko zna kamo sve vode. U njima su boravili mnogi 'važni' ljudi. Mora postojati neka tajna ako se toliko skriva od javnosti i ako postoje tuneli u koje nitko ne smije zaviriti."

Fotogalerija

  • Silvije Novak i Petar Merkaš ispred ulaza u tunel Grič u Mesničkoj ulici. Voda probija kroz betonske zidove, zbog čega je u tunelu sve više vlage koja uništava električne instalacije
  • Prilikom otvaranja vrata tunela na Radićevoj 'ključar' Petar morao je koristiti silu. Središnji dio tunela širi je i viši od ostatka. Silvije Novak pokazuje kako se još uvijek u tunelu vide natpisi iz 1943. kad je otvoren

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika