Denis Latin, vodeći televizijski novinarU posljednjem broju Nacionala objavljeno je skraćeno pismo što ga je IRI, međunarodni republikanski institut odaslao medijima, a kojim se oštro opovrgavaju navodi izneseni u jednom od posljednjih brojeva Globusa prema kojem je tajno istraživanje tog instituta pokazalo porazne i neugodne rezultate za socijaldemokrate. Nacional je jedini prenio oštro priopćenje IRI-ja u kojem se tvrdi kako je neistinito da je provedeno bilo kakvo istraživanje javnog mnijenja po narudžbi SDP-a, te kako je posljednje takvo istraživanje provedeno u ožujku ove godine. Međunarodni republikanski institut ocijenio je Globusovu manipulaciju vrlo nekorektnom i neprofesionalnom, navodeći kako ne provodi istraživanja po narudžbi pojedinih stranaka nego isključivo opsežna istraživanja političkih kretanja u zemlji koja uključuju i rejtinge političkih stranaka.

Takvo upozorenje uglednog instituta čije su se brojke i procjene u dosadašnjoj praksi uvijek pokazivale dobro utemeljenima ne samo da nije objavljeno u medijima nego nije, kao što bi u svakoj normalnoj zemlji, postalo predmetom prvorazrednog skandala. Globusovu nadnaravnu izmišljotinu i podvalu javnosti Hrvatsko novinarsko društvo nije se usudilo uzeti kao dovoljan razlog svog oglašavanja niti su se udruge agencija za ispitivanje javnog mnijenja, distancirajući se od Globusova eksperimentiranja s uvjerljivošću i rejtingom IRI-ja, pokušale izboriti za poziciju onih s kojima će se u budućnosti moći ozbiljno računati u kreiranju javnog mnijenja i formuliranju ciljeva koje bi politika kao servis javnosti trebala ostvariti.

Postaje stoga sve očitije da će se predizborna kuhinja odvijati na fonu globusovskih manipulacija nastalih kao remake kultnih “vještica iz Rija”. U tom je smislu u Račanov kabinet već stigla odgovarajuća pripomoć u formi bivšeg televizijskog glasnogovornika, a odnedavno prvog premijerskog medijskog savjetnika koji je jedinica za pomoć kakvu upravo Račan treba za oživljavanje tri godine uzgajane SDP-ovske (ne)popularnosti. Kancelar nikad nije živio na projektima, pa će spačke i dalje biti njegovo glavno oružje u ovladavanju koalicijskim prvenstvom . Njegov novi medijski savjetnik u tom je smislu sjajna akvizicija, dobro provjerena u borbama za smračivanje svih nada u mogućnost instalacije javne televizije i ispuštanje političke kontrole nad najjačim medijem. Taktika kojom se koalicijskim partnerima najprije čine ustupci i daje prostora, te ih se potom javno difamira, skrivajući tako ispraznost vlastitog političkog poslanja i bježeći od suočenja sa slikom o osobnoj programskoj beskrvnosti, označit će nastavak račanovske predizborne putanje bauljanja bespućima hrvatske neozbiljnosti.

Ili, ako hoćete baš doslovno i sasvim jasno, čitajte Račanova osobnog novinara i bit će vam razumljivo u kojem će se krugu kretati formiranje monopolno kontroliranog javnog mnijenja, čiji je cilj očuvati primat Račanove i SDP-ove neučinkovitosti pokrivene licemjernim frazama o moralnim profilima koje se vrlo lako mogu uperiti prema onima koji ih kreiraju. Elem, “SDP je nesumnjivo najozbiljnija i politički najkorektnija stranka vladajuće koalicije, ali je njegov integritet ozbiljno ugrožen samo priznanjima o faktičnoj korupciji poput Bandićeve izjave da su imena direktora zagrebačkih javnih poduzeća dogovorena izvan predviđene procedure”, tako nekako misli Račan o svojoj stranci, istodobno javno obznanjujući kako će proširiti prostor na kojem misli zasjesti snažno odguravajući dva svoja glavna partnera. HSS je po njemu čisto interesna stranka koja po svaku cijenu, uključujući i deficit u proračunu, brani poziciju hrvatskog seljaka, računajući pritom na potporu Crkve. HNS je, kako smo već imali prilike vidjeti, poželjno učiniti strankom više nego sumnjiva morala za koju je, kako prenosi Račanov novinar, vrlo teško glasovati bez promišljanja o postupcima pojedinih članova te stranke koji su navodno u sukobu s temeljnim načelima liberalne demokracije.

Iz rečenoga još se jednom da iščitati u kojem će se smjeru nastaviti Račanova predizborna strategija: u sustavnom i neprekidnom javnom napadanju i distanciranju od partnera na koje računa pri formiranju nove vlade.

Račanova analiza vrlo je kratkovidna i prije svega neistinita. SDP je ozbiljna stranka, ali u suzdržavanju od društvenih reformi, kočenju ulaska u Europsku uniju, favoriziranje nesposobnih i ispodprosječnih, ali poslušnih, i zauzdavanju vlasti bez nuđenja konkretnih i opipljivih projekata. SDP-ova se politika u proteklom mandatu lako prepoznaje samo po povlačenju za uši onih koji ovu zemlju objektivno vode jasno pokazujući da za takve iskorake oni sami po sebi nisu spremni. U tom se smislu dodvoravanje i davanje na značaju Tomčiću i njegovoj stranci čini najbesmislenijim. HSS nema podršku Crkve o kojoj se tako intenzivno govori niti će u pregovorima s EU ta stranka zauzimati mjesto proeuropskog promotora, kako se to danas želi dati do znanja. HSS će, štiteći interese seljaka, morati zauzeti mnogo suzdržaniju poziciju prema onome tko bude obnašao vlast. Stoga je Račanovo više nego očito pridržavanje uz Tomčića dugoročno i strateški pogrešno.

Na isti je način pogrešno kristalno jasno instaliranje HNS-a na glavnu neprijateljsku poziciju jer će u poslu koji Račan navodno namjerava obaviti prikapčanjem Hrvatske na EU, upravo u toj stranci imati jedinog istinskog partnera. Kako se vidi, kancelar se odlučio za etikete “sumnjivog moralnog profila” i “namještanja natječaja” kao glavnog diskvalifikatorskog faktora, zaboravljajući pritom da su upravo ti i takvi profili i natječaji vođeni izravno pod njegovim patronatom i njegovom najčvršćom kontrolom. On se na određivanje haenesovske utvrde kao najvećeg neprijateljskog gnijezda nije odlučio bez debelog razloga. Taj razlog leži u temeljnoj supstanci njegova političkog kruga koji njeguje izrazitu nesposobnost, prosječnost, bezidejnost i autističnost koja graniči s onom Tuđmanovom. Račanizam ne voli samosvojne i hrabre ljude zato što ih ne može držati pod nadzorom koji je temeljni supstrat njegova tipa vladanja, i u tom smislu strah od iznadprosječnosti može se svrstati uz onaj kojeg je dosad određivao u najvećoj mjeri: onaj od otklizavanja u radikalizam koji bi naciju odveo u katastrofalne zone.

Hrvatska je danas stabilna zemlja i nema straha da bi se moglo dogoditi nešto nepredviđeno, povjerava nam se glasno ovih dana premijer. Kako se iz svega priloženog vidi, u koncepciji kakvu nam nudi to jest najveći problem.