Mate Granić, predsjednik DC-aRezolucija Vijeća sigurnosti o ukidanju sankcija Iraku je novi, a mnogi ozbiljni analitičari kažu i pravi trijumf Georgea Busha i SAD-a. Rezoluciju su zajednički predložile SAD i Velika Britanija, a prihvaćena je gotovo jednoglasno (Sirija nije bila prisutna na glasovanju). Dakle, rezolucija je dobila punu podršku Njemačke, Francuske, Rusije i Kine. SAD će zajedno s Velikom Britanijom legitimno upravljati postratnim Irakom, a visoki predstavnik UN-a će se baviti humanitarnim poslovima, obnovom te pripremama za organizaciju slobodnih demokratskih izbora. Njemačka, Francuska i Rusija bit će uključene u obnovu Iraka, a iračku naftu kontrolirat će Britanci i Amerikanci. Važnu ulogu dobila je i Poljska (zapovijedanje i kontrola u jednoj od tri zone). Proizvodnjom nafte Amerikanci i Britanci kontrolirat će i cijenu nafte na svjetskom tržištu. Prve odluke veleposlanika Bremera, američkog “guvernera” su vrlo odlučne. Ukida se partija BAAS, rasformira se ministarstvo obrane i informiranja, stvara se nova vojska i obavještajne službe. Ovom odlukom Vijeća sigurnosti UN legalizira američku vojnu intervenciju u Iraku. Pragmatična formula bila je jača od univerzalnih principa i Povelje UN-a. George Bush doista ima razloga za veliko zadovoljstvo. Ako se na sastanku 25. lipnja ove godine između SAD-a i EU nađe i pragmatična formula za neizručivanje američkih građana i vojnika međunarodnom kaznenom sudu, onda će trijumf Georgea Busha biti potpun. Zato hrvatska Vlada ne treba žuriti s odgovorom SAD-u na prijedlog sporazuma o rješavanju tog problema.
Ivo Banac, koji se dosad čvrsto zalagao za moralne principe u politici, javno kaže da trebamo prihvatiti činjenicu da sve zemlje nisu jednake. To je sada zaista realnost koja kratkotrajno daje odlične rezultate, ali ozbiljni svjetski analitičari upozoravaju da nijedan ozbiljan svjetski problem još nije riješen. Međunarodni terorizam je još jači i agresivniji (spektakularne akcije Al Quaide u Saudijskoj Arabiji i Maroku). Vrijednost dolara pada, američko gospodarstvo je u najlošijoj situaciji u posljednjih deset godina, a jaz između bogatih i siromašnih sve je veći. Zato je za Hrvatsku važnije nego za Njemačku, Francusku i Rusiju da se drži čvrstih principa i strateških ciljeva, a glavni strateški cilj Hrvatske je ulazak u EU.
Nova europska politika prema zapadnom Balkanu je primarno uvjetovana racionalnih geostrateškim razmišljanjima Europske komisije. Zapadni Balkan je zadnje nestabilno područje u Europi. Osam godina nakon završetka krvavog rata i daytonskog mira, Bošnjaci traže promjenu Daytona u Ustava BiH. Zoran Živković, novi premijer Srbije, najavljuje promjene granica na Balkanu ako Kosovo postane neovisno. Odnosi između makedonske većine i brojne albanske manjine nisu idilični, a gospodarsko, socijalno i političko stanje u Makedoniji daleko je od europskih standarda. Dodatno, Hrvatska kao jedina od zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja podnijela je kandidaturu za EU. Nova europska politika prema zapadnom Balkanu, tj. partnerstvo za europske integracije je dodatni mehanizam za jačanje procesa stabilizacije i pridruživanja. Europska komisija prvi put kaže da je budućnost zemalja zapadnog Balkana u EU, otvara se mogućnost pomoći zemljama zapadnom Balkana u razvoju demokracije i demokratskih institucija, u gospodarskim reformama te borbi protiv organiziranog kriminala, droge i ilegalnih migracija. Pojačava se i financijska pomoć kroz mehanizme CARDS programa (oko 200 milijuna eura kroz tri godine). Ali razmišlja se i o stvaranju područja slobodne trgovine te institucionalnim mehanizmima parlamentarne suradnje, posebno odbora za europske integracije. Ukratko, jača pritisak na brojne oblike i mehanizme regionalne suradnje.
To je potpuno logično sa stajališta EU, s obzirom na političku, gospodarsku i socijalnu situaciju u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana. Ipak, Hrvatska je u puno drukčijoj situaciji nego Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Albanija. Hrvatska je u procesu dobivanja kandidature za EU. Hrvatski makroekonomski parametri, bez obzira na našu kritiku gospodarske politike Vlade, potpuno su drukčiji od ostalih zemalja zapadnog Balkana. Hrvatska nema ustavnih problema, Hrvatska je demokratski stabilna država, uz sve svoje probleme koje nesumnjivo ima. Zato je dobivanje kandidature za EU do lipnja iduće godine za Hrvatsku izuzetno važno. Bilo bi vrlo loše za Hrvatsku da iz bilo kojih razloga ne dobije pozitivno mišljenje Europske komisije i Vijeća ministara za kandidaturu te da se ne uspije pridružiti Bugarskoj i Rumunjskoj u procesu pridruživanja EU. U tom slučaju Hrvatsku čeka čvrsti regionalni okvir u sljedećih deset do petnaest godina, pa i stvaranja područja slobodne trgovine, a regionalna energetska politika za struju već je stvorena. Vlada premijera Račana trebala bi izgubiti iluzije da će pozitivno mišljenje Europske komisije za kandidaturu Hrvatske doći prije izbora. Europska unija želi prije davanja konačnog mišljenja o kandidaturi Hrvatske za EU vidjeti rezultate parlamentarnih izbora, tj. tko će formirati novu vladu, kakva će biti nova vladajuća koalicija, kakav će biti program i sastav nove vlade, posebno što se tiče proeuropske orijentacije, punog poštivanja ljudskih i manjinskih prava, povratka izbjeglica, suradnje s Haaškim tribunalom, funkcioniranja pravne države te gospodarske politike. Zato su neodgovorne i neozbiljne kalkulacije ove Vlade oko datuma izbora. Izbori trebaju biti odmah nakon što Vlada odgovori na standardna i posebna pitanja koja će dobiti od Europske komisije u drugoj polovici lipnja. Nema nikakvog razloga da Vlada na ta pitanja ne odgovori do sredine listopada. Opasnosti da će neke zemlje odugovlačiti s ratifikacijom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zaista postoje (Velika Britanija i Italija), a za Nizozemsku se već može tvrditi da oteže s notifikacijom sporazuma. Toj našoj realnosti pred Vladom, ovom i budućom, još su uvijek veliki izazovi da se konačno dobije kandidatura Hrvatske za EU. Kandidaturi Hrvatske škode ne više “nestabilnosti” vladajuće koalicije nego već i otvoreni sukobi i predizborna nadmetanja unutar vladajuće koalicije koje očito premijer Račan teško može kontrolirati. To je dodatni razlog za parlamentarne izbore u studenom ove godine.