Zaštitni znak novinara Al Jazeere je lišenost patetike, cinizma, ismijavanja, zluradosti i navijanjaPrije sedam mjeseci Tarik Đođić, izvršni direktor Al Jazeere Balkan, sjedio je sam s direktorom tehnologije Miljenkom Logožarom u malom uredu u Sarajevu bez stola i s jednim telefonom. Danas, sarajevska se podružnica katarske televizije, koja je započela svoj program 11. studenoga, prostire na dva kata luksuznog trgovačkog kompleksa u centru grada. Ima 130 zaposlenih, a opremeljena je najsuvremenijom tehnikom i zaposlenicima nudi izvrsne uvjete rada, kako novinarima tako i tehničkom osoblju.

"TO SE ZOVE TELEVIZIJA", kaže direktor Đođić koji je donedavno kao pravnik bio generalni sekretar vanjsko-trgovinske komore i dodaje: "Nije samo stvar financija. Odgovorno tvrdim da najveće tv-kuće koje su financirane novcem poreznih obveznika, dakle pretplatom, raspolažu s nekoliko desetina puta većim budžetom nego što će ga Al Jazeera ikada imati. Mi smo sve ovo napravili i ovu ćemo godinu preživjeti, a u sve je uloženo 15 milijuna eura. Osim sarajevskog studija, tu su i naši mali studiji u Zagrebu, Beogradu i Skoplju. Ni po čemu nismo najveći, ni po financijama ni po četvornim metrima, a ni po broju ljudi, ali nadamo se da ćemo dati nešto što je bolje od onog što daju drugi. Na drugim televizijama nije u pitanju nedostatak novca, nego način na koji se on neracionalno troši, a to ovisi o političkim razračunima te o viškovima svega, od prostora do ljudi."

Pravila Al Jazeere Balkan sadržana su u onom što su inače pravila te izvorno inicijalne katarske tv-postaje. Etički kodeks od deset točaka utisnut je u stol svakog novinara. Između ostaloga, kodeks govori o pridržavanju novinarskim vrijednostima, poštenju, vjerodostojnosti i poštivanju raznolikosti te prezentiranju različitih gledišta i mišljenja, bez predrasuda, pristranosti itd. "Kodeks sadržava sve što bi trebala biti univerzalna pravila novinarskog posla. Prilično smo samostalni u donošenju odluka, pokušavamo svaku stranu uključiti u priču. Nismo ekspozitura nikakve politike, stranke ili grupacije, nego smo međunarodna medijska kuća i ovdje smo da bismo donijeli vijesti i samo vijesti. Državni tv-kanali daju vijesti koje zavise od lokalnih političkih opcija ili ponekad moćnika, a mi smo se jednostavno uklopili u ideju globalnog širenja Al Jazeere", pojašnjava direktor Đođić. Također, rade na principu da nema opterećenja da trebaju biti bolji i pametniji od nekog drugog ili da bilo kome trebaju biti konkurencija.

ĐOĐIĆ SMATRA i da se novinarima nije jednostavno snaći u novoj radnoj sredini, pogotovo Urednik programa Goran Milić kaže da su temu o Vukovaru napravili bolje od ijedne nacionalne televizijestoga što su do sada bili navikli na drugu uređivačku politiku tv-kuća iz kojih su došli. "Mediji su poprilično utjecali na loš razvoj situacije. Smatram da narodima na ovim prostorima treba edukacija, da treba donijeti svijet u ovu regiju i odnijeti ovu regiju u svijet." Al Jazeera je osnovana kao želja jednog dijela svijeta da pokaže istinu iz nekog drugog ugla. Prema kriterijima sjedišta Al Jazeere u Dohi, za izbor novinara bila je potrebna veoma kompleksna procedura. Na natječaj se javio velik broj ljudi i bilo je nekoliko filtara. Tako se u Sarajevu našlo nekoliko novinara iz nekadašnje države. Iz Zagreba tu su Mirjana Hrga kao urednica vijesti i Lamija Alečković kao izvršna producentica sarajevske podružnice. Lamija je oduševljena uvjetima rada i kaže da joj nije trebalo dugo da se odluči prihvatiti ovaj posao i preseliti se u Sarajevo. "Jednostavno na HRT sam došla na pošten način do jedne razine i baš mi se u pravom trenutku otvorila prilika za napredovanjem u svakom pogledu", kaže Lamija Alečković. Kao urednik programa postavljen je Goran Milić koji svojom karizmom i svojom visinom od metar i devedeset i šest dominira redakcijom.

"Ima ovdje i viših od mene," smije se Milić, "jedan je visok dva i sedam, a drugi oko dva metra." Nakon odlaska s HRT-a u mirovinu, Milić se vratio u Sarajevo na "mjesto zločina", ondje gdje je u vrijeme rata, prije 20 godina, sudjelovao u uređivačkoj politici zloglasnog Yutela. "Nisam se vratio na mjesto zločina kao zločinac. Vratio sam se na mjesto zločina – nada mnom", kaže Milić. Ovo mu je četvrti povratak u Sarajevo, a treća televizija u čijem osnivanju sudjeluje. Osim Yutela i Al Jazeere, bio je tu još i OBN. "Ovo mi je privremeni mandat i nisam došao umrijeti u Sarajevu. Nadam se. U Zagrebu je moja obitelji i moj stan." Kroz svoj radni vijek, Milić se naučio prilagođavati različitim zadanim okvirima. Kaže da je ovdje princip rada isti kao svugdje, ali s manje ljudi, modernijom tehnikom, specijaliziranim programom koji se sastoji uglavnom od vijesti i dokumentaraca koje nabavljaju iz engleske i arapske Al Jazeere. Zatim, tu su i regionalni dokumentarci koji, možda, zbog svoje usmjerenosti nisu dobili prostor na nacionalnim televizijama u pojedinim državama. Posebnost Al Jazeere je da se velike političke priče rade kroz prizmu običnog čovjeka.

Redakcija Al Jazeere u Sarajevu ima 130 zaposlenika i nalazi se u centru grada"To je onaj drugi politički sloj", pojašnjava Milić, "kako se politika reflektira na život običnog čovjeka i kako se njime 'igra'. Primjerice, kada izvještavamo o hrvatskim izborima, nemamo pregled kandidata niti im prikazujemo biografije, već ako je u pitanju nelikvidnost, uzmemo nekog tko je propao zbog nelikvidnosti, a takvog nije teško naći u Hrvatskoj." Televizijska postaja Al Jazeera postaje globalno poznata 2001. kada iz izbjeglištva prenosi izjave Osame bin Ladena. Također, ona je omiljeni "zvučnik" militantnih grupa, poput Hamasa i čečenskih separatista. Smatra se da ju je osnovao arapski svijet da bi bila izvjesna protuteža CNN-u i američkom pogledu na svijet. Pitamo Milića kako se kroz program kanaliziraju događaji na Bliskom istoku, u Siriji, Egiptu, Libiji... "Imate zadaću ispričati ono što ste vidjeli, a riskirate svoju novinarsku karijeru ako bilo što 'obojite'. Izrazito je istaknuto u treningu Al Jazeerinih novinara da se vlastito mišljenje ne smije iznositi ni na koji način i to nije televizija koja pravi propagandu arapske politike i kulture po svijetu. Jednako tako, svaku vijest Nove TV, kao vlasništvo predsjednika svjetskog židovskog kongresa gospodina Ronalda Laudeara, tvorca istočnoeuropskog tv-carstva, neću gledati kao da naginje u korist Izraela."

Spominjući način kako su napravili prilog o godišnjici pada Vukovara i 170. godišnjici srpske Akademije nauka i umetnosti te prikazom Kosova, Milić argumentira objektivnim gledanjem i nepristranošću. "Vukovar smo napravili bolje nego ijedna svjetska, regionalana ili nacionalna televizija", uvjeren je Milić. Nitko ne može biti potpuno objektivan. Čovjek mora biti nepristran, ali ne i neutralan. I uvijek je pitanje u usporedbi s kime. Ako je američka ministrica vanjskih poslova izjavila da je Al Jazeera pobijedila CNN i da su vijesti koje ona daje prave vijesti, ako joj University of Columbia daje godišnju nagradu za najbolji novinski servis na svijetu, onda čak i ti koji u početku nimalo nisu bili skloni Al Jazeeri priznaju neke činjenice. Oni uopće ne mjere gledanost i ne žele biti robovi marketinga. Naravno, postoje reklame i katarskog plina i turske zračne kompanije i brendirat će neku zemlju prije početka turističke sezone itd., ali se neće se utrkivati s "pelenama i pastama za zube". Zaštitni znak novinara koji se obraćaju gledateljima je lišenost patetike, cinizma, ismijavanja, zluradosti, navijanja. To se ne smije osjetiti ni u tonu ni u sadržaju. "Može u Libiji na cesti netko u kameru reći da je Gadafi zločinac ili nešto slično. Spominje li se masovna grobnica, bolje je provjeriti postoji li ona doista, a ako postoji, onda pustite tu izjavu.

Ona je narodna, autentična. Geslo Al Jazeere je 'We give voice to the voicless' – dajemo glas onima bez glasa", objašnjava Milić. Prije nego što je počeo raditi u Sarajevu, Milić je otišao po upute u Dohu, u centar Al Jazeere. Zanimalo ih je kako on gleda na regiju i kolike su sličnosti hrvatskoga, srpskoga, crnogorskoga i bosanskoga jezika. "Rekao sam im da su veoma slični i međusobno vrlo razumljivi, jer su kroz život u zajedničkoj državi bili izmiješani," kaže Milić i nastavlja: "Nekoliko neraspravljenih tema i s nama i bez nas ostat će sporne. Pitanje Kosova, uređenje Bosne i Hercegovine te status Republike Srpske. Ti momci iz Republike Srpske koji misle da imaju državu, da bi se s tom državom pojavili u Europi, trebali bi imati neke formulare, jer Europa je 'malo osjetljiva' na formulare. Svatko može za sebe reći da je država, ali država postoji onda kada drugi kažu da postoji i da to jest."

Uprava u Kataru je podijeljena, ne prema nacijama već jezično – na arapsku, englesku, Al Jazzera Balkan nudi izvrsne uvjete za rad i suvremenu tehniku za proizvodnju programabalkansku i kasahwilli – afričku i tursku. Za razliku od "nabrijanog" CNN-a, oni traže malo sporiji govor i nisu zaposlili novinare koji su diplomirali engleski i koji govore bez akcenta. To su glasovi slični običnim ljudima koji nisu završili fonetske i jezične tečajeve. Milić kaže da ne žele robovati jezičnoj diktaturi. "Osobno, ja sam za čistoću jezika i kad sam na HRT-u vodio Dnevnik, govorio sam najčišćim hrvatskim jezikom, za što sam dobio nagradu. Jedno je govoriti u Dnevniku HRT-a, a drugo na privatnoj televiziji kojoj je želja 'ujediniti' jednu regiju, jer ako govorite samo hrvatski, onda antagonizirate Srbe, Bosance i ostale." Na pitanje nije li to Yutelovska koncepcija, Milić odgovara: "Ne, u Yutelu se to striktno mjerilo. Njega je osnovala skupština Jugoslavije na prijedlog vlade Ante Markovića i oni su bili početni financijeri prvih 10 mjeseci." Milić kaže da je Al Jazeerina politika slična BBC-jevoj školi, s time što u praksi anglosaksonske televizije imaju privilegiran odnos prema milijardu ljudi, što znači, prema Sjevernoj Americi i Europi, dok ostlih šest milijardi tretiraju samo kada su u pitanju incidenti ili veliki skupovi.

"Kako sam ja odgojen i u onoj državi, SFRJ, koja je bila nesvrstana, imali smo naputke da tretiramo pojedine zemlje kao povremeno obaveznu temu. Nije se moglo dogoditi da godinu dana ništa ne čujemo o Zambiji. U redu, bila je to prijateljska zemlja. Sjećam se parole – ništa nas ne smije rastaviti od Zambije i dobrodošao Selasije maestro iz Azije. Iako je on bio car Afrike. Naša publika naglo je, nažalost, prekinula s pogledom u svijet. Zašto bi nas zanimala Zambija kada smo mi sami postali svakodnevnim izvor om vijesti, a osim toga, promijenili smo društveni sustav", zaključuje Milić.