Objavljeno u Nacionalu br. 837, 2011-11-29

Autor: Iva Krtalić

Euro na mukama

Angelin izbor između dva zla

Pod pritiskom kritičara berlinske politike spašavanja eura, njemačka kancelarka uskoro će morati odgovoriti želi li dopustiti izdavanje europskih obveznica ili tiskanje novca

Britanski premijer James
Cameron s njemačkom
kancelarkom Angelom MerkelBritanski premijer James Cameron s njemačkom kancelarkom Angelom MerkelDa bi euro ostao jak i stabilan, zemlje koje se previše zadužuju ubuduće će biti kažnjene - u tu svrhu njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy žele promijeniti europske ugovore. U ostatku Europe rigidni njemački kurs, kojim se traži uklanjanje uzroka a ne posljedica krize, nailazi, pak, na kritike, a mnogi berlinsku politiku smatraju dijelom problema, a ne rješenja sve dublje krize.

MJERE DOGOVORENE na kriznom sastanku Angele Merkel, Nicolasa Sarkozyja i novog talijanskog premijera Marija Montija prošlog tjedna u Strasbourgu ujedno predstavljaju srž njemačke vizije budućnosti i stabilnosti Europe i monetarne unije. Ona je ispisana i u pozicijskom papiru Ministarstva vanjskih poslova od sredine studenoga, “Integracijsko-politički koraci k stvaranju stabilne unije”, u kojemu ministar Guido Westerwelle na šest stranica navodi sljedeće mjere: automatske sankcije protiv kršitelja limita dopuštenog deficita, put u uredni stečaj prezaduženih država, pravo na intervenciju u nacionalne proračune kad fiskalna politika neke zemlje izmakne kontroli.


Ukratko: tek nakon reforme ugovora može se dublje posegnuti u novčanik da bi se spašavalo dužnike, a više novca za Grčku, Portugal, Španjolsku ili Italiju može se - i pred vlastitim biračkim tijelom - opravdati samo ako se zauzvrat dobiju jamstva da će biti kraj raspašoj-financijske politike. “Fiskalna unija” fraza je koju je kancelarka nedavno iskovala kao misao vodilju eurozone, a koja opisuje monetarnu uniju standardiziranih proračunskih politika i jače financijske discipline članica. “Držimo se toga i ako se toga budu držale i sve ostale zemlje, uzroci krize uskoro će biti uklonjeni”, rekao je ministar financija Wolfgang Schäuble u Bundestagu. Europska unija mora prvo riješiti probleme koji su doveli do krize, smatra, zbog čega su “sva brza rješenja, poput tiskanja novca ili kolektivizacije dugova, bez zajedničke financijske politike krivo rješenje”.

Time je ministar ponovio ono što je Merkel uspjela progurati i na trojnom sastanku: Njemačka i dalje odbija mogućnost da Europska središnja banka uskoči kao krizni financijer zaduženih zemalja, kao i kolektiviziranje europskog duga izdavanjem europskih obveznica. Kurs Angele Merkel je jasan i traži čvrsto ukotvljenje mogućnosti kontrole, intervencija i sankcija radi dugoročne stabilizacije monetarne unije - i time među vlastitim biračkim tijelom uglavnom ima podršku. Ostatak Europe trenutačno ima druge prioritete: kriza više nije na periferiji, već u centru Unije, egzistencija zajedničke valute je u opasnosti. Baš sada i jest čas za “brza”, ako ne čak i “hitna rješenja” od kakvih zazire Schäuble, smatra sve više europskih partnera. Od Berlina traže brze konkretne korake, a ne predike o pogreškama dugoročno loše fiskalne politike. Jedna je mogućnost izdavanje europskih obveznica, što traži predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso, a što bi iz perspektive Berlina značilo da bi se krizne zemlje ohrabrilo da se vrate lošim navikama.

Druga je mogućnost ona koju traži Francuska, da Europska središnja banka pomogne kriznim zemljama; za Berlin ta mjera nosi previsok rizik inflacije. Ali kako su svi pokušaji da se Unija stvarno stabilizira - programi štednje, nove vlade, fondovi za spas zaduženih zemalja - do sada propali, Angela Merkel bi se ipak uskoro mogla naći pred neugodnim izborom: euro obveznice ili štampanje novca. Obje bi strategije značile odstupanje od dosadašnje krizne strategije Berlina, strategije koju pojedini komentatori smatraju, ako već ne uzrokom krize, onda barem odgovornom za njezino pogoršanje. Njemačka, s druge strane, sebe vidi kao žrtvu zemalja koje su gazile fiskalna pravila, da bi sada tražile pomoć zemlje koja je radi monetarnog zajedništva žrtvovala čak i njemačku marku. Priču o cvrčku i mravu naveliko razvlače njemački mediji, a i dio politike: sama kancelarka je još prije nekoliko mjeseci izjavila da južni Europljani trebaju “skratiti svoje godišnje odmore, a produžiti radno vrijeme”. Tiražni Bild tražio je izbacivanje Grka iz “našeg eura” i slao reportere da u centru Atene prolaznicima dijele drahme. Kombinaciju zluradosti i pametovanja okrunio je prije dva tjedna, uoči posjeta britanskog premijera Jamesa Camerona Berlinu, šef zastupničkog kluba CDU-a Volker Kauder riječima da “Europa odjednom govori njemački”.

U BRUXELLESU JE RAZUMIJEVANJA za njemačku nepopustljivost sve manje, sve se glasnije kritizira njemačko “nein” rješenjima koja predlaže Komisija. Atmosferu podgrijava tisak, pri tome naročito britanski tisak voli ratne metafore kad piše o ulozi Berlina. Kancelarki se imputiraju hegemonističke ambicije, pa i želja da “zavlada Europom”, a kad piše o Merkel, čak i ugledni Times citira Carla von Clausewitza. I talijanska Repubblica obrušila se na “doktrinu reda u kući prema kojoj država treba pomesti pred vlastitim pragom pa tek onda računati na međunarodnu solidarnost”, a “njemačku sporost” napada i El País. “Nijemci na dvije strane zatvaraju oči: s jedne strane niječu veličinu problema vlastitog bankovnog sektora, s druge posljedice svoje politike vanjskotrgovinskog suficita unutar monetarne unije”, komentira španjolski dnevnik. Politika vlade Angele Merkel od početka krize vodi se idejom da će pritisak financijskih tržišta krizne zemlje prisiliti na reforme. Plan je do sada i uspio utoliko što se politički krajolik Europe posve promijenio, a nove vlade u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji obećavaju da će se ozbiljno prihvatiti problema.

No ni sama Njemačka više baš nije svijetli primjer, motor europske konjunkture i temelj stabilnosti. Nije upitno, Njemačka je zaista dobro projedrila kroz krizu. Ekonomija je jaka, financijsko stanje bolje nego u susjednim zemljama, ali već se sljedeće godine povećava novo zaduživanje, a zemlja i sada sjedi na ogromnom brdu dugova koje bi, kako upozorava luksemburški premijer Jean-Claude Juncker, moglo “postati opasnije od španjolskog”. Ukratko, bez obzira na to hoće li njemačka guska prestati nositi zlatna jaja i koliko će i Njemačka sama biti oštećenama turbulencijama na zajedničkom tržištu, čini se da je mišljenje izvan granica zemlje da će kao najveća i najjača zemlja monetarne unije za to biti sama kriva.

Vezane vijesti

'Njemačka ucjena'

'Njemačka ucjena'

Vrhovna koordinatorica borbe protiv europske financijske krize, njemačka kancelarka Angela Merkel, pravi razlog trenutnom jadnom stanju "Starog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika